Legislator Case Law & Legislation
Rev-1792/2015-2 AI generated

Civil court dismisses liability claim against state entity for third party's act due to diminished capacity.

Case Number Rev-1792/2015-2
Court / Authority
Jurisdiction Croatia (HR)
Decision Date
Outcome Dismissed

Legislator summary

AI generated

The Supreme Court of Croatia dismissed the plaintiffs' appeal against a lower court ruling that rejected their claim for damages. The plaintiffs argued that the defendant failed to provide adequate supervision for a mentally impaired individual who caused harm, citing procedural defects and legal errors. The court held that the defendant was not liable because the perpetrator possessed only diminished capacity rather than total incapacity, and the statutory requirement for a third party to bear responsibility was not met.

Legislator headnote

AI generated

Članak 164. Zakona o obveznim odnosima; Članak 392. Zakona o parničnom postupku: A third party is liable for damages caused by a person with diminished capacity only if they are legally or contractually obligated to supervise that person, and such supervision was absent or insufficient in this case.

Keywords

AI generated
diminished capacity supervisory liability civil compensation mental health third party responsibility

Cited Legislation

AI generated
čl. 164. Zakona o obveznim odnosima
čl. 392. Zakona o parničnom postupku
čl. 393. Zakona o parničnom postupku

Cited Case Law

AI generated
Općinski sud u Ogulinu K-155/04 od 21. siječnja 2005.

Need to analyze how this precedent applies to your matter?

Cross-reference this judgment against statutes, commentaries, and subsequent citing case law inside Legislator AI.

Open in Legislator →

Full text

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 1792/2015-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr.sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Damira Kontreca člana vijeća, Goranke Barać-Ručević članice vijeća i Željka Šarića člana vijeća, u pravnoj stvari 1. tužitelja H. I. d.o.o. Z., kojeg zastupa K. B., dipl.iur., 2. tužitelja H. p. p. d.o.o. Z. i 3. tužitelja H. C. d.o.o. Z. koje zastupa punomoćnik Ž. S., odvjetnik u O. društvu S. i p. d.o.o., protiv tuženice Republike Hrvatske, koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo u Z., radi naknade štete, odlučujući o revizijama 1. tužitelja i 2. i 3. tužitelja protiv presude Županijskog suda u Zagrebu br. Gžn-2974/13-4 od 9. rujna 2014., kojom je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu br. Pn-886/09-29 od 3. svibnja 2012., u sjednici održanoj 15. listopada 2019.,

p r e s u d i o j e :

Revizija 1. tužitelja odbija se kao neosnovana.

Revizija 2. i 3. tužitelja odbija se kao neosnovana.

Obrazloženje

Presudom suda prvog stupnja pod točkom I. izreke u cijelosti je odbijen tužbeni zahtjev tužitelja da im tuženica solidarno isplati iznos od 342.399,85 kuna sa zatraženim kamatama i to na iznos od 6.014,60 kuna od 28. srpnja 2004., na iznos od 253.982,70 kuna od 16. prosinca 2004., iznos od 3.623,00 kuna od 24. kolovoza 2004., iznos od 25.456,15 kuna od 26. srpnja 2004. i iznos od 57.408,00 kuna od 26. srpnja 2004. do isplate. Pod točkom II. izreke je tuženici dosuđen parnični trošak u iznosu od 30.000,00 kuna.

Drugostupanjskom presudom žalbe tužitelja odbijene su kao neosnovane, te je potvrđena prvostupanjska presuda.

Protiv presude suda drugoga stupnja 1. tužitelj i 2. i 3. tužitelj podnijeli su revizije iz čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 57/11, 148/11, 25/13 i 28/13 - dalje: ZPP). 1. tužitelj predlaže da ovaj sud pobijanu presudu preinači u smislu navoda revizije dok 2. i 3. tužitelji predlažu pobijanu presudu ukinuti i predmet vratiti na ponovno odlučivanje.

Na reviziju nije odgovoreno.

Revizija 1. tužitelja nije osnovana.

Revizija 2. i 3. tužitelja nije osnovana.

Sukladno odredbi čl. 392. a st. 1. ZPP ovaj sud ispitao je pobijanu odluku samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijama i u granicama razloga određeno navedenih u revizijama.

Osporavajući zakonitost pobijane presude revidenti u revizijama upućuju na bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP smatrajući da presuda ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, prvenstveno zbog toga što je izreka presude nerazumljiva i proturječi sama sebi, a presuda sadrži nejasne i proturječne razloge o odlučnim činjenicama.

Ispitujući pobijanu odluku zbog revizijskog razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka sud je utvrdio da u istoj nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, budući pobijana odluka nema nedostataka zbog kojih se ne može ispitati. Naime, suprotno tvrdnji tužitelja, izreka odluke je potpuno razumljiva, ne proturječi sama sebi niti razlozima presude, a odluka sadrži jasne razloge o odlučnim činjenicama koji međusobno nisu u proturječju, a niti postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude i rješenja navodi u sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava ili zapisnika.

