Gž-689/2019-2 · Županijski sud u Puli - Pola

REPUBLIKA HRVATSKA

Županijski sud u Puli – Pola

Kranjčevićeva 8, 52100 Pula – Pola

Poslovni broj: Gž-689/2019-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Puli – Pola po sutkinji Mariji Sošić kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja V. i k. d. o. o. (OIB: ...) sa sjedištem u S., protiv tuženika I. P. (OIB: ...) iz P., zastupanoga po punomoćniku M. B. odvjetniku iz S., radi isplate, odlučujući o tuženikovoj žalbi protiv presude poslovni broj: Povrv-2809/2018 od 4. travnja 2019. Općinskog suda u Splitu, 8. siječnja 2020.,

p r e s u d i o j e :

I. Djelomično se prihvaća a u preostalom dijelu odbija kao neosnovana tuženikova žalba pa se presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj: Povrv-2809/2018 od 4. travnja 2019. u pobijanom dijelu (točkama II. i III. izreke):

- preinačuje u dijelu točke II. izreke tako da odluka u tom dijelu preinačena glasi: "Održava se na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika A. Š. poslovni broj: Ovrv-1708/2018 od 31. listopada 2018. u dijelu kojim je naloženo tuženiku da u roku od 8 (osam) dana isplati tužitelju zatezne kamate na iznos od 452,96 kuna od 16. studenog 2017. a na iznos od 244,70 kuna od 13. siječnja 2018. pa do 21. prosinca 2018. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, dok se u preostalom dijelu odbija tužiteljev zahtjev."

- potvrđuje u točki III. izreke (odluci o troškovima postupka).

II. Odbija se tuženikov zahtjev za naknadu troškova žalbe.

Obrazloženje

Presudom suda prvoga stupnja ukinut je platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika A. Š. poslovni broj: Ovrv-1708/2018 od 31. listopada 2018. u dijelu kojim je naloženo tuženiku da u roku od osam dana namiri tužitelju glavnicu u iznosu od 1.273,60 kuna kao i u dijelu koji se odnosi na troškove postupka a navedeni je platni nalog održan na snazi u dijelu kojim je tuženiku naloženo da u roku od osam dana isplati tužitelju uglavničene zatezne kamate u iznosu od 31,86 kuna zajedno sa zateznim kamatama od 13. ožujka 2019. do isplate, dok je o troškovima postupka odlučeno tako da je tuženiku naloženo u roku od osam dana nadoknaditi tužitelju te troškove u iznosu od 100,00 kuna.

Pravodobnom i dopuštenom žalbom tuženik pobija prvostupanjsku presudu u točkama II. i III. izreke odnosno u dijelu kojim je održan na snazi platni nalog za iznos od 31,86 kuna sa zateznim kamatama te u dijelu koji se odnosi na troškove postupka.

Tuženik pobija prvostupanjsku presudu zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnoga prava smatrajući kako prvostupanjska presuda nema razloga o odlučnim činjenicama i kako je prvostupanjski sud pogrešno zaključio da izvaci iz poslovnih knjiga tužitelja predstavljaju javne isprave u smislu odredbe članka 230. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 89/14 – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske i 70/19 – dalje u tekstu: ZPP) budući da se radi o vjerodostojnim a ne javnim ispravama. Smatra kako tužitelj nije dokazao da je tuženik pasivno legitimiran a ni da je on taj koji je platio dug 21. prosinca 2018. a što je njegov punomoćnik opovrgao. Ističe kako on nije dužan dokazivati negativne činjenice koje se tiču njegove legitimacije jer tužitelj mora dokazati tuženikovu legitimaciju a izvod iz poslovnih knjiga i računi nisu javne isprave kako to tvrdi prvostupanjski sud pa time ni dokaz pasivne legitimacije. Predlaže preinačenje prvostupanjske presude odbijanjem tužbenog zahtjeva u cijelosti uz nalaganje tužitelju nadoknaditi tuženiku troškove postupka uvećane za troškove žalbe u iznosu od 3.963,00 kune.

Tužitelj nije podnio odgovor na žalbu.

Žalba je djelomično osnovana.

Prvostupanjskom je presudom održan na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika A. Š. poslovni broj: Ovrv-1708/2018 od 31. listopada 2018. u dijelu kojim je naloženo tuženiku da u roku od osam dana isplati tužitelju uglavničene zatezne kamate u iznosu od 31,86 kuna zajedno sa zateznim kamatama od 13. ožujka 2019. do isplate, dok je u pogledu glavnice u iznosu od 1.273,60 kuna i troškova postupka navedeni platni nalog ukinut. Navedeni dio platnog naloga iz rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika održan je na snazi iz razloga što je prvostupanjski sud utvrdio da je tuženik u vrijeme podnošenja prijedloga za ovrhu i donošenja rješenja o ovrsi bio u obvezi platiti tužitelju glavnicu u iznosu od 697,66 kuna po osnovi četiri računa i da su ti računi plaćeni 21. prosinca 2018. pa da slijedom toga tužitelju pripadaju zatezne kamate od 16. studenog 2017. i 13. siječnja 2018. do dana plaćanja 21. prosinca 2018. a koje iznose 31,86 kuna obračunate u apsolutnom iznosu slijedom čega je tuženiku naloženo platiti i zatezne kamate na taj iznos od dana podnošenja zahtjeva 13. ožujka 2019. do isplate.

