I Kž-718/1994-3 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: I Kž 718/1994-3

P R E S U D A

U IME REPUBLIKE HRVATSKE!

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Kocijančić Erike, kao predsjednika vijeća, te Drakulić Milene i mr. Frančula Rudolfa, kao članova vijeća i sudskog savjetnika Vinja Ileane, kao zapisničara, u krivičnom predmetu protiv opt. D.M. i dr. zbog krivičnog djela iz čl. 127. st. 1. KZRH, odlučujući o žalbi vojnog tužitelja podnijetoj protiv presude Vojnog suda u Osijeku od 9. lipnja 1994. godine br. K-298/93, u sjednici održanoj 23. studenog 1994. godine, saslušavši zamjenika državnog odvjetnika Republike Hrvatske P.B.,

p r e s u d i o j e :

Odbija se žalba vojnog tužitelja i potvrđuje presuda suda prvog stupnja.

O b r a z l o ž e n j e

Vojni sud u Osijeku pobijanom presudom temeljem čl. 340. toč. 3. ZKP oslobodio je optužbe opt. D.M. i Ć.I. da bi počinili krivično djelo razbojništva iz čl. 127. st. 1. KZRH.

Protiv te presude uložio je žalbu vojni tužitelj zbog: bitne povrede odredaba krivičnog postupka i pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, te predlaže da se presuda suda prvog stupnja ukine i predmet vrati tom sudu na ponovno suđenje.

Izjašnjavajući se o žalbi temeljem čl. 360. st. 2. ZKP zamjenik državnog odvjetnika Republike Hrvatske predložio je da ista bude uvažena.

Žalba nije osnovana.

Bitnu postupovnu povredu iz čl. 354. st. 1. toč. 11. ZKP žalitelj nalazi u tome što sud prvog stupnja nije pobliže obrazložio na osnovu kojih činjenica je zaključio da su optuženici, kao pričuvni djelatnici MUP- a, imali posebna ovlaštenja. Treba, prije svega napomenuti da se uopće ne radi o odlučnoj okolnosti, kada je riječ o pravnoj oznaci djela ona se i ne navodi u izreci optužbe. Nadalje, sud prvog stupnja u razlozima presude ne govori o "posebnim" okolnostima, već o radnjama: "...koje su često puta prevazilazila ona ovlaštenja koja inače imaju pripadnici rezervnog sastava policije...", ali riječ je zapravo o radnjama koje su oni provodili po ovlaštenju ili naredbi nadređenih dužnosnika, a vezanim za tadašnje iznimne, zapravo ratne, okolnosti a o kojim radnjama se u presudi dovoljno utemeljeno i opširno govori na strani 11.

Činjenično stanje sud prvog stupnja je, a suprotno žalbenim navodima, temeljem izvedenih dokaza te njihovom pažljivom, kritičkom i svestranom analizom i ocjenom, (uključivši i obranu optuženika), kako pojedinačno tako i u njihovoj skupnosti i povezanosti, pravilno i potpuno utvrdio.

Posebnu je pažnju sud prvog stupnja posvetio upravo iskazu oštećenika, a na koji iskaz se poziva žalitelj. Oštećenik, naime, o nekim značajnim okolnostima (vrsti novca u novčaniku, gdje je držao osobnu kartu, gdje je u automobilu sakrio 35.000 DEM), nije jednako iskazivao tokom postupka, pa se samo temeljem tog iskaza nikako ne može zaključiti, kao što je pravilno postupio prvostupanjski sud, da su optuženici zajedno počinili krivično djelo za koje ih tereti optužba.

Iz drugih dokaza, izvedenih na glavnoj raspravi, još se manje može zaključiti odnosno utvrditi da bi optuženici počinili inkriminirano djelo.

Kako prema tome nije dokazano da bi optuženici učinili djelo za koje se optužuju to je zakonito postupio sud prvog stupnja kada ih je, temeljem čl. 340. toč. 3. ZKP, oslobodio optužbe. Svojom žalbom vojni tužitelj nije doveo u dvojbu utvrđeno činjenično stanje pa time ni presudu suda prvog stupnja.

Iz navedenih razloga, a temeljem čl. 374. ZKP presuđeno je kao u izreci.

U Zagrebu, 23. studenog 1994.

Zapisničar:

Predsjednik vijeća:

Vinja Ileana v.r.

Kocijančić Erika v.r.

Suglasnost ovog prijepisa s izvornikom ovjerava

Viši administrativni referent:

(Štefica Klepac)