Rev-1003/2009-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

Broj: Rev 1003/09-2

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Ivana Kaladića kao predsjednika vijeća, te Nenada Perina i Željka Glušića kao članova vijeća, u pravnoj stvari I. tužiteljice V. N. i II. tužitelja R. N., oboje iz T., koje oboje zastupa punomoćnica V. C., odvjetnica u S., protiv tuženika J. o. d.d. S., kojeg zastupa punomoćnik N. Č., odvjetnik u Odvjetničkom društvu G. & P., radi naknade štete, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž-4839/08 od 03. veljače 2009., kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj P-565/08 od 26. svibnja 2008., u sjedni održanoj 3. ožujka 2010.,

r i j e š i o j e:

Revizija tuženika odbacuje se kao nedopuštena.

Obrazloženje

Prvostupanjskom presudom suđeno je:

„I. Dužan je tuženik u roku od 15 dana isplatiti tužiteljici ad 1/ V. N. iznos od 6.195,00 kn i to:

- za pretrpljene fizičke boli iznos od 1.080,00 kn,

- za strah iznos od 1.800,00 kn,

- za duševne boli zbog smanjenja životne aktivnosti iznos od 3.150,00 kn,

- za tuđu njegu i pomoć iznos od 165,00 kn,

sve sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od presuđenja 26. svibnja 2008. pa do isplate, dok se za više zatraženo u iznosu od 20.435,00 kn tužbeni zahtjev tužiteljice odbija.

II. Dužan je tuženik u roku od 15 dana isplatiti tužitelju ad 2/ R. N. iznos od 15.000,00 kn i to:

- za pretrpljene fizičke boli iznos od 8.500,00 kn,

- za strah iznos od 2.500,00 kn,

- za duševne boli zbog smanjenja životne aktivnosti iznos od 4.000,00 kn, sve sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od presuđenja 26. svibnja 2008. pa do isplate, dok se za više zatraženo u iznosu od 31.051,47 kn tužbeni zahtjev tužitelja odbija.

III. Dužni su tužitelji ad 1/ i 2/ u roku od 15 dana naknaditi tuženiku trošak postupka u iznosu od 1.898,18 kn.“

Drugostupanjskom presudom odbijena je žalba tuženika kao neosnovana i u pobijanom dijelu je potvrđena prvostupanjska presuda i to u odnosu na I. tužiteljicu (u iznosu 3.150,00 kn), a u odnosu na II. tužitelja (u iznosu 14.500,00 kn), a djelomično je prihvaćena žalba tužitelja u pogledu odluke o troškovima tako da je ta odluka preinačena na način da svaka stranka snosi svoje troškove.

Protiv drugostupanjske presude u dijelu u kojem je tužbeni zahtjev prihvaćen reviziju je podnio tuženik pozivom na odredbu čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 i 84/08 – dalje: ZPP) zbog materijalnopravnog pitanja koje je po prosudbi revidenta važno za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana navodeći u suštini kao pravno pitanje:

- da je glede visine dosude pravične novčane naknade tužiteljima za pojedine vidove nematerijalne štete odluka drugostupanjskog suda utemeljena na shvaćanju koje nije podudarno s pravnim shvaćanjem revizijskog suda donesenim na odjelnoj sjednici održanoj 29. studenog 2002., kada su prihvaćeni „Orijentacijski kriteriji i iznosi za utvrđivanje visine pravične novčane naknade nematerijalne štete“, (dalje: Orijentacijski kriteriji).

Osim toga, tuženik u reviziji prigovara i konačnoj odluci o troškovima postupka uopće ne navodeći pravno pitanje.

U smislu odredbe čl. 382. st. 2. ZPP u slučajevima u kojima je ne mogu podnijeti prema odredbi st. 1. čl. 382. ZPP, stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude ako odluka u sporu ovisi o rješenju nekog materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana, pored ostalog primjerice i ako je o tom pitanju revizijski sud već zauzeo shvaćanje, ali je odluka drugostupanjskog suda utemeljena na shvaćanju koje nije podudarno s tim shvaćanjem (čl. 382. st. 2. t. 3. ZPP.

Revizija nije dopuštena.

Prema pravnom shvaćanju revizijskog suda presuda drugostupanjskog suda nije utemeljena na pravnom shvaćanju koje ne bi bilo podudarno sa shvaćanjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske.

Naime, pravno shvaćanje Vrhovnog suda doneseno na odjelnoj sjednici održanoj 29. studenog 2002. kad su razmatrani i prihvaćeni „Orijentacijski kriteriji i iznosi za utvrđivanje visine pravične novčane naknade nematerijalne štete“, predstavlja kako sama riječ „orijentacijski“ ukazuje na takve kriterije koji trebaju omogućiti ujednačenu primjenu odredaba čl. 200. st. 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 53/91, 73/91, 3/94, 7/96, 112/99 i 88/01 – dalje: ZOO).

Pri tome kriteriji ne mogu predstavljati matematičku formulu koja pukim automatizmom služi za izračunavanje pravične novčane naknade te su nužna odstupanja od iznosa navedenih u kriterijima, a što proizlazi iz odredaba čl. 200. ZOO-a prema kojima se novčana satisfakcija određuje prema svim okolnostima svakog konkretnog slučaja.

Kako se pored rečenog revidentova usporedna analiza kriterija i visina dosuđenih naknada za pojedine vidove nematerijalne štete iz pobijane presude u odnosu na Orijentacijske kriterije Vrhovnog suda Republike Hrvatske svodi na vlastitu, dakle subjektivnu procjenu o tome kolika bi visina naknada trebala pripadati tužiteljima, to valja zaključiti da postavljeno pitanje nije važno za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana jer odluka drugostupanjskog suda nije utemeljena na shvaćanju koje ne bi bilo podudarno sa shvaćanjem Vrhovnog suda.

Zbog toga je na temelju čl. 392. a. ZPP-a valjalo reviziju tuženika odbaciti kao nedopuštenu.

U Zagrebu, 3. ožujka 2010.

Predsjednik vijeća:

dr. sc. Ivan Kaladić, v.r.