K-126/2020-35 · Općinski sud u Rijeci

Republika Hrvatska

Općinski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

Rijeka

Poslovni broj: K-126/2020-35

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od suca Grge Komadine kao predsjednika vijeća te sudaca porotnika Zdenke Badanjak i Čedomira Maksimovskog kao članova vijeća, uz sudjelovanje Jelene Crnčan kao zapisničara, u kaznenom postupku protiv okrivljenika NG, zbog kaznenog djela iz članka 326. stavka 2. Kaznenog zakona (Narodne novine br. 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18 - dalje: KZ/11), povodom optužnice Općinskog državnog odvjetništva u Rijeci broj: K- DO-419/19 od 29. srpnja 2019. nakon održane javne rasprave zaključene 10. srpnja 2025. u prisutnosti zamjenice Općinske državne odvjetnice u Rijeci NGA, okrivljenika NG te njegova branitelja Drage Borasa, odvjetnika iz Zagreba, istoga dana izrekao je i javno objavivši

p r e s u d i o j e

I. Okrivljenik NG, zvan N, OIB [osobni identifikacijski broj], sin AG i CG, rođen ..1992. u [adresa], državljanin RH, zaposlen u vlastitoj firmi za polaganje podova, s mjesečnim primanjima u iznosu od oko 900,00 eura, živi u izvanbračnoj zajednici, otac jednog mlt. djeteta, sa završenom osnovnom školom, suvlasnik obiteljske kuće u kojoj živi sa izvanbračnom suprugom i djetetom, s prebivalištem u [adresa], neosuđivan, na slobodi

k r i v j e

što je

dana 18. ožujka 2019. u večernjim satima, nakon što je prethodno u Zagrebu za novčani iznos od 300,00 eura za izvršeni prijevoz, na neutvrđenom mjestu u Zagrebu u osobno vozilo marke „Renault Megane“ reg. oznake [registarska oznaka], preuzeo radi prijevoza pet državljana Turske i to IG, JG, TG, ZG i GG, od kojih je jednu osobu smjestio u prtljažni prostor koji nije namijenjen prijevozu osoba, da bi ih potom, krećući se autocestom Zagreb – Rijeka, prevezao do mjesta Rupa u neposrednu blizinu državne granice između Republike Hrvatske i Republike Slovenije s ciljem da van graničnog prijelaza, izbjegavajući graničnu kontrolu, izađu iz Republike Hrvatske u Republiku Sloveniju, kojom prilikom su na autocesti A6 na području grada Vrbovskog zatečeni i spriječeni od strane policijskih službenika,

dakle, iz koristoljublja omogućio drugim osobama nedozvoljeno se kretati i boraviti u [adresa],

čime je počinio kazneno djelo protiv javnog reda – protuzakonitim ulaženjem, kretanjem i boravkom u Republici Hrvatskoj, drugoj državi članici Europske unije ili potpisnici Šengenskog sporazuma, opisano i kažnjivo po članku 326. stavku 1. KZ/11,

pa se na temelju članka 326. stavak 1. KZ/11 okrivljenik NG

o s u đ u j e

na kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine.

II. Na temelju članka 56. stavka 1., 2. i 3. KZ/11 1. okrivljeniku NG se izriče

u v j e t n a o s u d a

tako da se izrečena kazna zatvora od 1 (jedne) godine neće izvršiti ukoliko isti u roku od 4 (četiri) godine ne počini novo kazneno djelo.

III. Na temelju članka 54. KZ/11 okrivljeniku se u izrečenu kaznu zatvora uračunava vrijeme uhićenja 19. ožujka 2019.

IV. Na temelju članka 270. stavka 1. ZKP/08 predmeti privremeno oduzeti od okrivljenika NG uz potvrdu o privremenom oduzimanju predmeta Policijske uprave Primorsko-goranske, Policijske postaje Vrbovsko ser. broj [serijski broj] od 19. ožujka 2019. i to mobitel marke Vivax srebrno crne boje, IMEI br. [IMEI broj] sa pripadajućom sim karticom, bon bon operatera s upisanim brojem 97231723341775 vratit će se okrivljeniku NG po pravomoćnosti ove presude.

