Rev-3000/2000-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-3000/00-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca dr. Ive Grbina, kao predsjednika vijeća, te Miroslave Vekić, Miljenke Vraničar, Tome Gložinića i Ljubice Munić, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja M. R. iz L., koga zastupa Z. T., odvjetnik iz N., protiv tuženika T. d.d. N., radi poništenja otkaza ugovora o radu, odlučujući o tužiteljevoj reviziji protiv presude Županijskog suda u Sisku od 13. srpnja 2000. godine broj Gž-1470/99-3, kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Kutini od 17. lipnja 1999. godine broj P-122/99, na sjednici održanoj dana 28. ožujka 2002. godine,

p r e s u d i o j e:

Odbija se revizija kao neosnovana.

Obrazloženje

Županijski sud u Sisku, kao drugostupanjski sud je svojom presudom od 13. srpnja 2000. godine broj Gž-1470/99-3 potvrdio presudu Općinskog suda u Kutini od 17. lipnja 1999. godine broj P-122/99, kojom je tužitelj odbijen s tužbenim zahtjevom na utvrđenje ništavosti usmenog otkaza ugovora o radu sklopljenog 30. ožujka 1996. godine, a koji je otkaz dan 28. siječnja 1998. godine, pa bi slijedom toga tuženik bio tužitelja dužan rasporediti na radno mjesto radnika koji obavlja radove u proizvodnji, isplatiti mu plaću, kao i sve poreze i doprinose, kao i ispuniti druge obveze vezane uz plaću sa zateznom kamatom od dospjelosti do isplate i nadoknaditi parnični trošak.

Protiv te presude izjavio je reviziju tužitelj zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka i pogrješne primjene materijalnog prava. U reviziji navodi da postoji protuslovlje između razloga prvostupanjske presude i sadržaja isprava iz zapisnika, jer je predmet ovog postupka usmeni otkaz ugovora o radu, a ne pismeni, a drugostupanjski sud nije presude ispitao u smislu navoda žalbe. Predlaže da ovaj sud prihvati reviziju, preinači pobijanu presudu na način da u cijelosti usvoji tužbeni zahtjev.

Protivna strana nije dala odgovore na reviziju, a državni odvjetnik kojemu je revizija također dostavljena u smislu čl. 390. Zakona o parničnom postupku (“Narodne novine”, broj 53/91, 91/92 i 112/99 – dalje ZPP) nije se očitovao na sadržaj revizije.

Revizija nije osnovana.

Ispitujući pobijanu presudu u smislu čl. 386. ZPP ovaj sud je utvrdio da u provedenom postupku nije ostvarena bitna povreda odredbe ZPP iz čl. 354. st. 2. toč. 10., dakle nije ostvaren taj razlog za reviziju u bitnoj povredi odredbi ZPP na čije ostvarenje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti. Isto tako nije ostvarena niti koja druga od bitnih povreda odredaba ZPP iz čl. 354. u svezi sa čl. 385. st. 1. toč. 1. i 2. ZPP, a posebno ne na način kako to ističe revident u reviziji.

Presude nižestupanjskih sudova nemaju nedostataka, posebno nema protuslovlja između razloga i sadržaja spisa, a razlozi sadrže sve okolnosti i činjenice koje su bitne za zakonito donošenje odluke u prijepornom pravnom odnosu.

Revizijski razlog u pogrješnoj primjeni materijalnog prava iz čl. 356. u svezi sa čl. 385. st. 1. toč. 3. ZPP također nije ostvaren. Na utvrđeno činjenično stanje nižestupanjski sudovi su pravilno primijenili materijalno pravo.

U provedenom postupku je utvrđeno, da je tužitelj dobio pismeni otkaz ugovora o radu od 18. siječnja 1999. godine, koji mu je uredno dostavljen 20. siječnja 1999. godine. Tužitelj je 12. veljače 1999. godine izjavio zahtjev za zaštitu prava, ali mu je taj zahtjev odbačen kao nepravovremen. Izjava od 18. siječnja 1999. godine koju tužitelj označava kao usmeni otkaz ugovora o radu nije imala značaj usmenog otkaza ugovora o radu, nego priopćenja tužitelju da ne dolazi na posao zbog otkaza ugovora o radu od 18. siječnja 1999. godine.

Prema tome, tužbeni zahtjev se zaista odnosi na nepostojeći otkaz ugovora o radu. Naime, otkaz ugovora o radu kao način prestanka radnog odnosa ima u odnosu na zaposlenika pravno odlučan učinak od dana, kada je zaposleniku dostavljen pismeni otkaz ugovora o radu u smislu čl. 111. Zakona o radu (“Narodne novine”, broj 38/95). Dakle, dana 28. siječnja 1999. godine, kada bi prema navodima tužbe tužitelju bio dan usmeni otkaz ugovora o radu postojale su već pravne posljedice pismenog otkaza ugovora o radu, koje su počele teći 20. siječnja 1999. godine kada je tužitelju u tom smislu uručen pismeni otkaz ugovora o radu.

Prema tome, presude nižestupanjskih sudova, koje se temelje na zaključku da se tužbeni zahtjev odnosi na nepostojeći otkaz ugovora o radu predstavljaju pravilnu primjenu materijalnog prava.

Kako, dakle, nisu ostvareni razlozi za reviziju, kako oni na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, tako i oni na koje revident upućuje u reviziji. Zbog toga je ovaj sud na temelju čl. 393. ZPP reviziju odbio kao neosnovanu.

U Zagrebu, 28. ožujka 2002. godine.

Predsjednik vijeća:

dr. Ivo Grbin, v. r.