Supreme Court allows appeal, overturns second instance dismissal of money recovery based on unauthorized appropriation.
Legislator summary
AI generatedThe Supreme Court of Croatia accepted the appellant's appeal against the second-instance court's dismissal of the claim. The lower court rejected the request because the defendant argued the money was returned via a loan agreement, but failed to prove the debt existed. The court ruled that since the defendant's appropriation of the funds was unauthorized, the original claim for restitution was valid regardless of the alleged loan contract.
Legislator headnote
AI generatedZakon o obveznim odnosima čl. 104. st. 2.; Zakon o parničnom postupku čl. 166. st. 2.: When a defendant unauthorilyly appropriates another's property, the claim for restitution stands even if the defendant asserts a separate debt relationship, provided the defendant fails to prove the existence of that debt.
Keywords
AI generatedCited Legislation
AI generatedFull text
REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev 436/1992-2
P R E S U D A
U IME REPUBLIKE HRVATSKE!
Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Veseljka Šeparovića kao predsjednika vijeća, te Ilije Čuljata, Augusta Husinca, Gordane Gasparini i Vesne Milošević, kao članova vijeća u građansko-pravnoj stvari tužitelja Nj. M. iz N., zastupanog po punomoćniku S.
I., odvjetniku iz N., protiv tuženika J. M. iz V., radi isplate, rješavajući reviziju tužitelja protiv pravomoćne presude Okružnog suda u Osijeku od 26. rujna 1991- br. Gž- 2670/91, kojom je preinačena presuda Općinskog suda u Našicama od 11. travnja 1991. br. P-144/91-4, u sjednici održanoj dana 5. svibnja 1992. godine
p r e s u d i o j e :
Prihvaća se revizija tužitelja, preinačuje presuda Okružnog suda u Osijeku od 26. rujna 1991. godine broj Gž- 2670/91 i sudi:
Žalba tuženog odbija se kao neosnovana i presuda Općinskog suda u Našicama od 11. travnja 1991. godine broj P- 144/91 potvrđuje.
Tuženi je dužan tužitelju naknaditi parnični trošak nastao u povodu revizije u iznosu od 5-400 dinara, u roku od 15 dana.
O b r a z l o ž e n j e
Prvostepenom presudom suđeno je:
" U s v a j a se tužbeni zahtjev, te je tuženi J. M. iz V., … dužan platiti tužitelju Nj. M. iz N., … iznos od 25.000,00 dinara (dvadesetpettisućadinara) sa kamatom po stopi utvrđenoj Saveznim zakonom počev od 15. 1. 1990.g. do isplate i naknaditi mu parnični trošak u iznosu od 9.010,00 dinara sa kamatom, po stopi utvrđenoj Saveznim zakonom, počev od dana donošenja I. step. presude pa do isplate, sve u roku od 15 dana pod prijetnjom izvršenja".
Drugostepeni sud je preinačio prvostepenu presudu i tužbeni zahtjev odbio.
Protiv pravomoćne drugostepene presude tužitelj je izjavio reviziju zbog pogrešne primjene materijalnog prava i predložio da se drugostepena presuda preinači, žalba tuženog odbije i prvostepena presuda potvrdi, a njemu dosudi trošak revizije.
Odgovor na reviziju nije podnesen.
Javni tužilac Hrvatske nije se izjasnio o reviziji.
Revizija je osnovana.
U postupku je dokazano da je tuženi neovlašteno prisvojio 25.000 dinara koji su vlasništvo tužitelja, pa je na tako utvrđeno činjenično stanje prvostepeni sud materijalno pravo pravilno primijenio kada je usvojio tužbeni zahtjev.
U postupku nije utvrđeno zbog čega bi ugovor koji su stranke zaključile o korištenju kamiona tužitelja bio ništav, a ako bi i bio ništav, zašto bi za posljedicu imao da tuženi tužitelju nije dužan vratiti novac koji je od tužitelja neovlašteno prisvojio ( i koji je nesporno bio vlasništvo tužitelja) , pa je zbog toga drugostepeni sud pogrešno primijenio materijalno pravo kada je tužbeni zahtjev odbio temeljem odredbe st. 2. čl. 104. Zakona o obveznim odnosima.
Utuženu svotu tužitelj ni ne potražuje u vezi realizacije ugovora o korištenju kamiona jer je nesporno da je novac koji je prisvojio tuženi vlasništvo tužitelja, a tuženi samo tvrdi da si je na taj način htio podmiriti iznos koji je navodno pozajmio tuženom u devizama.
Međutim, tuženi nije dokazao da mu je tužitelj bio što dužan vratiti po osnovu zajma.
Zbog izloženog je revizija prihvaćena, drugostepena presuda preinačena, žalba tuženog odbijena i prvostepena presuda potvrđena.
Odluka o trošku revizije temelji se na odredbi čl. 166. st. 2. ZPP-a.
U Zagrebu, 5. svibnja 1992. godine
Predsjednik vijeća:
Veseljko Šeparović, v.r.