II-8 Kr-1/2012-4 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: II-8 Kr 1/12-4

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnoga suda Ranka Marijana, kao predsjednika vijeća, te Damira Kosa i Miroslava Šovanja, kao članova vijeća i sudske savjetnice Martine Ljevačić, kao zapisničara, u postupku izručenja izručenika M. P., radi vođenja kaznenog postupka zbog kaznenih djela iz čl. 204. st. 1. toč. 1. i 2. Kaznenog zakona Republike Srbije, odlučujući po službenoj dužnosti na temelju čl. 55. st. 1. Zakona o međunarodnoj pravnoj pomoći u kaznenim stvarima o rješenju Županijskog suda u Puli-Pola od 7. veljače 2012. godine, broj Kv-43/12 (Kir-59/12), u sjednici održanoj 27. ožujka 2012. godine, u nazočnosti zamjenice Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske, Inke Jurišić

r i j e š i o j e:

Potvrđuje se rješenje Županijskog suda u Puli-Pola od 7. veljače 2012. godine, broj Kv-43/12 (Kir-59/12) kojim je odbijeno izručenje izručenika M. P. Republici Srbiji radi vođenja kaznenog postupka, zbog kaznenih djela iz čl. 204. st. 1. toč. 1. i 2. Kaznenog zakona Republike Srbije.

Obrazloženje

Rješenjem Županijskog suda u Puli-Pola od 7. veljače 2012. godine, broj Kv-43/12 (Kir-59/12) odbijeno je dopunsko izručenje izručenika M. P. Republici Srbiji radi vođenja st. 1. toč. 1. i 2. Kaznenog zakona kaznenog postupka, zbog kaznenih djela iz čl. 204.

Republike Srbije.

Temeljem odredbe čl. 55. st. 1. Zakona o međunarodnoj i pravnoj pomoći u kaznenim stvarima odluka je dostavljena na potvrdu Vrhovnom sudu Republike Hrvatske.

Izjašnjavajući se o rješenju u smislu odredbe čl. 55. Zakona o međunarodnoj pravnoj pomoći u kaznenim stvarima zamjenik Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske, Milorad Cuculić, podneskom broj KR-DO-107/12 od 21. veljače 2012. godine predložio je potvrditi prvostupanjsko rješenje, jer se nisu ostvarile pretpostavke za izručenje izručenika M. P. Republici Srbiji radi vođenja kaznenog postupka, zbog kaznenih djela iz čl. 204. st. 1. toč. 1. i 2. Kaznenog zakona Republike Srbije, obzirom da je nastupila apsolutna zastara kaznenog progona za djela koja mu se stavljaju na teret. Rješenje prvostupanjskog suda pravilno je i zakonito.

II-8 Kr 1/12-4

Naime, iz zamolbe za naknadu suglasnost za izručenje radi vođenja kaznenog postupka pred Osnovnim sudom u Nišu navedeno je da se izručenik M. P. tereti da je počinio osam kaznenih djela teške krađe iz čl. 204. st. 1. toč. 1. i 2. Kaznenog zakona Republike Srbije, stavljena mu na teret optužnicom Općinskog javnog tužilaštva u Nišu od 23. svibnja 2008. godine, broj KT-726/95. U optužnici se navodi da su kaznena djela počinjena u vremenu od siječnja 1992. godine do listopada 1994. godine. Ova kaznena djela moguće je podvesti pod odredbe čl. kaznenog djela teške krađe iz čl. 217. st. 1. toč. 1. u svezi s čl. 216. st. 1. Kaznenog zakona sa zapriječenom kaznom od šest mjeseci do pet godina.

Odredbom čl. 19. st. 1. al. 4. Kaznenog zakona propisano je da se kazneni progon ne može poduzeti kada protekne pet godina od izvršenja kaznenog djela za koje se prema zakonu može izreći kazna zatvora teža od tri godina (ali ne i teža od pet godina).

Odredbom čl. 20. st. 6. Kaznenog zakona propisano je da zastara kaznenog progona nastupa u svakom slučaju kada protekne dva puta onoliko vremena koliko se prema Zakonu zahtijeva za zastaru kaznenog progona.

U konkretnom slučaju, za kazneno djelo teške krađe iz čl. 217. st. 1. Kaznenog zakona propisana je kazna zatvora u trajanju od šest mjeseci do pet godina, pa je protekom roka od deset godina za predmetno kazneno djelo nastupila apsolutna zastara kaznenog progona, što znači da se kazneni progon više ne može poduzimati.

Nadalje, odredbom čl. 35. st. 1. toč. 4. Zakona o međunarodnoj pravnoj pomoći u kaznenim stvarima propisano je, da se izručenje neće dopustiti ako je po domaćem zakonu nastupila zastara kaznenog gonjenja prije nego što je strani državljanin pritvoren ili ispitan kao okrivljenik.

U konkretnom slučaju, zastara kaznenog progona za najmlađe kazneno djelo nastupila je istekom listopada 2004. godine.

Prema odredbi čl. 55. st. 1. Zakona o međunarodnoj pravnoj pomoći u kaznenim stvarima ako nadležni sud utvrdi da nije udovoljeno zakonskim pretpostavkama za izručenje, donijet će rješenje da se zamolba za izvršenje odbija i dostaviti ga Vrhovnom sudu Republike Hrvatske na preispitivanje.

Preispitujući pobijano rješenje, u smislu odredbe čl. 55. st. 1. Zakona o međunarodnoj pravnoj pomoći u kaznenim stvarima, valjalo je, zbog izloženog, prvostupanjsko rješenje potvrditi te odlučiti kao u izreci.

U Zagrebu, 27. ožujka 2012. godine

Zapisničar:

Predsjednik vijeća:

Martina Ljevačić, v. r.

Ranko Marijan, v. r.