V. Na temelju članka 148. stavak 1. te članka 145. stavak 2. točka 1. i 6. ZKP/08 nalaže se okrivljeniku NG da podmiri trošak kaznenog postupka i to paušalnu svotu u iznosu od 130,00 eura (sto trideset eura) te izdatke svjedoka SG u iznosu od 68,64 eura (šezdeset i osam eura i šezdeset i četiri centa) u roku od 15 (petnaest) dana.

Obrazloženje

1. Općinsko državno odvjetništvo u Rijeci uvodno naznačenom optužnicom, teretilo je okrivljenika NG zbog počinjenja kaznenog djela protiv javnog reda – protuzakonitim ulaženjem, kretanjem i boravkom u Republici Hrvatskoj, drugoj državi članici Europske unije ili potpisnici Šengenskog sporazuma iz čl. 326. st. 2. KZ/11 činjenično pobliže opisanom u t. I izreke presude s time da je sud u činjeničnom opisu u drugom retku umjesto 200,00 eura po izvršenom prijevozu naveo „300,00 eura za izvršeni prijevoz“ što je sukladno rezultatu dokaznog postupka, odnosno priznanju okrivljenika.

2. Na raspravi pozvan da se očituje o optužbi okrivljenik je izjavio da se ne smatra krivim.

3. S obzirom na ovakvu obranu okrivljenika sud je tijekom postupka izveo slijedeće dokaze: okrivljenik je na početku postupka iznio svoju obranu, pročitano je i pregledano izvješće o zatjecanju i postupanju policijskih službenika (list 3 spisa), zapisnik o očevidu (list 4-5 spisa), zapisnik o saslušanju stranke MG u pogledu osobnih podataka (list 7 spisa), zapisnik o saslušanju stranke VG u pogledu osobnih podataka (list 8 spisa), potvrda o privremenom oduzimanju premeta (list 9 spisa) sa zapisnikom o privremenom oduzimanju predmeta (list 10 spisa), fotodokumentacija očevida (list 38-41 spisa), dokumentacija za osobno vozilo Renault Megane reg. [registarska oznaka] (list 43-45 spisa), podaci za unos stranaca (list 46-48 spisa), zapisnik o pretrazi pokretne stvari i bankovnog sefa sa DVD snimkom (list 59-62 spisa), sukladno čl. 431. st. 1. t. 6. ZKP/08 pročitan je zapisnik o ispitivanju svjedoka RG (list 50-51 spisa) te zapisnik o ispitivanju svjedoka SG (list 52-53 spisa). Na prijedlog obrane, a kao dokaz u odnosu na osobne i obiteljske prilike okrivljenika pročitanu su specijalistički nalaz za FG (list 138 spisa), rodni list za KG (list 139 spisa) te izvadak iz sudskog registra za "Strojne glazure Štork" (list 140-144 spisa) te je na kraju pročitan izvadak iz kaznene evidencije za okrivljenika.

4. U obrani koju je iznio na početku dokaznog postupka okrivljenik je iskazao da priznaje da je vozio petoricu ilegalnih migranata s time da je jedan bio u prtljažniku. Taj koji je bio u prtljažniku, taj otvor da je bio otvoren i on da je imao dovoljno zraka, a radilo se o vozilu karavanu koje ima veliki bunker. On da je unutra imao vode i čitavo vrijeme da je komunicirao sa njima i da je dijelio zračni prostor s njima. Što se tiče novca koji je trebao primiti da se radilo o 300,00 eura za svih petoricu koje je trebao dobiti nakon izvršenog prijevoza. Tada se odlučio na to zbog materijalne situacije te mogućnosti zarade, nije smatrao da je riječ o tako ozbiljnom djelu. Danas da je obiteljski čovjek, da ima firmu sa dvojicom zaposlenih. Ima jedno dijete koje je napunilo godinu dana, a drugo da je na putu. Izvanbračna supruga da je u petom mjesecu trudnoće.

5. U završnome govoru branitelj okrivljenika je istaknuo da je okrivljenik priznao počinjenje djela iz čl. 326. st. 1. ZKP/08.

