I Kž-928/2003-9 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: I Kž 928/03-9

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu, u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Katice Jelić, kao predsjednice vijeća, Damira Kosa, Zlate Lipnjak Bosanac, Hajrije Novoselec i Marijana Svedrovića, kao članova vijeća i više sudske savjetnice Aleksandre Holjevac, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv optuženog M. O., zbog kaznenog djela iz čl. 90. u svezi s čl. 33. Kaznenog zakona (NN 110/97; 27/98 i 129/00), odlučujući o žalbi optuženika podnesenoj protiv presude Županijskog suda u Zagrebu od 09. rujna 2003. godine, br. K-54/03, u sjednici održanoj dana 12. veljače 2004. godine, u nazočnosti z. z. branitelja optuženika, odvjetnika Z. Š. i zamjenika Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske Tomislava Dujmića ,

p r e s u d i o j e :

Žalba optuženog M. O. odbija se kao neosnovana, te se potvrđuje presuda suda prvog stupnja.

Obrazloženje

Pobijanom presudom proglašen je krivim M. O. što je počinio kazneno djelo iz čl. 90. u svezi s čl. 33. Kaznenog zakona, te je temeljem istog zakonskog propisa osuđen na kaznu zatvora u trajanju od pet godina. Istom presudom prema optuženiku su izrečene i sigurnosne mjere i to obaveznog psihijatrijskog liječenja iz čl. 75. st. 1. Kaznenog zakona; protjerivanja stranca iz zemlje u trajanju od deset godina iz čl. 79. st. 1. i 2. Kaznenog zakona i oduzimanja predmeta – lovačkog noža iz čl. 80. st. 1. Kaznenog zakona. U kaznu zatvora optuženom je uračunato vrijeme provedeno u pritvoru od 02. veljače 2003. godine pa nadalje. U odnosu na troškove kaznenog postupka imenovani je oslobođen dužnosti plaćanja istih.

Protiv te presude žalio se optuženi M. O. po branitelju S. H., odvjetniku iz Z. i to zbog či na način da se optuženog osudi odluke o kazni. Predložio je da se pobijana presuda preina

blažom kaznom zatvora, te je zatražio obavijest o održavanju drugostupanjske sjednice vijeća. Odgovor na žalbu nije podnesen

I Kž 928/03-9

Sukladno čl. 373. st. 1. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 110/97; 27/98; 58/99; 112/99 i 58/02, u nastavku Zakon o kaznenom postupku), spis predmeta dostavljen je Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske na dužno razgledanje.

O sjednici drugostupanjskog vijeća obaviješteni su optuženik i branitelj. Sjednici vijeća, temeljem zamjenske punomoći, pristupio je kao branitelj optuženika odvjetnik Z. Š., ostajući kod navoda žalbe, te je u spis predao fotokopiju spomenice Domovinskog rata za optuženika. Kako vijeće nije našlo da bi nazočnost optuženika bila svrhovita, a nalazi se u pritvoru te ima branitelja, to njegova prisutnost nije osigurana, već je sjednica vijeća održana u njegovoj odsutnosti, na temelju čl. 374. st. 2. Zakona o kaznenom postupku.

Žalba optuženika nije osnovana.

Nije u pravu optuženik kada tvrdi da prvostupanjski sud nije sa dovoljno pažnje cijenio utvrđenu olakotnu okolnost smanjene ubrojivosti optuženika i to u srednjem stupnju.

Naime, odredbe o ublažavanju kazne ispod posebnog minimuma predviđene su čl. 42 Kaznenog zakona tek kao mogućnost, ali ne i kao obaveza u slučaju smanjene ubrojivosti optuženika.

Upravo ovu okolnost smanjene ubrojivosti optuženika prvostupanjski sud je utvrdio kao jednu od odlučnih za odmjeravanje kazne optuženiku i zatim istu doveo u relaciju sa svim drugim okolnostima kako to predviđa čl. 56 Kaznenog zakona, posebno utvrdivši koje okolnosti nalazi olakotnim (neosuđivanost, okolnost da je kazneno djelo ostalo u pokušaju i smanjena ubrojivost), a koje otegotnim (počinjenje kaznenog djela bez posebno jakog motiva i izostanak aktivnosti na smanjenu posljedica). Ispravnim vrednovanjem svih ovih okolnosti i prema mišljenju ovog Vrhovnog suda, kao suda drugog stupnja, prvostupanjski sud je optuženika osudio na kaznu zatvora u trajanju od pet godina, što je minimalna propisana kazna za kazneno djelo koje je optuženik počinio. Stoga ovaj sud nalazi da je žalba optuženika neosnovana.

Prema tome, kako ne postoje razlozi zbog kojih optuženik pobija prvostupanjsku presudu, a kako pri ispitivanju pobijane presude nisu nađene povrede zakona iz čl. 379. st. 1. Zakona o kaznenom postupku, na čije postojanje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, trebalo je na temelju čl. 387. Zakona o kaznenom postupku presuditi kao u izreci ove presude.

U Zagrebu, 12. veljače 2004. godine

Zapisničar:

Predsjednik vijeća:

Aleksandra Holjevac, v.r.

Katica Jelić, v. r.