Revr-256/2005-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revr 256/05-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Katarine Buljan, kao predsjednice vijeća, te Jakoba Miletića, dr. sc. Ivana Kaladića, Gordane Matasić- Špoljarić i mr. sc. Andrije Erakovića, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja T. B. iz O., kojega zastupa punomoćnik B. S., odvjetnik u O., protiv tuženika Pedagoški fakultet (sada Filozofski fakultet) Osijek, kojega zastupa punomoćnik A. Č., odvjetnik u O., radi poništenja odluke, odlučujući o reviziji i dopuni revizije tužitelja protiv pravomoćne presude i rješenja Županijskog suda u Osijeku od 28. listopada 2004. godine broj Gž-3392/04 kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Osijeku od 23. ožujka 2004. godine broj Pr-1957/03, u sjednici održanoj dana 11. siječnja 2006. godine,

p r e s u d i o i r i j e š i o j e :

Revizija tužitelja od 30. prosinca 2004. godine protiv presude odbija se kao neosnovana.

Dopuna revizija protiv presude, podnesena ovom sudu dana 21. listopada 2005.godine odbacuje se kao nepravodobna.

Revizija tužitelja izjavljena protiv rješenja o privremenoj mjeri odbacuje se kao nedopuštena.

Obrazloženje

Prvostupanjskom presudom odbijen je tužbeni zahtjev da se ukine odluka dekanice od 24. rujna 2003. godine o prestanku radnog odnosa tužitelja kao nezakonita, da je tuženik dužan zaključiti ugovor o radu s tužiteljem s početkom od 1.listopada 2003. godine te istom omogućiti nastavak rada na održavanju nastave iz područja prirodnih znanosti, polja biologije, za predmete koji su specijalnost tužitelja te da je tuženik dužan tužitelju isplatiti plaće za mjesec listopad 2003. godine te za preostale mjesece do ponovnog početka rada kod tužitelja uz naknadu troška postupka kao neosnovan, te je naloženo tužitelju da tuženiku naknadi trošak u iznosu od 1.220,00 kn. Rješenjem je odbijen prijedlog tužitelja za određivanje privremene mjere zabrane izbora nastavnika temeljem toč. 4. odluke Fakultetskog vijeća o raspisivanju natječaja za izbor nastavnika i to docenta, izvanrednog ili redovitog profesora iz područja prirodnih znanosti- polje biologije za predmete molekularna biologija, opća botanika i molekularna fiziologija biljaka.

Drugostupanjski sud je presudom i rješenjem potvrdio presudu i rješenje suda prvog stupnja.

Protiv pravomoćne drugostupanjske presude i rješenja reviziju je izjavio tužitelj zbog svih razloga iz čl. 385. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99 – dalje ZPP) i predlaže da ovaj sud ukine obje nižestupanjske presude i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje ili da navedene presude preinači na način da usvoji tužbeni zahtjev.

Tuženik u odgovoru na reviziju predlaže da revizijski sud odbije reviziju kao neosnovanu.

Tužitelj je naknadno podneskom od 24. listopada 2005. godine dostavio ovom sudu dopunu revizije (pogrešno pojašnjenje tužbe) koju je Vrhovnom sudu Republike Hrvatske protiv Pedagoškog fakulteta (sada Filozofskog fakulteta) u Osijeku uputio njegov odvjetnik protiv presude i rješenja Županijskog suda u Osijeku od 28. listopada 2004. godine broj Gž- 3392/04.

Odredbom čl. 382. st. 4. ZPP-a propisano je da se revizija izjavljuje u roku od 30 dana od dana dostave drugostupanjske presude. Punomoćniku tužitelja drugostupanjska presuda dostavljena je 1. prosinca 2004. godine te je stoga dopuna revizije od 24. listopada 2005. godine podnesena daleko izvan roka propisanog odredbom čl. 382. u kojem se revizija izjavljuje.

Iz iznesenih razloga je ovaj sud dopunu revizije odbacio kao nepravodobnu primjenom odredbe čl. 392. ZPP-a.

Protiv pravomoćnog drugostupanjskog rješenja kojim je potvrđeno prvostupanjsko rješenje o odbijanju prijedloga za određivanje privremene mjere revizija nije dopuštena. Spomenuta mjera se određuje prema pravilima ovršnog postupka, a prema odredbi čl. 12 Ovršnog zakona ("Narodne novine", broj 57/96, 29/99,173/03,194/03) u ovršnom postupku i postupku osiguranja revizija nije dopuštena.

Stoga je ovaj sud primjenom odredbe čl. 400. st. 3. u svezi odredbe čl. 392. ZPP-a u tom dijelu reviziju odbacio kao nedopuštenu.