6. S obzirom na navedeno proizlazi da u ovome postupku nisu sporne činjenice već pravna kvalifikacija djela. Stoga će sud nastavno u pogledu izvedenih dokaza iste samo sumarno reproducirati.

7. Dakle, nesporno je u postupku te pored obrane proizlazi i iz izvješća o zatjecanju i postupanju policijskih službenika kao i iz iskaza policijskih službenika RG i SG da je okrivljenik 18. ožujka 2019. godine oko 22,30 sati zatečen u prijevozu 5 ilegalnih migranata u blizini čvora Vrbovsko na autocesti Zagreb – Rijeka. U vozilu se nalazilo pet državljana Turske bez dokumenata, od kojih je jedna osoba bila u prtljažnom prostoru automobila. Okrivljenik je upravljao bijelim Renault Meganom tipa karavan. Iz osobnih podataka saslušanih stranaka JG i ŠG te osobnih podataka stranaca proizlazi da se radi o pripadnicima kurdskog naroda. U odnosu na oduzeti mobitel okrivljenika koji je oduzet uz potvrdu o privremenom oduzimanju predmeta i zapisnik o privremenom oduzimanju predmeta te koji je pretražen kako proizlazi iz zapisnika o pretrazi pokretne stvari i bankovnog sefa, proizlazi da na mobitelu se za dan 18.3.2019., ali niti za koji drugi dan ne nalaze poruke iz kojih bi se jasno moglo zaključiti radi li se o dogovoru vezano za prijevoz migranata, ili o prijevozu vezano za neki drugi posao okrivljenika.

Iz zapisnika o očevidu od 19. ožujka 2019. godine koji je poduzet na automobilu s kojim je okrivljenik zatečen proizlazi da se radi o osobnom automobilu marke Renatul Megane bijele boje. Vozilo je registrirano za prijevoz 5 osoba. Prtljažni prostor je dimenzija 100x130x80, u kojem je zatečeno 5 boca s vodom i najlonske vrećice s raznim stvarima. Fotografije očevida prikazuju vozilo izvana, kontrolnu ploču vozila, prtljažni prostor te gaz guma.

8. Kazneno djelo protuzakonitog ulaženja, kretanja i boravka u Republici Hrvatskoj, drugoj državi članici Europske unije ili potpisnici Šengenskog sporazuma iz čl. 326. st. 1. KZ/11 čini onaj tko iz koristoljublja omogući ili pomogne drugoj osobi nedozvoljeno ući, izići, kretati se ili boraviti u [adresa] ili drugoj državi članici Europske unije ili potpisnici Šengenskog sporazuma, dok je kvalificirani oblik djela onaj iz čl. 326. st. 2. KZ/11 koji postoji ako je pri počinjenju kaznenog djela doveden u opasnost život ili tijelo osobe koja nedozvoljeno ulazi, kreće se ili boravi u [adresa] ili drugoj državi članici Europske unije ili potpisnici Šengenskog sporazuma, ili je s njom postupano na nečovječan ili ponižavajući način, ili je djelo počinila službena osoba u obavljanju službene dužnosti.

9. Analizirajući sve gore navedene dokaze, i optužnicu, proizlazi u bitnom, i kao sporno, da je okrivljeniku stavljeno na teret djelo iz čl. 326. st. 2. KZ/11 iz razloga što se jedna od osoba koje je prevozio se nalazila u prtljažniku vozila te tužitelj zaključuje da se radi o postupanju na nečovječan i ponižavajući način. Dakle, ključno pitanje u ovome predmetu jest, da li prijevoz osobe u prtljažniku vozila predstavlja nečovječno i ponižavajuće postupanje, ali i da li to postupanje predstavlja toliku količinu neprava da se može podvesti pod kvalificirani oblik djela za koji zakon predviđa kaznu zatvora u trajanju od 3 do 12 godina (naspram osnovnog oblika djela koji je zapriječen sa kaznom zatvora u trajanju od 1 do 8 godina).

Analizirajući zakonski opis djela iz čl. 326. st.

