Rev-269/2004-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 269/04-2

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Stanka Jesenkovića, kao predsjednika vijeća, te Miljenke Vraničar, mr. Jasne Brežanski, Davorke Lukanović-Ivanišević i Ivke Zlokić, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja A. d.o.o. K., zastupanog po punomoćniku B. P., odvjetniku iz K., protiv tuženice Republike Hrvatske, zastupane po Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske, radi naknade štete, rješavajući reviziju tuženice izjavljenu protiv pravomoćne presude Županijskog suda u Sisku od 29. svibnja 1997. godine, br. Gž-326/97-3, kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Kutini od 25. veljače 1997. godine, br. P-370/96-8, u sjednici održanoj dana 16. ožujka 2004. godine,

r i j e š i o j e:

Prihvaća se revizija tuženice i ukida presuda Županijskog suda u Sisku od 29. svibnja 1997. godine, br. Gž-326/97-3 i presuda Općinskog suda u Kutini od 25. veljače 1997. godine, br. P-370/96-8 i predmet vraća sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

Obrazloženje

Presudom suda prvog stupnja naloženo je tuženici platiti tužitelju štetu u iznosu od 15.025,45 kn sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom računajući od dana donošenja presude, pa do isplate i naknaditi mu parnični trošak u iznosu od 2.350,00 kn u roku od 15 dana.

Istom je presudom tužitelj odbijen s preostalim dijelom tužbenog zahtjeva kojim traži kamatu na iznos od 15.025,45 kn počev od 20. listopada 1995. godine.

Presudom suda drugog stupnja odbijena je žalba tuženice kao neosnovana, pa je gore navedena presuda suda prvog stupnja potvrđena.

Protiv pravomoćne presude suda drugog stupnja reviziju je izjavila tuženica pozivajući se na revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava. Predložila je da se revizija prihvati, a nižestupanjske presude preinače tako što bi se tužitelja s tužbenim zahtjevom odbilo, a podredno da se one ukinu i predmet vrati na ponovno suđenje.

Protivna stranka na reviziju nije odgovorila, a nadležni se državni odvjetnik o reviziji nije izjasnio.

Revizija je osnovana.

U postupku suda prvog stupnja je utvrđeno, a koja utvrđenja je prihvatio i sud drugog stupnja, da je tužitelju vozilo mobilizirano za potrebe oružanih snaga Republike Hrvatske dana 8. svibnja 1995. godine, te da mu je vraćeno oštećeno 26. rujna 1995. godine. Utvrđeno je da visina troškova za popravak tako oštećenog vozila iznosi ukupno 15.025,45 kn. Dana 31. srpnja 2003. godine, stupio je na snagu Zakon o odgovornosti Republike Hrvatske za štetu uzrokovanu od pripadnika hrvatskih oružanih i redarstvenih snaga tijekom Domovinskog rata (“Narodne novine”, broj 117/03 – dalje Zakon o odgovornosti RH) koji je u svom čl. 2. propisao da Republika Hrvatska odgovara po općim pravilima o odgovornosti za štetu, ali samo za onu iz čl. 1. toga Zakona koja nema karakter ratne štete.

Člankom 3. st. 1. istog Zakona propisano je što se sve osobito smatra ratnom štetom.

U st. 2. čl. 3. istog Zakona, propisano je da se pretpostavlja da je posljedica ratnog čina (ratna šteta) ona šteta koju su tijekom Domovinskog rata od 17. kolovoza 1990. do 30. lipnja 1996. godine, uzrokovali pripadnici hrvatskih oružanih i redarstvenih snaga u vojnoj ili redarstvenoj službi ili u svezi s obavljanjem vojne ili redarstvene službe, a koja je počinjena u vrijeme i na prostoru odvijanja vojnih borbenih akcija, ali oštećenik može dokazivati suprotno.

Kako nižestupanjski sudovi ovu pravnu stvar nisu raspravili primjenom novo donesenog Zakona, to je valjalo iz tih razloga prihvatiti reviziju tuženice i nižestupanjske presude ukinuti, te predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovno suđenje pozivom na odredbu iz čl. 395. st. 2. ZPP.

U Zagrebu, 16. ožujka 2004.

Predsjednik vijeća:

Stanko Jesenković, v.r.