Croatian Supreme Court dismisses appeal as inadmissible due to claim value below statutory threshold for regular review.
Legislator summary
AI generatedThe Supreme Court of Croatia dismissed the defendant's appeal against the County Court's judgment in a subrogation dispute. The defendant argued that the appeal was necessary to ensure uniform application of law, but the court found the appeal inadmissible because the disputed amount of 27,831.10 kn fell below the 200,000 kn threshold required for regular appeals under the Civil Procedure Act. Consequently, the lower court's decision ordering the insurer to pay the claimant was confirmed without further review.
Legislator headnote
AI generatedčl. 382. st. 1. toč. 1. Zakona o parničnom postupku; Regular appeals are inadmissible when the value of the disputed part of the second-instance judgment does not exceed the statutory minimum threshold.
Keywords
AI generatedCited Legislation
AI generatedFull text
Broj: Rev-x 873/13-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu, u vijeću sastavljenom od sudaca Aleksandra Peruzovića predsjednika vijeća, Katarine Buljan članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Viktorije Lovrić članice vijeća, Branka Medančića člana vijeća i Marine Paulić članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja C. o. d.d. Z., protiv tuženika E. o. d.d. Z., zastupanog po odvjetnicima u Odvjetničkom društvu G. & p. iz Z., radi isplate, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Županijskog suda u Varaždinu broj Gž-2200/12-2 od 18. veljače 2013., kojom je preinačena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj P-2915/03-39 od 22. studenoga 2011., u sjednici održanoj 12. studenoga 2013.,
p r e s u d i o j e:
Revizija se odbija kao neosnovana.
Obrazloženje
Presudom Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj P-2915/03-39 od 22. studenoga 2011. odbijen je zahtjev tužitelja kojim je traženo da se tuženiku naloži isplatiti mu iznos 27.831,10 kn sa zateznim kamatama, te je ujedno tužitelju naloženo isplatiti tuženiku iznos 3.997,50 kn na ime parničnih troškova.
Presudom Županijskog suda u Varaždinu broj Gž-2200/12-2 od 18. veljače 2013. preinačena je prvostupanjska presuda prihvaćanjem tužbenog zahtjeva tužitelja, te nalaganjem tuženiku isplatiti mu iznos 27.831,10 kn s pripadajućim zateznim kamatama, te isplatiti tužitelju iznos 775,00 kn s pripadajućim zateznim kamatama na ime parničnih troškova.
Protiv drugostupanjske presude tuženik je podnio reviziju pozivom na odredbu čl. čnom postupku smatrajući da odluka u sporu ovisi o određeno 382. st. 2. Zakona o parni
navedenim pravnim pitanjima, a koja da su važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, jer da pravno shvaćanje izraženo u pobijanoj presudi je suprotno pravnim shvaćanjima izraženim u pojedinim predmetima drugih županijskih sudova. Predloženo je stoga preinačenje pobijane presude odbijanjem žalbe tužitelja i potvrđivanje prvostupanjske presude uz naknadu parničnih troškova tuženiku.
Na reviziju nije odgovoreno.
Revizija nije osnovana.
Prema odredbi čl. 382. st. 1. toč. 1. i 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08 i 57/11 – dalje: ZPP), a koja se na temelju odredbe čl. 53. st. 4. u svezi s odredbom čl. 29. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 57/11) primjenjuje na ovaj spor, stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude ako vrijednost predmeta spora pobijanog dijela presude prelazi 200.000,00 kn, odnosno ako je drugostupanjska presuda donesena prema odredbi čl. 373. a) i čl. 373. b) tog Zakona.
Obzirom na vrijednost predmeta spora pobijanog dijela presude (27.831,10 kn), a koji ne prelazi odredbom čl. 382. st. 1. toč. 1. ZPP-a propisani minimum za dopuštenost tzv. redovne revizije, proizlazi da revizija u smislu te odredbe nije dopuštena.
Pobijana drugostupanjska presuda, a kojom je preinačenjem prvostupanjske presude, te prihvaćanjem tužbenog zahtjeva tužitelja, donesena je, a kako to proizlazi iz obrazloženja te presude na temelju odredbe čl. 373. a) ZPP-a, a što znači da je u ovoj pravnoj stvari bez obzira na vrijednost predmeta ovog spora dopuštena redovna revizija, sve na temelju odredbe čl. 382. st. 1. toč. 3. ZPP-a. U takvoj procesnoj situaciji, a kada je protiv pobijane presude dopušteno podnošenje tzv. redovne revizije, nema mjesta podnošenju tzv. izvanredne revizije iz čl. 382. st. 2. ZPP-a, a kako je to međutim učinio tuženik. Stoga je ovaj sud s revizijom tuženika postupao kao da se radi o redovnoj reviziji, te primjenom odredbe čl. 392. a) ZPP-a, u povodu revizije tuženika ispitao pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.
Prema odredbi čl. 8. ZPP-a koje će činjenice uzeti kao dokazane odlučuje sud prema svom uvjerenju na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, a i na temelju rezultata cjelokupnog postupka, pa kako je drugostupanjski sud postupajući upravo u skladu s citiranom odredbom, a primjenjujući ovlaštenje iz odredbe čl. 373. a) ZPP-a utvrdio za spor odlučne činjenice, to se neosnovano prigovara bitnoj povredi odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. toč. 8. ZPP-a.
