II Rev-31/1995-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: II Rev-31/1995-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Miroslave Vekić, kao predsjednika vijeća, te Miljenke Vraničar, Ivana Mikšića, Tome Gložinića i Vjere Delić kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja T.O., B., L., koga zastupaju mr. J.K. i I.P., odvjetnici iz Z., protiv tuženika K., d.o.o., S., B., .. ., radi 29.116,00 USA dolara po zahtjevu tužbe, te 69.398,25 USA dolara po zahtjevu protutužbe, odlučujući o reviziji tužitelja - protutuženika, protiv presude Privrednog suda Hrvatske od 2. studenoga 1993. godine broj Pž-2735/93-2, kojom je potvrđena presuda Okružnog privrednog suda u Zagrebu od 3. lipnja 1993. godine broj P-5070/92, na sjednici održanoj dana 5. studenoga 1997. godine,

p r e s u d i o j e :

Djelomično se prihvaća revizija (u odnosu na odluku o kamatama), pa se u tom dijelu presuda Privrednog suda Hrvatske od 2. studenoga 1993. godine broj Pž-2735/93-2 i presuda Okružnog privrednog suda u Zagrebu od 3. lipnja 1993. godine broj P-5070/92-15 preinačuju i sudi:

Tužitelj - protutuženik T.O., B., L. dužan je tuženiku -protutužitelju K., d.o.o. S. platiti kamate na glavnicu u svoti od 13.760,44 USA dolara kroz vrijeme od 20. listopada 1992. godine do isplate po stopi, koja se u mjestu ispunjenja plaća na štedne uloge u USA dolarima po viđenju.

U odnosu na ostali dio pobijane presude revizija se odbija kao neosnovana.

Obrazloženje

Privredni sud Hrvatske, kao drugostupanjski sud je svojom presudom od 3. studenoga 1993. godine broj Pž-2735/93-2 potvrdio presudu Okružnog privrednog suda u Zagrebu od 3. lipnja 1993. godine broj P- 5070/92-15, s kojom je tužitelju - protutuženiku bilo naloženo platiti tuženiku - protutužitelju svotu od 13.760,44 USA dolara sa zakonskom zateznom kamatom na devizne tražbine kroz vrijeme od 20. listopada 1992. do isplate, dok je istom presudom tuženik - protutužitelj odbijen s protutužbenim zahtjevom za svotu od 55.637,81 USA dolar, a tužitelj - protutuženik je odbijen s tužbenim zahtjevom u cijelosti. Protiv drugostupanjske presude izjavio je reviziju tužitelj - protutuženik, zbog pogrješne primjene materijalnog prava i bitnih povreda odredaba parničnog postupka. U reviziji navodi da se presude nižestupanjskih sudova temelje na krivotvorenim otpremnicama, što je prvostupanjski sud mogao utvrditi primjenom čl. 7. st. 1. ZPP. Pravno motrište drugostupanjskog suda, da je krivotvorenje moglo biti dokazano samo pravomoćnom presudom nije osnovano, budući da je prvostupanjski sud

trebao provesti dokaze na tu okolnost bez prijedloga tužitelja u smislu čl. 7. st. 1. i 3. ZPP. Obrazloženje prvostupanjske presude je protuslovno i nejasno, a sud drugog stupnja je propustio primijeniti odredbe ZPP, koje se odnose na bitne povrede postupka ostvarene u prvostupanjskom postupku. Predlaže da ovaj sud pobijanu presudu ukine i predmet vrati na ponovno suđenje.

Protivna strana nije dala odgovor na reviziju, a državni odvjetnik, kojem je revizija također dostavljena radi očitovanja u smislu čl. 390. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, dalje ZPP), nije se očitovao na sadržaj revizije.

Revizija je djelomično osnovana.

Ispitujući pobijanu presudu u smislu čl. 386. ZPP ovaj sud je utvrdio da u provedenom postupku po nižestupanjskim sudovima nije ostvarena bitna povreda odredaba ZPP iz čl. 354. st. 2. toč. 10., dakle nije ostvaren taj razlog za reviziju u bitnoj povredi odredbi ZPP na koji ovaj sud pazi po službenoj dužnosti. Isto tako nije ostvarena bitna povreda odredbi ZPP iz čl. 354. st. 2. toč. 13. na način kako to navodi revident. Presude nižestupanjskih sudova nisu protuslovne i nejasne u odnosu na razloge, koji su odlučni za pravni odnos između parničnih stranaka.

Valja napomenuti, da se sadržaj revizije svojim najvećim dijelom odnosi na utvrđeno činjenično stanje, a u smislu čl. 382. st. 3. ZPP nije moguće izjaviti reviziju zbog pogrješno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

Prvostupanjski sud nije imao razloga postupati po odredbi čl. 7. st. 3. ZPP, budući da tužitelj tijekom postupka pred prvostupanjskim sudom nije na nedvojben i jasan način istakao prigovor, da su otpremnice krivotvorene. Zbog toga sud unatoč ovlaštenja da izvede dokaze, koje stranke nisu predložile nije imao razloga izvoditi dokaze na tu okolnost. Zbog toga je i drugostupanjski sud postupio po zakonu, kada nije uvažio revidentov prigovor istaknut u žalbi, da su otpremnice krivotvorene. S tim u svezi valja upozoriti i na odredbu čl. 496a. ZPP, prema kojoj se u trgovačkim sporovima u žalbi mogu iznositi nove činjenice i predlagati novi dokazi, samo ako žalitelj učini vjerojatnim da te činjenice i te dokaze bez svoje krivnje nije mogao iznijeti odnosno predložiti do zaključenja glavne rasprave.

Ispitujući pobijanu presudu u odnosu na pogrješnu primjenu materijalnog prava u smislu čl. 256. u svezi s čl. 385. st. 1. toč. 3. ZPP, ovaj sud je utvrdio da je revizija djelomično osnovana i to u odnosu na odluku o kamatama. Naime, budući da novčana obveza glasi na USA dolare tužitelj - protutuženik je dužan platiti kamate po stopi koja se plaća na štedne uloge USA dolarima u mjestu ispunjenja po viđenju, što nedvojbeno jasno ne proizlazi iz izreke presude prvostupanjskog suda. U ostalom dijelu nižestupanjski sudovi su na utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenili materijalno pravo. Zbog toga je ovaj sud na temelju čl. 393. i 395. st. 1. ZPP reviziju djelomično prihvatio, jer su nižestupanjski sudovi u tom dijelu na pravilno utvrđeno činjenično stanje pogrešno primijenili materijalno pravo, dok je u ostalom dijelu reviziju odbio kao neosnovanu, budući da nisu ostvareni revizijski razlozi, kako oni na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, tako i oni na koje revident upućuje u reviziji.

U Zagrebu, 5. studenog 1997. godine.

Predsjednik vijeća:

Miroslava Vekić, v.r.