2. KZ/11 sud prije svega primjećuje da bi iz ove norme proizlazilo da je u jednakoj ravni opasnost za nečiji život ili tijelo kao i nečovječno i ponižavajuće postupanje. U tome smislu, u ovome predmetu nema dokaza da je život ili tijelo osobe koja je prevožena bila u opasnosti (niti se to okrivljeniku stavlja na teret). S druge strane sintagma nečovječno i ponižavajuće postupanje proizlazi iz šire zabrane koja postoji u čl.

5. Opće deklaracije o ljudskim pravima (UN 1948.) formulirane nakon završetka Drugog svjetskog rata kada je međunarodna zajednica odlučila postaviti zajednički standard za zaštitu temeljnih prava. Prema čl.

5. Deklaracije nitko se ne smije podvrgnuti mučenju ili okrutnom, nečovječnom ili ponižavajućem postupku ili kazni. Isto se nalazi i u Povelji o temeljnim pravima Europske unije u čl. 4. „Zabrana mučenja i neljudskog ili ponižavajućeg postupanja ili kažnjavanja“ prema kojoj nitko ne smije biti podvrgnut mučenju, neljudskom ili ponižavajućem postupanju ili kažnjavanju . Članak 17. st.

3. Ustava Republike Hrvatske navodi da se niti u slučaju neposredne opasnosti za opstanak države ne može ograničiti primjena odredbi ovoga Ustava o pravu na život, zabrani mučenja, surovog ili ponižavajućeg postupanja ili kažnjavanja… Iz svega gore navedenoga razvidno je da se sintagma nečovječnog i ponižavajućeg postupanja koristi u kontekstu najtežih povreda ljudskog dostojanstva i ljudskog bića (nastala kao odgovor na grozote Drugog svjetskog rata) koje je u ravni sa torturom odnosno mučenjem te surovim postupanjem odnosno kažnjavanjem (Ustav RH). Imajući navedeno u vidu sud smatra da sama činjenica da je jedan od ilegalnih migranata bio smješten u prtljažniku osobnog automobila koji nije namijenjen prijevozu osoba nije dovoljna da se ovo djelo pravno kvalificira kao djelo iz čl. 326. st.

2. KZ/11 jer to postupanje mora predstavljati toliku povredu ljudskog dostojanstva i predstavljati toliku količinu kriminalne aktivnosti da zaslužuje da se za isto propiše kazna zatvora kako je primjerice propisano u KZ/11 (od 3 do 12 godina zatvora). Pored toga u predmetu nema dokaza da je osoba prisiljena da se smjesti u prtljažnom prostoru već je evidentno da je to učinila dobrovoljno kada je ostalih četvero njenih suputnika sjedilo zajedno s vozačem odnosno okrivljenikom u automobilu na sjedištima, a gdje bi da se radilo o bilo kakvoj ugrozi ili nedopuštenom postupanju okrivljenika prema osobi koja se nalazila u prtljažniku ostala četvorica, odnosno svo petero ilegalnih migranata okrivljenika s lakoćom svladalo.

Pored toga, radilo se o karavan vozilu koje ima veći prtljažnik nego regularan model automobila, a što je vidljivo i iz fotografija očevida kao što je na fotografijama vidljivo da je otvor koji dijeli isti od unutrašnjosti vozila otvoren tako da je osoba dijelila zračni prostor i svjetlo s drugim putnicima u vozilu. Slijedom svega navedenoga sud zaključuje da okrivljenik svojim postupanjem nije ostvario kvalifikatorni element djela iz čl. 326. st.

2. KZ/11, odnosno da njegovo postupanje nije bilo nečovječno niti je bilo ponižavajuće na način kako to predviđa KZ/11 kao i konvencije iz kojih je sintagma nečovječnog (neljudskog, nehumanog) i ponižavajućeg postupanja preuzeta i za čije tumačenje valja uzeti u obzir i kontekst iz kojeg je ta sintagma potekla.