Revizijski pak navodi tuženika, a kojima se prigovarajući pravilnosti ocjene izvedenih dokaza faktično prigovara pravilnosti utvrđenog činjeničnog stanja, u ovom revizijskom stupnju postupka nisu dopušteni u smislu odredbe čl. 385. ZPP-a, pa time ne mogu biti predmetom razmatranja ovog revizijskog postupka.
Nije u pravu revident kada prigovara da je tužitelj tek u žalbi iznio novu činjenicu u smislu da je tuženik bio obaviješten o parnici pred Općinskim sudom u Zagrebu broj Pn- 3228/99 a radi miješanja, pošto je iz spisa predmeta razvidno da je prvostupanjski sud za trajanja tog postupka pribavio spis Općinskog suda u Zagrebu broj Pn-3228/99 te ga pregledao u dokazne svrhe, a kako je u tom spisu i baš na ročištu održanom 18. listopada 1999. sadašnji tužitelj, a tamo tuženik predložio obavješćivanje E. o., sada tuženika radi eventualnog miješanja u postupak na strani tamo tuženika, sve u smislu odredbe čl. 211. ZPP- a, te je sud u tom smislu uputio primjerak tužbe iz tog spisa sa liječničkom dokumentacijom za M. M. (tamo tužiteljicu), a koju dokumentaciju je tuženik primio 29. listopada 1999. (dostavnica na poleđini lista 15 spisa Pn-3228/99), onda se ne može prihvatiti da bi se radilo o iznošenju ove nove činjenice tek u žalbi, pa nema ni bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u svezi s odredbom čl. 352. st. 1. ZPP-a, a koja da bi bila počinjena od strane drugostupanjskog suda.
Predmet spora je zahtjev tužiteljice za isplatu iznosa 27.831,10 kn isplaćenog M. M. s osnova naknade štete pretrpljene u prometnoj nezgodi 8. ožujka 1999., a koju je uzrokovao vozač vozila osiguranog kod tuženika. Tužiteljica svoj regresni zahtjev prema tuženiku dakle temelji na institutu subrogacije.
Prema odredbi čl. 939. st. 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj: 53/91, 73/91, 3/94, 7/96 i 112/99 – dalje: ZOO) isplatom naknade iz osiguranja prelazi na osiguratelja, po samom zakonu, do visine isplaćene naknade sva osiguranikova prava prema osobi koja je po bilo kojoj osnovi odgovorna za štetu.
Obzirom na rezultate provedenog postupka pred nižestupanjskim sudovima, te utvrđenje:
- da je 8. ožujka 1999. došlo do prometne nezgode koju je izazvalo teretno vozilo reg. oznake …, osigurano kod tuženika, a koje je udarilo u osobno vozilo reg. oznake … osigurano kod tužitelja, kojom prilikom
- da je ozlijeđena suvozačica osobnog vozila M. M., vezano za čije ozljeđivanje
- da joj je tužitelj na temelju pravomoćne presude Općinskog suda u Zagrebu broj Pn- 3228/99 od 5. siječnja 2000. isplatio iznos 27.831,10 kn (glavnica 23.280,00 kn + 3.757,70 kn parničnih troškova + zatezne kamate), time
- da je u tom postupku, a na prijedlog tužitelja, tamo tuženika, E. o., sada tuženik obaviješten o toj parnici radi eventualnog miješanja na strani tamo tuženika, sada tužitelja, time
- da se tuženik – E. o. nije umiješao u tu parnicu,
pravilna je ocjena iz pobijane presude da je time nastupio intervencijski učinak presude donesene u predmetu Općinskog suda u Zagrebu broj Pn-3228/99 u odnosu na tuženika, što ima za posljedicu da tuženik ne može sada u ovoj regresnoj parnici koju je protiv njega pokrenuo osiguratelj koji ga je pozvao da se umiješa u parnicu, isticati prigovore koje je mogao isticati u parnici vođenoj između oštećenice (M. M.) i osiguratelja, sada tužitelja, pa ni one vezano za navodnu suodgovornost oštećene nastanku štete odnosno one vezano za visinu dosuđene štete.
U skladu s tim tužitelj osnovano potražuje isplatu iznosa kojeg je isplatio oštećenoj sve primjenom odredbe čl. 939. ZOO-a, a ne primjenom odredbe čl. 178. st. 4. ZOO-a, a kako to pogrešno smatra drugostupanjski sud. Naime, odredba čl. 178. st. 4. ZOO-a regulira pitanje odgovornosti osiguratelja motornih vozila koji su sudjelovali u određenoj prometnoj nezgodi prema trećim osobama, dok pitanje regresa za isplaćenu štetu trećoj osobi od strane jednog osiguratelja prema drugom osiguratelju regulira odredba čl. 939. ZOO-a, a kao što je to konkretni slučaj.
Zbog navedenog trebalo je odlučiti kao u izreci, sve na temelju odredbe čl. 393. ZPP-a.
U Zagrebu, 12. studenoga 2013.
Predsjednik vijeća:
Aleksandar Peruzović, v.r.