Rev-2065/1996-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 2065/1996-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca dr. Ive Grbina kao predsjednika vijeća, te Miroslave Vekić, Miljenke Vraničar, Tome Gložinića i Ivana Mikšića kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice-protutužene V. P. iz O., koju zastupa J. G., odvjetnik iz O., protiv tuženika-protutužitelja F. P., sada u Č., koga zastupa punomoćnik B. R., odvjetnik iz O., radi zadržavanja stanarskog prava, rješavajući reviziju tužiteljice-protutužene izjavljenu protiv pravomoćne presude Županijskog suda u Osijeku od 18. srpnja 1996. godine, br. Gž 1197/96-2, kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Osijeku od 23. travnja 1996. godine, br. P 3303/94, u sjednici održanoj dana 29. travnja 1999. godine,

p r e s u d i o j e :

Odbija se revizija kao neosnovana.

Obrazloženje

Presudom Županijskog suda u Osijeku od 18. srpnja 1996. godine, br. Gž 1197/96-2, kao drugostupanjskog suda, odbijena je žalba tužiteljice-protutužene kao neosnovana i potvrđena prvostupanjska presuda Općinskog suda u Osijeku od 23. travnja 1996. godine, br. P 3303/94, kojom je presuđeno:

"I/ Tužbeni zahtjev tužiteljice-protutužene V.P., koji glasi:

"Utvrđuje se da stanarsko pravo na stanu u O., V. …, koji se sastoji od jedne sobe, kuhinje, ostave, kupatila i predsoblja, korisne površine 35,64 m5, zadržava tužiteljica V.P., kao jedini nositelj stanarskog prava, a tuženik F.P. obvezuje se to priznati i iseliti se iz stana zajedno sa svojim stvarima, te tužiteljici naknaditi parnični trošak, sve to u roku od 15 dana po pravomoćnosti presude",

o d b i j a s e u c i j e l o s t i.

II/ Utvrđuje se, da je tuženi-protutužitelj F.P. jedini nositelj stanarskog prava na stanu u O., V. …, u površini od 35,64 m5, pa je tužena V.P. dužna taj stan slobodan od osoba i stvari predati u posjed protutužitelju, te mu naknaditi trošak parničnog postupka u iznosu od 440,00 kn, sve u roku od 15 dana, pod prijetnjom izvršenja."

Protiv presude suda drugog stupnja tužiteljica-protutužena je izjavila reviziju zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 13. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91 i 91/92, u daljnjem tekstu: ZPP) i zbog bitne povrede parničnog postupka učinjene pred sudom drugog stupnja iz čl. 354. st. 1. ZPP, te pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže da se pobijanu presudu preinači i prihvati reviziju tužiteljice.

Odgovor na reviziju nije podnesen, a Državni odvjetnik Republike Hrvatske nije se izjasnio o reviziji.

Revizija nije osnovana.

Sudovi nižeg stupnja nisu činili bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 13. ZPP, jer presude sudova nižega stupnja sadrže razloge o odlučnim činjenicama za donošenje zakonite presude u ovom sporu i razlozi navedeni u presudama sudova nižeg stupnja nisu u proturiječju sami sa sobom a ni sa sadržajem zapisnika o izvedenim dokazima.

Sud drugog stupnja nije učinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u svezi s odredbom čl. 375. st. 1. ZPP, jer je ocjenio žalbene navode od odlučnog značenja za donošenje zakonite presude u ovom sporu.

Stranke su bivši bračni drugovi i sunositelji stanarskog prava na spornom stanu.

Utvrđeno je, da je između stranaka došlo do poremećaja bračnih odnosa i da je tuženik-protutužitelj napustio sporni stan, te si našao privremeni smještaj, dok ne riješi svoje odnose sa tužiteljicom, kao i da je povremeno dolazio u stan dok tužiteljica nije promjenila bravu na vratima.

S obzirom na navedeno utvrđenje sudovi nižeg stupnja pravilno su zaključili, da tuženik nije u smislu odredbe čl. 64. st. 3. tada važećeg Zakona o stambenim odnosima ("Narodne novine", broj 51/85, 42/86, 29 i 22/92 i 70/93) trajno prestao koristiti stan.

Stoga su sudovi nižeg stupnja pravilno odlučili da u ovom sporu nema mjesta primjeni odredbe čl. 64. st. 3. Zakona o stambenim odnosima, već da se na sporni odnos ima primjeniti odredba čl. 65. st. 2. Zakona o stambenim odnosima.

U odnosu na primjenu navedene zakonske odredbe sudovi su trebali voditi računa prilikom odlučivanja koji od bračnih drugova zadržava stanarsko pravo: o stambenim potrebama oba bračna druga, njihova porodičnog domaćinstva, materijalnim prilikama oba bračna druga, o tome tko je od njih stekao stanarsko pravo i drugim okolnostima.

Sudovi nižeg stupnja pravilno su primjenili odredbu čl. 65. st. 2. Zakona o stambenim odnosima kada su prihvatili protutužbeni zahtjev a odbili tužbeni zahtjev s obzirom na utvrđene okolnosti u smislu naprijed navedenog propisa. Naime, utvrđeno je da su stranke stanovale u spornom stanu, da nemaju imovine i mogućnosti da same riješe svoje stambene potrebe, da su u dobi preko 60 godina, da su živjele u braku od 1962. godine, da nemaju djece, da su slabog zdravstvenog stanja i da je tuženik-protutužitelj sporni stan dobio iz radnog odnosa dok je tužiteljica za vrijeme trajanja bračne zajednice bila domaćica, te da tuženik za uzdržavanje tužiteljice doprinosi 40% od svoje mirovine.

S obzirom na navedene okolnosti, ovaj revizijski sud prihvaća ocjenu sudova nižega stupnja da tuženik zadržava stanarsko pravo na spornom stanu.

Iz navedenih razloga, a kako nije učinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka na koju ovaj revizijski sud pazi po službenoj dužnosti (čl. 386. ZPP), valjalo je reviziju odbiti kao neosnovanu (čl. 393. ZPP).

U Zagrebu, 29. travnja 1999.

Predsjednik vijeća:

dr. Ivo Grbin, v.r.