10. S obzirom da proizlazi da je okrivljenik bio svjestan da prevozi ilegalne migrante, da je to činio za obećanu novčanu nagradu, pa je prema tome postupao u odnosu na djelo s izravnom namjerom, time je u cijelosti ostvario objektivna i subjektivna obilježja kaznenog djela protuzakonitog ulaženja, kretanja i boravka u Republici Hrvatskoj, drugoj državi članici Europske unije ili potpisnici Šengenskog sporazuma iz čl. 326. st. 1. KZ/11 pa ga je sud i osudio za to kazneno djelo.

11. Prema podacima iz kaznenopravne evidencije Ministarstva pravosuđa, uprave i digitalne transformacije okrivljenik nije osuđivan.

12. Određujući vrstu i visinu kaznene sankcije, sud je okrivljeniku olakotnim cijenio priznanje djela čime je bitno pridonio bržem okončanju kaznenog postupka i smanjenju troškova kaznenog postupka. Osim toga priznanjem je izrazio spremnost da snosi posljedice svog postupanja. Također mu je olakotnim cijenio ukupne socijalne, ekonomske i obiteljske prilike koje se odnose na činjenicu da je otac jednog djeteta te očekuje sa suprugom i drugo dijete kao i da radi u vlastitom trgovačkom društvu. Otegotnih okolnosti mu nije našao. S obzirom na navedeno sud drži da je prema okrivljeniku svrsishodno primijeniti uvjetnu osudu s rokom provjeravanja od četiri godine primijenjenom na izrečenu kaznu zatvora od jedne godine te da je takva kazna primjerena kako osobnosti samog okrivljenika tako i svim okolnostima počinjenja djela. Okrivljenik je zbog uvjetne osude svjestan da će ga se, u slučaju ponavljanja kaznenog djela uputiti na izdržavanje kazne zatvora, ali se ipak izbjegava da se boravkom u zatvorskom okruženju izloži i negativnoj strani boravka u kaznionici kao što je gubitak zaposlenja, nemogućnost privređivanja i odvojenost od obitelji. Stoga je stav suda da će izrečenom kaznom biti ispunjena kako specijalna tako i generalna svrha kažnjavanja, tj. da će utjecati na okrivljenika da ne čini nova kaznena djela, ali i na ostale građane da ne čine kaznena djela.

13. Na temelju članka 54. KZ/11 okrivljeniku se u izrečenu kaznu zatvora uračunava vrijeme oduzimanja slobode kako je naznačeno u t. III izreke presude, s obzirom da je isti bio lišen slobode po uhićenju.

14. Odredbom čl. 270. st. 1. ZKP/08 propisano je da privremeno oduzeti predmeti moraju biti vraćeni čim više nisu potrebni za daljnje vođenje postupka, osim ako ne podliježu odredbama o oduzimanju prema zakonu ili ako prestanu postojati zakonski razlozi za primjenu mjere iz članka 266. stavka 2. ZKP/08. Kako u pogledu privremeno oduzetog mobilnog telefona od okrivljenika optužba nije predložila trajno oduzimanje, a radi se o predmetu koji ima općekorisnu funkciju u svakodnevnom životu te nije utvrđeno da bi bio posebno namijenjen ili izmijenjen radi počinjenja kaznenog djela, nisu utvrđeni razlozi za obligatorno ili fakultativno oduzimanje istih.

15. S obzirom da je okrivljenik proglašen krivim sukladno članku 148. stavak 1. te članka 145. stavak 2. točka 1. i 6. ZKP/08 nalaženo mu je da podmiri trošak kaznenog postupka koji se odnosi na paušalnu svotu u iznosu od 130,00 eura (sto trideset eura) te izdatke svjedoka SG u iznosu od 68,64 eura (šezdeset i osam eura i šezdeset i četiri centa) koji se odnose na njene putne troškove.

16. Slijedom svega navedenog, odlučeno je kao u izreci ove presude.

U Rijeci, 10. srpnja 2025.

Sudac

Grga Komadina

UPUTA O PRAVU NA ŽALBU:

Protiv ove presude žalba se može podnijeti u roku od 15 (petnaest) dana od dana dostave prijepisa presude. Žalba se podnosi u 3 (tri) istovjetna primjerka putem ovog suda, a o žalbi odlučuje drugostupanjski sud.

DNA:

- ODO u Rijeci

- okrivljenik

- branitelj