Rev-3998/1994-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske
Legislator summary
AI generatedVrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca dr. Ive Grbina, kao predsjednika vijeća, te Miroslave Vekić, Miljenke Vraničar, Tome Gložinića i Ivana Mikšića, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Đ.F. iz .Č, … , koga zastupa I.P. odvjetnik iz Č., protiv tuženika REPUBLIKA HRVATSKA, koju zastupa Javni pravobranitelj Republike Hrvatske - Zagreb, radi poništenja odluke, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Varaždinu od 23. kolovoza 1994. godine, br. Gž-800/94-2, s kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Čakovcu od 2. svibnja 1994. godine, br. P-1017/93-10, na sjednici održanoj dana 10. svibnja 1995. godine,
Legislator headnote
AI generatedRev-3998/1994-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske: Što se tiče navoda reviziji, koji se odnose na nepotpuno i nepravilno utvrđeno činjenično stanje, valja napomenuti, da se u smislu čl. 385. st. 3. ZPP revizija zbog pogrešne ili nepotpunog utvrđeno činjeničnog stanja ne može izjaviti.
Full text
REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev-3998/1994-2
P R E S U D A
U IME REPUBLIKE HRVATSKE!
Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca dr. Ive Grbina, kao predsjednika vijeća, te Miroslave Vekić, Miljenke Vraničar, Tome Gložinića i Ivana Mikšića, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Đ.F. iz .Č,
… , koga zastupa I.P. odvjetnik iz Č., protiv tuženika REPUBLIKA HRVATSKA, koju zastupa Javni pravobranitelj Republike Hrvatske - Zagreb, radi poništenja odluke, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Varaždinu od 23. kolovoza 1994. godine, br. Gž-800/94-2, s kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Čakovcu od 2. svibnja 1994. godine, br. P-1017/93-10, na sjednici održanoj dana 10. svibnja 1995. godine,
p r e s u d i o j e:
Odbija se revizija kao neosnovana.
O b r a z l o ž e n j e
Županijski sud u Varaždinu, kao drugostupanjski sud je svojom presudom od 23. kolovoza 1994. godine, br. Gž-800/94-2, potvrdio prvostupanjsku presudu Općinskog suda u Čakovcu od 2. svibnja 1994. godine, br. P-1017/93-10, s kojom je odbijen tužitelj s tužbenim zahtjevom na poništenje Osude Stegovonog suda Policijske uprave Županije Varaždin od 21. srpnja 1993. godine i presude drugostupanjskog disciplinskog suda Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske od 15. rujna 1993. godine, s kojima je tužitelju izrečena mjera prestanka radnog odnosa.
Protiv pravomoćne drugostupanjske presude izjavljuje reviziju tužitelj, kako navodi zbog pogrešene primjene materijalnog prava. Navodi da u postupku nije poštivano načelo akuzatornosti, jer se odluke donosene u provedenom postupku odnosi na djela za koja nije tužitelj bio uopće optužen. Također tvrdi da činjenično stanje nije potpuno i pravilno utvrđeno. Predlaže da ovaj sud presude nižestupanjskih sudova ukine i predmet vrati na ponovni postupak.
Odgovor na reviziju podnio je tuženik, te ističe da je načelo akuzatornosti u postupku poštivano. Predlaže da ovaj sud odbije reviziju.
Državni odvjetnik se nije izjasnio o reviziji koja mu je dostavljena.
Revizija nije osnovana.
Ispitujući pobijanu presudu u smislu čl. 386. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", br. 53/91) ovaj sud je utvrdio da u provedenom postupku i u pobijanoj presudi nije ostvarena bitna povreda odredbe ZPP iz čl. 354. st. 2. toč. 10., niti je pogrešno primjenjeno materijalno pravo u smislu čl. 356. u vezi sa čl. 399. ZPP, pa prema tome ne postoje razlozi za reviziju na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti. Nižestupanjski sudovi su postupak proveli po zakonu i pravilno primjenili materijalno pravo. Nije osnovno stajalište podnositelja revizije, da je postupak koji je prethodio donošenju sporne odluke o prestanku radnog odnosa u suprotnosti s načelom akuzatornosti. Propusti u disciplinskom postupku, koji su izraženi u manjkavosti opisa djela predstavljaju relativno bitnu povredu postupka, koja nema utjecaja na zakonitost odluke. Bitno je da je tijekom postupka tužitelj znao što mu se stavlja na teret, odnosno s kojom radnjom je ostvario tešku povredu radne obveze i dužnosti tijekom postupka, tako da se mogao braniti. Bitno je da je označeno koje ponašanje tužitelja se smatra težom povredom radne obveze, koja mu se stavlja na teret.
Što se tiče navoda reviziji, koji se odnose na nepotpuno i nepravilno utvrđeno činjenično stanje, valja napomenuti, da se u smislu čl. 385. st. 3. ZPP revizija zbog pogrešne ili nepotpunog utvrđeno činjeničnog stanja ne može izjaviti.
Prema tome ne postoje razlozi za reviziju, kako oni na koje se podnositelj revizije poziva o reviziji, tako i oni na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti. Zbog toga je ovaj sud na temelju čl. 396. ZPP reviziju odbio kao neosnovanu.
U Zagrebu, 10. svibnja 1995.
Predsjednik vijeća:
dr. Ivo Grbin, v.r.