Gž-2777/2016-2 · Županijski sud u Varaždinu

REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD U VARAŽDINU

Varaždin, Bra ć e Radi ć 2

Broj: 11 Gž-2777/16-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Varaždinu po sucu toga suda Milku Samboleku, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja H. - d.o.o., Z., E. R., OIB: …, R., V. protiv tuženice R. G., OIB:…, iz R., zastupane po punomo ć nicima iz OD V., B. i D., odvjetnicima iz R., radi isplate, povodom žalbe tužitelja protiv presude Op ć inskog suda u Rijeci od 11. velja č e 2016., br. P-6422/15., 4. sije č nja 2017.

p r e s u d i o j e :

Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana i potvr đ uje presuda Op ć inskog suda u Rijeci br. P-6422/15 od 11. velja č e 2016.

Obrazloženje

Pobijanom presudom, u to č . I. izreke, ukinut je platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi Op ć inskog suda u Rijeci br. Ovrv-3026/02 od 26. rujna 2002., kojim je naloženo tuženici da isplati tužitelju iznos od 30.007,56 kn, sa zakonskim zateznim kamatama od 28. svibnja 2002. do isplate, kao i ovršni trošak u iznosu od 1.580,00 kn te je zahtjev tužitelja odbijen, dok je u to č . II. izreke naloženo tužitelju da isplati tuženici parni č ni trošak u iznosu od 10.025,00 kn u roku od 15 dana.

Pravovremenom, potpunom i dopuštenom žalbom tužitelj pobija presudu, zbog pogrešno utvr đ enog č injeni č nog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. Ujedno pobija i odluku o troškovima postupka. Predlaže da drugostupanjski sud uvaži žalbu i preina č i prvostupanjsku presudu na na č in da u potpunosti usvoji tužbu i tužbeni zahtjev tužitelja te obveže tuženicu na naknadu prouzro č enih parni č nih troškova, uklju č ivo i trošak žalbe, podredno, da pobijanu presudu ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovni postupak i donošenje nove zakonite odluke.

Odgovor na žalbu nije podnesen.

Žalba tužitelja je neosnovana.

U prvostupanjskom postupku nije po č injena niti jedna bitna povreda odredaba parni č nog postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti prema odredbi č l. 365. st. 2. Zakona o parni č nom postupku (NN br. 53/91; 91/92; 112/99; 88/01; 117/03; 88/05; 2/07 - odluka US RH; 84/08; 96/08 - odluka US RH; 123/08 - ispravak; 57/11; 148/11 - pro č iš ć eni tekst; 25/13 i 89/14 - odluka US RH; dalje: ZPP).

Presuda se u cijelosti može ispitati, a svoja č injeni č na utvr đ enja i materijalnopravna stajališta prvostupanjski sud je obrazložio jasnim, relevantnim i valjanim razlozima.

Predmet ove parnice, koja je proistekla iz ovršnog postupka, zahtjev je tužitelja da mu tuženica isplati ukupan iznos od 30.007,56 kn na ime isporu č ene elektri č ne energije u razdoblju od kolovoza 1993. do svibnja 2002. (time da je iznosu utroška elektri č ne energije od 30.001,46 kn dodan iznos od 6,10 kn na ime troškova izdavanja obra č una).

Nakon što nije prihvatio prigovor tuženice da s tužiteljem u utuženom razdoblju nije bila u ugovornom odnosu, prvostupanjski sud odbija tužbeni zahtjev iz slijede ć ih razloga:

- da tužitelj izdavanjem svakog obra č una stranci (tuženici) nije prekinuo mogu ć i nastup zastare jer se na taj na č in nije mogla prekinuti zastara, time da zastarni rok u konkretnom slu č aju iznosi godinu dana prema odredbi č l. 378. st. 1. to č . 1. primjenjivog Zakona o obveznim odnosima (NN br. 53/91; 73/91; 111/93; 3/94; 7/96; 91/96; 112/99 i 88/01; dalje: ZOO/91),

- da bi eventualni dug za isporu č enu elektri č nu energiju u razdoblju koje nije u zastari bio 989,54 kn (za razdoblje od svibnja do studenog 2001.) i 1.433,31 kn (za razdoblje od studenog 2001. do svibnja 2002.),

- da iz dokumentacije koju je tužitelj dostavio u spis nije razvidan iznos duga za isporu č enu elektri č nu energiju koji tužitelj potražuje u ovom postupku (za razdoblje koje nije u zastari), jer kada se zbroje iznosi iz podataka o potroša č u koji se nalaze izme đ u dva obra č unska razdoblja, ne dobivaju se iznosi koje navodi tužitelj kao iznose za elektri č nu energiju isporu č enu u tom razdoblju (989,54 kn i 1.433,31 kn).

Prema ocjeni prvostupanjskog suda, dokumentacija koju tužitelj koristi kao dokaz trebala je biti sastavljena na takav na č in da se na nedvojben na č in može utvrditi na što se odnosi svaki pojedini iznos i kako je tužitelj došao do utuženog iznosa.

Nadalje, prvostupanjski sud smatra neosnovanim stajalište tužitelja da nije bio dužan č uvati ra č une, s obzirom da je postupak zapo č eo podnošenjem prijedloga za ovrhu 31. srpnja 2002., a tužitelj se o č itovao da više ne raspolaže ra č unima za svako pojedino razdoblje, jer ih nije obvezan č uvati tako dugo). Sud navodi da je tužitelj bio u obvezi priložiti odgovaraju ć e dokaze kojima dokazuje potraživanje i ne može se osloboditi tereta dokazivanja č injenicom da po zakonu nije bio dužan č uvati ra č une.

