IV Kž-34/2010-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: IV Kž 34/10-2

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnoga suda Lidije Grubić Radaković, kao predsjednice vijeća, te dr. sc. Zdenka Konjića i mr. sc. Marijana Svedrovića, kao članova vijeća i višeg sudskog savjetnika Zdravka Stojanovića, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv osum. D. B. zbog kaznenog djela iz čl. 293. st. 2. Kaznenog zakona, odlučujući o žalbi oštećenika kao tužitelja trgovačkog društva L. B. T. d.o.o. Z., podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Zadru od 19. ožujka 2010. br. Kv- 43/10 (Kio -114/09), u sjednici održanoj 7. rujna 2010.,

r i j e š i o j e:

Odbija se žalba oštećenika kao tužitelja L. B. T. d.o.o. Z., kao neosnovana.

Obrazloženje

Pobijanim rješenjem, Županijski sud u Zadru odbio je kao neosnovan istražni zahtjev oštećenika kao tužitelja trgovačkog društva L. B. T. d.o.o. Z., za provođenjem istrage protiv osum. D. B., zbog osnovane sumnje da je počinio kazneno djelo prijevare u gospodarskom poslovanju iz čl. 293 st. 2. Kaznenog zakona („Narodne novine“ br. 110/97, 27/98, 50/00, 129/00, 51/01, 105/04, 84/05 i 71/06 - u daljnjem tekstu: KZ).

Protiv navedenog rješenja žali se trgovačko društvo L. B. T. d.o.o. Z., po punomoćniku A. K. odvjetniku iz Z., s prijedlogom da se žalba prihvati, pobijano rješenje ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno odlučivanje ili da pobijano rješenje preinači na način da se će se provesti istraga protiv osumnjičenika.

Žalba nije osnovana.

Sukladno odredbi čl. 187. st. 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine” br.110/97, 27/98, 58/99,112/99, 58/02, 143/02 i 115/06 – u daljnjem tekstu: ZKP), istraga se pokreće protiv određene osobe kad postoji osnovana sumnja da je počinila kazneno djelo, dok prema odredbi čl. 188. st. 3. istog Zakona, u istražnom zahtjevu se, pored ostalog, moraju naznačiti i okolnosti iz kojih proizlazi osnovanost sumnje i postojeći dokazi.

IV Kž 34/10-2

U pravu je sud prvog stupnja kada ističe da, na temelju radnji provedenih u dosadašnjem tijeku postupka, nije potvrđeno postojanje osnovane sumnje da bi osum. D. B. ostvario obilježja kaznenog djela prijevare u gospodarskom poslovanju iz čl. 293 st. 2. KZ, a koja bi se sastojala u tome što osumnjičenik nije oštećeniku isplatio proviziju za pronalaženje kupca prilikom prodaje nekretnina, u iznosu od 3% prodajne cijene.

Iz podataka u spisu predmeta proizlazi da je osumnjičenik, kao direktor trgovačkog društva „S. g. t.“ d.o.o. iz S., dana ... godine predmetne nekretnine u Z. prodao trgovačkom društvu „U. t.“ d.o.o. S., što je potvrdio i direktor ovoga trgovačkog društva I. M., tvrdeći da pri tome poslu nije bilo ničijeg posredovanja niti je to bilo potrebno s obzirom da osumnjičenika osobno poznaje. Potom je trgovačko društvo „U. t.“ d.o.o. S. predmetne nekretnine prodalo trgovačkom društvu V. d.o.o iz Z., također bez posredovanja, kako je potvrdio direktor ovog društva B. M., da bi spomenuto društvo iste nekretnine prodalo trgovačkom društvu „E.“ d.d. iz P., a ugovor je potpisao direktor toga društva J. Ž.

Pri ovoj zadnjoj transakciji u ime trgovačkog društva „E.“ d.d. nastupao je A. Ž., direktor „Š. k.“ d.d. Z., a oštećenik tvrdi da je upravo njega uputio na osumnjičenika koji je pregovarao u ime prodavatelja. Međutim, A. Ž. je naveo kako je osobno saznao da su predmetne nekretnine na prodaju, te da je s osumnjičenikom direktno i bez posrednika dogovorio njihovu prodaju.

Iskazi presumptivnih svjedoka su u skladu s obranom osumnjičenika danom pred istražnim sucem u kojoj tvrdi kako nije imao nikakav poslovni odnos sa trgovačkim društvom L. B. T. d.o.o. Z., niti osobno poznaje direktora B. B., te da s tim društvom nije sklopio nikakav kakav ugovor o posredovanju prilikom prodaje nekretnina.

Sagledavajući sve provedene dokaze, a posebno imajući u vidu, da između oštećenika kao tužitelja i osumnjičenika nije bio sklopljen pisani ugovor o posredovanju iz kojeg bi proizlazila obveza plaćanja provizije, a što potvrđuje i sam oštećenik, u pravu je sud prvog stupnja kada zaključuje kako ne postoji osnovana sumnja da bi u radnjama osumnjičenika bila sadržana obilježja kaznenog djela prijevare u gospodarskom poslovanju iz čl. 293 st. 2. KZ, zbog čega je valjalo žalbu oštećenika kao tužitelja odbiti kao neosnovanu.

S obzirom na izneseno, na temelju čl. 398. st. 3. ZKP, odlučeno je kao u izreci ovog rješenja.

U Zagrebu, 7. rujna 2010.

Zapisničar:

Predsjednik vijeća:

Zdravko Stojanović, v.r.

Lidija Grubić Radaković, v.r.