Nije ostvaren revizijski razlog pogrešne primjene odredaba materijalnog prava koji postoji kada sud nije primijenio odredbu materijalnog prava koju je trebao primijeniti ili kad takvu odredbu nije pravilno primijenio (čl. 356. ZPP).

Predmet spora je zahtjev tužitelja za naknadu štete zbog nepravilnog i nezakonitog rada tijela državne uprave u vidu propuštanja skrbi i nadzora od strane Centra u odnosu na svog štićenika G. J. koji je tužiteljima nanio materijalnu štetu.

U tijeku postupka pred sudovima prvog i drugog stupnja utvrđene su sljedeće odlučne činjenice:

- da se štetni događaj dogodio 26. srpnja 2004. u kojem je štetnik G. J. rukom razbio vanjsko staklo na prozoru elektromotornog vlaka te je nakon toga na tračnice pruge u mjestu P. postavio željezničku tračnicu duljine 3,65 m na koju je naletio nagibni vlak, vlasništvo tužitelja, koji je uslijed navedenog bio znatno oštećen, radi čega su tužitelji trpjeli imovinsku štetu na vlaku, te imovinsku štetu u vidu izmakle koristi i štetu zbog zastoja u prometu,

- da je G. J. rješenjem Općinskog suda u Zagrebu broj R1-1420/02 od 30. siječnja 2003. djelomično oduzeta poslovna sposobnost i to glede donošenja odluke o njegovom socijalnom statusu i interesima (smještaj u soc. ustanovu udomiteljsku obitelj ili sl.) te donošenja odluke o potrebi redovnog ili eventualno potrebnog hospitalnog liječenja,

- da mu je rješenjem Centra od 13. ožujka 2003. za skrbnika imenovana Š. L. K. radnica Centra, Ured Č.,

- da se rješenjem Centra od 21. svibnja 2003. G. J. smješta u Dom za psihički bolesne odrasle osobe B., D.,

- da G. J. na dan štetnog događaja nije bio smješten u navedeni Dom zbog prekapacitiranosti,

- da je Centar u nekoliko navrata (12. prosinca 2003. i 12. ožujka 2004.) požurivao smještaj u Domu za psihički bolesne odrasle osobe B.,

- da je za predmetni događaj G. J. pravomoćno proglašen krivim presudom Općinskog suda u Ogulinu K-155/04 od 21. siječnja 2005.

- da je nalazom i mišljenjem Centra za forenzičnu psihijatriju bolnice od 27. rujna 2004. koji nalaz je izrađen za potrebe kaznenog postupka te je korišten i u ovom predmetu, utvrđeno da je štetnik šinu na prugu stavio na vrhuncu svog uzbuđenog afektivnog stanja i da je u vrijeme štetnog događaja, uslijed graničnog poremećaja ličnosti, organskog poremećaja, aktualne intoksikacije marihuanom i ekstazijem, te edukacijsko-odgojne zapuštenosti, bio smanjene ubrojivosti, a ovo smanjenje mogućnosti shvaćanja značenja vlastitih postupaka i mogućnosti vladanja vlastitom voljom bilo na srednjoj razini.

Na temelju tako utvrđenih činjenica sud drugog stupnja potvrdio je odluku suda prvog stupnja kojom je odbijen tužbeni zahtjev tužitelja.

Prema odredbi čl. 164. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 53/91, 73/91, 111/93, 3/94, 7/96, 91/96, 112/99 i 88/01 – dalje: ZOO) za štetu koju uzrokuje osoba koja zbog duševne bolesti ili zaostalog umnog razvoja ili kojih drugih razloga nije sposobna za rasuđivanje odgovara onaj koji je na temelju zakona ili odluke nadležnog organa ili ugovora dužan voditi nadzor nad njom.

Obzirom iz provedenog postupka proizlazi da G. J. u vrijeme počinjenja štetne radnje nije bio nesposoban za rasuđivanje, već je sukladno nalazu i mišljenju Centra za forenzičnu psihijatriju bolnice od 27. rujna 2004. bio smanjene ubrojivosti, a ovo smanjenje mogućnosti shvaćanja značenja vlastitih postupaka i mogućnosti vladanja vlastitom voljom bilo je na srednjoj razini, sudovi su pravilno primjenjujući navedenu odredbu čl. 164. ZOO zaključili da nema odgovornosti tužene, te odbili tužbeni zahtjev tužitelja.

Posebno valja istaknuti da je štetnik za navedeno djelo i kazneno odgovarao te je pravomoćno proglašen krivim presudom Općinskog suda u Ogulinu K-155/04 od 21. siječnja 2005.

Zbog toga nisu ispunjene pretpostavke iz čl. 164. st. 1. ZOO o odgovornosti tužene za naknadu štete pa nisu osnovani ni revizijski razlozi koji se odnose na pogrešnu primjenu materijalnog prava.

Budući da iz izloženog proizlazi da ne postoje razlozi zbog kojih su revizije podnesene, valjalo je reviziju 1. tužitelja kao i reviziju 2. i 3. tužitelja odbiti odlukom iz izreke ove presude (na temelju odredbe čl. 393. ZPP).

Zagreb, 15. listopada 2019.

Predsjednik vijeća:

dr.sc. Jadranko Jug, v.r.