Zbog navedenog, prvostupanjski sud zaklju č uje da tužitelj nije dokazao visinu svog potraživanja u dijelu koje nije obuhva ć eno zastarom, pa ukida platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi, a tužbeni zahtjev tužitelja odbija.

Dakle, prvostupanjski sud je u cijelosti ukinuo platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi i odbio tužbeni zahtjev tužitelja, s obzirom da je utvrdio da je potraživanje tužitelja u pretežnom dijelu u zastari, dok u odnosu na potraživanje koje nije u zastari (razdoblje od svibnja 2001. do svibnja 2002.), tužitelj nije dokazao njegovu visinu.

Pobijaju ć i utvr đ enja prvostupanjskog suda u dijelu u kojem je odbijen prigovor zastare, tužitelj u žalbi navodi da je tijekom postupka isticao da dva puta godišnje (svakih 6 mjeseci), vrši obra č un utroška elektri č ne energije u kojem je uz novo stanje na brojilu kupca, evidentirao dugovanje po prethodnom obra č unu, kao i svaku uplatu kupca, pa je na taj na č in izdavanjem svakog obra č una stranci prekinuo mogu ć i nastup zastare potraživanja.

Me đ utim, takvo stajalište tužitelja je pogrešno i nema pravnu podlogu u relevantnim odredbama primjenjivog ZOO/91. Institut prekida zastarijevanja normiran je odredbama č l. 387. do 393. ZOO/91, ali aktivnost vjerovnika koja se, u konkretnom slu č aju, svodi na dostavu obra č una utroška elektri č ne energije u kojem se uz novo stanje na brojilu kupca evidentira i dugovanje po prethodnom obra č unu, nije pravno relevantna radnja koja bi dovela do prekida zastare. Takva radnja, prema mišljenju ovoga suda, ima zna č aj poziva vjerovnika na ispunjenje obveze, ali prema izri č itoj odredbi č l. 391. ZOO/91, za prekid zastarijevanja nije dovoljno da vjerovnik pozove dužnika pismeno ili usmeno da obvezu ispuni.

Naprotiv, zastarijevanje se prema odredbi č l. 388. ZOO/91, prekida podizanjem tužbe i svakom drugom vjerovnikovom radnjom poduzetom protiv dužnika pred sudom ili drugim nadležnim organom radi utvr đ enja, osiguranja ili ostvarenja potraživanja (dostava utroška elektri č ne energije kupcu svakako nema taj zna č aj i nije poduzeta pred sudom odnosno drugim nadležnim organom).

Dakle, u konkretnom slu č aju zastara je prekinuta tek podnošenjem prijedloga za ovrhu 31. srpnja 2002., pa je pravilan zaklju č ak prvostupanjskog suda da nisu u zastari samo potraživanja koja se odnose na razdoblje od svibnja 2001. do svibnja 2002.

Naime, tužitelj potražuje naknadu za isporu č enu elektri č nu energiju, a to potraživanje prema odredbi č l. 378. st. 1. to č . 1. ZOO/91, zastarijeva za godinu dana.

Tužitelj u žalbi nije doveo u sumnju niti stajalište prvostupanjskog suda da u postupku nije dokazao visinu svog potraživanja u dijelu koje nije obuhva ć eno zastarom.

Prema odredbi č l. 365. st. 2. ZPP-a, drugostupanjski sud ispituje prvostupanjsku presudu u granicama razloga navedenih u žalbi, paze ć i po službenoj dužnosti na pravilnu primjenu materijalnog prava i u toj odredbi nazna č enih bitnih povreda odredaba parni č nog postupka.

Tužitelj se u žalbi poziva na dokumentaciju koju je predao uz podnesak od 11. prosinca 2015. i tvrdi da se iz te dokumentacije jasno i nedvosmisleno može utvrditi potrošnja elektri č ne energije po obra č unskim razdobljima.

Me đ utim, u tom podnesku koji se nalazi na listu 69. prvostupanjskog spisa, tužitelj se o č itovao na istaknuti prigovor zastare i uz taj podnesak nije dostavio nikakve priloge, dakle nije dostavio dokumentaciju na koju se sada poziva u žalbi.

Tužitelj u nastavku žalbe obrazlaže na č in na koji se dolazi do iznosa potraživanja koji nisu obuhva ć eni zastarom (1.439,41 kn i 989,54 kn) i to ozna č ava kao "jednostavnu matemati č ku operaciju oduzimanjem iznosa dva obra č una od č ije razlike se oduzme iznos za kamate". Suprotno tome, obra č un koji tužitelj obrazlaže u žalbi ne proizlazi iz dokumentacije koju je dostavio u sudski spis, a na č inom obrazlaganja tužitelj iznosi nove č injenice koje nisu potkrijepljene nikakvim dokazima i koje u smislu odredbe č l. 352. st. 1. ZPP- a, u žalbi niti ne može iznositi.

Stoga je primjenom pravila o teretu dokazivanja prvostupanjski sud pravilno zaklju č io da tužitelj nije dokazao visinu tražbine u dijelu koje nije obuhva ć eno zastarom, pa je ukidanjem platnog naloga i odbijanjem tužbenog zahtjeva u smislu odredbe č l. 451. st. 3. ZPP-a, pravilno primijenio materijalno pravo.

Pravilna je i valjano obrazložena odluka o troškovima postupka koja se temelji na odredbama č l. 154. st. 1. i č l. 155. ZPP-a, a koju tužitelj u žalbi pobija isklju č ivo dovo đ enjem u vezu sa svojim uspjehom u sporu.

Slijedom iznijetog, primjenom odredbe č l. 368. st. 1. ZPP-a, odbijena je žalba tužitelja kao neosnovana i potvr đ ena prvostupanjska presuda.

U Varaždinu 4. sije č nja 2017.

S U D A C:

Milko Sambolek v.r.