Predmet spora je zahtjev da se ukine odluka dekanice Pedagoškog fakulteta u Osijeku (sada Filozofski fakultet u Osijeku) od 24. rujna 2003. godine UR broj … kojom je tužitelju prestao radni odnos s danom 30. rujna 2003. godine zbog ispunjenja uvjeta za mirovinu da je tuženik dužan zaključiti sa tužiteljem ugovor o radu s početkom od 1. listopada 2003. godine te mu omogućiti nastavak rada na održavanju nastave iz područja prirodnih znanosti, polja biologije, za predmete koji su specijalnost tužitelja i naknaditi mu plaću za mjesec listopad 2003. godine i za preostale mjesece do ponovnog početka rada tužitelja kod tuženika i u revizijskoj fazi postupka je sporno da li je zakonita odluka čije poništenje tužitelj traži u ovom predmetu.

Obje nižestupanjske presude jasne su i razumljive, u njima su navedeni razlozi o odlučnim činjenicama pa ne postoji bitna povreda odredaba parničnog postupka na koju ukazuje revident.

Nakon provedenog postupka nižestupanjski sudovi odbijaju tužbeni zahtjev kao neosnovan jer smatraju da je pobijana odluka zakonita, a to iz razloga što je tužitelj koji je kod tuženika bio redoviti profesor u trajnom zvanju u akademskoj godini 2002/2003 navršio 65 godina života i 41 godina staža te da je odluka tuženika sukladna odredbi čl. 102. st. 6. Zakona o znanstvenoj djelatnosti i visokom obrazovanju ("Narodne novine", broj 123/03) kao i odredbi čl. 110. toč. 3. Zakona o radu (pročišćeni tekst "Narodne novine", broj 137/2004) prema kojim odredbama ugovor o radu prestaje kada radnik navrši 65 godina života i 20 godina staža osiguranja ako se poslodavac i radnik drukčije ne dogovore. Nižestupanjski sudovi smatraju da se tužitelj neosnovano poziva na odredbu čl. 102. st. 7. Zakona o znanstvenoj djelatnosti i visokom obrazovanju jer da je tom odredbom propisana mogućnost poslodavca da ukoliko smatra potrebnim i svrsishodnim zadrži na poslovima redovitog profesora u trajnom zvanju na poslovima koje obavlja i nakon ispunjenja zakonskih uvjeta za mirovinu sve do isteka akademske godine u kojoj navršava 70. godina.

S ocjenom nižestupanjskih sudova da je pobijana odluka zakonita slaže se i ovaj sud. Iako tužitelj ispunjava uvjete za nastavak rada u smislu odredbe čl. 102. toč. 7. Zakona o znanstvenoj djelatnosti i visokom obrazovanju obzirom da je u statusu redovitog profesora u trajnom zvanju, te iako tuženik iz svog nastavnog programa nije brisao znanstveno područje koje je tužitelj predavao studentima tuženik nije bio dužan produžiti tužitelju radni odnos do isteka akademske godine u kojoj navršava 70 godina. To iz razloga što spomenuta zakonska odredba omogućuje tuženiku da produlji radni odnos i kada je , kao u ovom predmetu redoviti profesor u trajnom zvanju već ispunio uvjete za mirovinu ukoliko smatra da je to potrebno i svrsishodno, no istovremeno ta zakonska odredba ne propisuje obvezu fakulteta da to i učini.

Kraj činjenice da je tužitelj u akademskoj godini 2002/2003 navršio 65 godina života i 41 godinu staža to su ispunjeni uvjeti propisani odredbom čl. 102. toč. 6. Zakona o znanstvenoj djelatnosti i visokom obrazovanju da prestane ugovor o radu stranaka radi odlaska tužitelja u mirovinu.

Revizijski navodi koji se ne odnose na predmet spora, a to su navodi koji spominju nezakonitost oko provođenja natječaja za prijam nastavnika za područje koje je specijalnost tužitelja nisu od značaja za donošenje zakonite i pravilne odluke u ovom predmetu u kojem se odlučuje o tome da li je odluka tuženika kojom je tužitelju prestao radni odnos s danom 30. rujna 2003. godine zbog ispunjenja uvjeta za mirovinu zakonita ili ne. Spomenutom odlukom nije povrijeđeno tužiteljevo pravo na rad, jer je on ispunio uvjete za odlazak u mirovinu te je odluka o prestanku radnog odnosa tužitelja kod tuženika zakonita i revident neosnovano ističe revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava.

Revizijske navode koji ukazuju na pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje ovaj sud nije ocijenio, jer se revizija ne može izjaviti zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, kako to proizlazi iz odredbe čl. 385. ZPP-a.

Iz iznesenih razloga se nije ostvario ni revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka, a niti pogrešne primjene materijalnog prava, te je primjenom odredbe čl. 393. ZPP-a revizija tužitelja protiv presude odbijena kao neosnovana.

U Zagrebu, 11. siječnja 2006. godine

Predsjednica vijeća:

Katarina Buljan, v. r.