Rev-2389/2011-4 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

Broj: Rev 2389/11-4

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Katarine Buljan predsjednice vijeća, Aleksandra Peruzovića člana vijeća i suca izvjestitelja, Viktorije Lovrić članice vijeća, Branka Medančića člana vijeća i Marine Paulić, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja A. T. (pok. I.) iz H., kojeg zastupa punomoćnik D. P., odvjetnik u S., protiv I-tuženice R. M. iz H., koju zastupa punomoćnik N. B., odvjetnik u S., i II-tuženika G. H., kojeg zastupaju punomoćnici J. D., odvjetnica u H., i J. F., odvjetnik u S., radi utvrđenja ništavosti ugovora o prodaji stana, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gžp-1040/09. od 17. studenoga 2010., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Starom Gradu poslovni broj P-580/07 od 16. travnja 2009., u sjednici održanoj 12. studenoga 2013.,

p r e s u d i o j e :

Odbija se revizija tužitelja kao neosnovana.

Odbija se zahtjev II-tuženika za naknadu troškova odgovora na reviziju.

Obrazloženje

Prvostupanjskom presudom odbijen je tužbeni zahtjev da je ništav ugovor o prodaji stana u H., prvi kat, ukupne površine 63,67 m2, koji je smješten na čest. zgr. 110 k.o. H., sklopljen dana 19. studenoga 1997. između Fonda u stambenom gospodarstvu u H. i R. M., a ovjeren kod Javnog pravobraniteljstva pod brojem M-23/97 od 29. siječnja 1998., kao i zahtjev tužitelja za naknadu parničnog troška (toč. I. izreke). Istom presudom obvezan je tužitelj naknaditi parnični trošak I-tuženici u iznosu od 35.929,00 kn, te II-tuženiku u iznosu

. II. izreke).

od 13.725,00 kn (toč

Drugostupanjskom presudom odbijena je žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđena prvostupanjska presuda.

Protiv drugostupanjske presude tužitelj je izjavio reviziju zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i zbog pogrešne primjene materijalnog prava, uz prijedlog da se pobijana presuda preinači i prihvati tužbeni zahtjev.

Odgovor na reviziju podnio je II-tuženik, te predlaže da se revizija tužitelja odbije kao neosnovana i istoga obveže na naknadu troškova odgovora na reviziju.

Revizija nije osnovana.

Prema odredbi čl. 392. a st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 88/05, 84/08, 123/08 – ispr., 57/11 i 148/11 – proč. tekst - dalje: ZPP), koji se u ovom predmetu primjenjuje na temelju odredbe čl. 53. st. 4. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 57/11), revizijski sud ispitu je pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i u granicama razloga određeno navedenih u reviziji, pazeći po službenoj dužnosti na pogrešnu primjenu materijalnog prava i na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 8. ZPP.

Iz podataka u spisu je vidljivo da u postupku pred nižestupanjskim sudovima nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 8. ZPP, na koju povredu ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.

Pobijana presuda, a također i prvostupanjska presuda sadrže razloge o odlučnim činjenicama usuglašene s prikupljenom procesnom građom, ti razlozi su jasni pa utoliko presude nemaju nedostataka zbog kojih se ne mogu ispitati. Prvostupanjski sud je pritom izveo sve parnične radnje i raspravio sva sporna pitanja na koja je upozorio drugostupanjski sud u ranijoj (ukidnoj) odluci, čime je postupio u skladu s odredbom čl. 377. st. 1. ZPP, a drugostupanjski sud je pak u obrazloženju svoje presude ocijenio sve relevantne žalbene navode za odluku u ovom sporu (čl. 375. st. 1. ZPP). Okolnost što se drugostupanjski sud, odbijajući tužiteljevu žalbu, u obrazloženju svoje presude pozvao na Samoupravni sporazum o osnivanju Zajedničke samoupravne interesne zajednice za stambeno komunalne-poslove na području općine H. („Službeni glasnik općine H., broj 5/75) koji je priložen tek u odgovoru na žalbu, nema značaj proturječja odnosno kontradiktornosti između prvostupanjske i činjeničnog stanja) kako se to drugostupanjske presude (u smislu izmjene utvrđenog

neutemeljeno sugerira u reviziji, a to stoga jer se pozivanje na apostrofirani (podzakonski) propis odnosi na primjenu materijalnog prava. Stoga se nije ostvario revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP (u svezi čl. 377. st. 1. i čl. 375. st. 1. ZPP) a niti bitne povrede iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, opisno istaknut u reviziji.

Predmet spora je zahtjev tužitelja za utvrđenje ništavosti ugovora o prodaji stana sklopljenog prema odredbama čl. 24. Zakona o naknadi za imovinu oduzetu za vrijeme jugoslavenske komunističke vladavine („Narodne novine“, broj 92/96) i podrednom primjenom odredbi Zakona o prodaji stanova na kojima postoji stanarsko pravo („Narodne novine“, broj 43/92, 69/92, 25/93, 48/93, 2/94, 44/94, 47/94, 58/95, 11/96, 68/08 - dalje: ZPS) između I-tuženice Radosne Matijašević kao kupca i II-tuženika Fonda u stambenom gospodarstvu u H. kao prodavatelja.

Nižestupanjski sudovi su utvrdili da predmetni ugovor o kupoprodaji stana nije protivan spomenutim prisilnim propisima i stoga nije ništav (čl. 103. st. 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 53/91, 73/91, 3/094/, 7/96 i 112/99), pa su odbili tužbeni zahtjev.

Tužitelj u reviziji u bitnom ponavlja prigovore koje je iznio i u žalbi protiv prvostupanjske presude, te polemizira s činjeničnim utvrđenjima nižestupanjskih sudova (glede stjecanja stanarskog prava na strani I-tuženice, ovlaštenja tadašnjeg komunalnog poduzeća u H. i Samoupravne interesne zajednice za stambeno-komunalne poslove općine H. za sklapanje ugovora o korištenju predmetnog stana, te valjanosti ugovora o prodaji stana sklopljenog između I-tuženice i Fonda u stambenom gospodarstvu u H., čiji je pravni sljednik ovdje II-tuženik G. H.) no pogrešno ili nepotpuno utvrđeno činjenično stanje, u smislu čl. 385. ZPP, nije dopušteni revizijski razlog.

Ovaj sud u cijelosti prihvaća razloge iznesene u drugostupanjskoj presudi pa se temeljem odredbe čl. 396a st. 1. ZPP revident upućuje na te razloge - kako bi se izbjeglo nepotrebno ponavljanje. Prema tome, nije ostvaren ni revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava.

Slijedom navedenog, valjalo je reviziju tužitelja odbiti kao neosnovanu temeljem odredbe čl. 393. ZPP, time da će se na internetskim stranicama ovoga suda uz ovu presudu objaviti i presuda drugostupanjskog suda (čl. 396.a st. 2. ZPP).

Trošak odgovora na reviziju II-tuženiku nije dosuđen, jer ta parnična radnja nije bila potrebna (čl. 155. st. 1. ZPP).

U Zagrebu, 12. studenoga 2013.

Predsjednica vijeća:

Katarina Buljan, v. r.