Ispitujući prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu u granicama razloga navedenih u tuženikovoj žalbi te pazeći i po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka i na pravilnu primjenu materijalnoga prava (članak 365. stavak 2. u vezi sa člancima 445.a, 457. i 460. ZPP), ovaj drugostupanjski sud ocjenjuje da je prvostupanjska presuda unatoč nekim nedostacima pravilna i zakonita u dijelu koji se na obvezu plaćanja zateznih kamata u razdoblju od 16. studenog 2017. do 21. prosinca 2018. na iznos od 452,96 kuna i u razdoblju od 13. siječnja do 21. prosinca 2018. na iznos od 244,70 kuna pa je tuženikova žalba slijedom toga u tom dijelu neosnovana, ali je osnovana u preostalom dijelu, osim protiv odluke o troškovima postupka.

Nije utvrđeno postojanje bitnih povreda odredaba parničnog postupka na koje se pazi po službenoj dužnosti a djelomično je ostvaren žalbeni razlog pogrešne primjene materijalnoga prava.

Predmet spora je zahtjev tužitelja kao pravne osobe koja vrši vodoopskrbu u S.-d. ž. pa tako i na području Općine O. u kojoj je prema stanju spisa smješten stambeni objekt (O. G.,) na koji se odnosi potrošnja vode odnosno izdani računi na koje se još odnosi tužbeni zahtjev. Aktivna legitimacija stoga nije sporna, ali tuženik ustraje na prigovoru promašene pasivne legitimacije smatrajući kako tužitelj nije dokazao da su navedena potrošna mjesta u njegovu vlasništvu, tim više što to nije adresa njegova prebivališta.

Tuženik međutim nije naznačio ni jednu činjenicu ni bilo koji dokaz iz kojega bi proizlazilo suprotno, odnosno da on nije korisnik pa time i obveznik plaćanja potrošnje vode na dvama potrošnim mjestima na adresi u O. G., a iz preslika računa (listovi 24 do 27 spisa) i preslike pregleda potrošačkih mjesta (list 23 spisa) proizlazi da se od 10. prosinca 2008. kao aktivni nositelj vodi I. P. kao kupac s brojem ... i osobnim identifikacijskim brojem ... što sve upućuje da se radi upravo o tuženiku.

Uzimajući stoga u obzir sve te isprave, uključujući i izvod iz tužiteljevih poslovnih knjiga (kartica kupca za predmet tužbe internog broja ...) te ispis pregleda zatvaranja (listovi 5 i 20 spisa) bez obzira što se ne radi o javnim ispravama u smislu odredbe članka 230. stavaka 1. i 2. ZPP, u situaciji kada tuženik nije argumentirano doveo u pitanje njihovu vjerodostojnost niti predložio protudokaz, ovaj drugostupanjski sud ocjenjuje da se radi o ispravama koje imaju dokaznu vrijednost jer se radi o vjerodostojnim ispravama (izvod iz poslovnih knjiga i računi) koje s obzirom da je izdatnik javno poduzeće koje vrši vodoopskrbu i vodi evidenciju korisnika u relativno visokom stupnju vjerojatnosti dokazuju postojanje tražbine pa se na temelju njih i izdaju platni nalozi odnosno rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave.

Kako je u konkretnom slučaju tužitelj priložio i druge isprave iz kojih proizlazi da je tuženik evidentiran kao korisnik potrošnje vode na adresi u O. G., prvostupanjski je sud pravilno utvrdio da je tuženik pasivno legitimiran i da je u vrijeme podnošenja prijedloga za ovrhu pa i u vrijeme donošenja rješenja o ovrsi (sve do 21. prosinca 2018.) postojao njegov dug u ukupnom iznosu od 697,66 kuna.

Tuženik tvrdi da to nije bio njegov dug i da on nije izvršio nikakvo plaćanje, međutim iz isprave u spisu je utvrđeno da je 21. prosinca 2018. taj dug zatvoren isplatama u visini cjelokupnog iznosa od 697,66 kuna a nije odlučno je li te isplate izvršio netko treći tko je imao pravni interes ili pak osobno tuženik odnosno je li do zatvaranja potraživanja došlo zbog plaćanja naknadno dospjelih računa (po pravilima o uračunavanju istorodnih obveza prema članku 171. stavcima 2. i 4. Zakona o obveznim odnosima – "Narodne novine" broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18).

Tužitelj je u svakom slučaju smatrao da je glavnica utužene obveze namirena u cijelosti 21. prosinca 2018. pa je u tom dijelu povukao prijedlog za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave nakon čega je ostao zahtjev za plaćanje zateznih kamata od dospjelosti do isplate.

Prvostupanjski je sud međutim pogriješio kada je prihvatio tužiteljevu intervenciju kojom je te kamate obračunao u apsolutnom iznosu i zahtijevao zatezne kamate na tako obračunati iznos, jer tužitelj nije mogao na taj način intervenirati u svoj zahtjev u odnosu na koji je donesen platni nalog pa je prvostupanjski sud mogao samo odlučiti da platni nalog održava na snazi u dijelu kojim je tuženiku naloženo platiti tužitelju zatezne kamate na iznos od 452,96 kuna od 16. studenog 2017. a na iznos od 244,76 kuna od 13. siječnja 2018. pa do dana plaćanja 21. prosinca 2018.

Zato je u tom smislu valjalo prihvatiti tuženikovu žalbu i na taj način preinačiti prvostupanjsku presudu u točki II. izreke pa odbiti dio zahtjeva koji je neosnovan, dok je odluku o troškovima postupka sadržanu u točki III. izreke prvostupanjske presude valjalo potvrditi jer zbog preinačenja nije došlo do izmjene mjerodavnog uspjeha u sporu, zbog čega tuženiku ne pripadaju ni troškovi žalbe.

Iz svih navedenih razloga, a na temelju odredaba članaka 373. točke 3. i 166. stavka 1. sve u vezi sa člancima 445.a i 457. ZPP, odlučeno je kao u izreci.

U Puli – Pola 8. siječnja 2020.

Sudac

Marija Sošić, v. r.