Rev-2473/2010-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

Broj: Rev 2473/10-2

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu po sucu Željku Šariću, u pravnoj stvari tužitelja J. L. iz B., kojeg zastupa punomoćnik B. P., odvjetnik iz K., protiv tuženika E. d.d. Z., kojeg zastupa punomoćnik N. I., odvjetnik iz Z., radi naknade štete, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Županijskog suda u Sisku poslovni broj Gž-1544/09 od 11. lipnja 2010., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Kutini poslovni broj P-682/08 od 29. travnja 2009., 25. siječnja 2012.,

r i j e š i o j e:

Revizija tuženika odbacuje se kao nedopuštena.

Obrazloženje

Prvostupanjskom presudom naloženo je tuženiku platiti tužitelju iznos od 15.344,74 kn sa zateznom kamatom tekućom od 26. kolovoza 2008. do isplate, te nadoknaditi mu parnične troškove u iznosu od 5.402,00 kn.

Drugostupanjskom presudom Županijskog suda u Sisku poslovni broj Gž-1544/09 od 11. lipnja 2010. žalba tuženika protiv navedene prvostupanjske presude je odbijena.

Protiv drugostupanjske presude reviziju je podnio tuženik pozivajući se na odredbu čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11 - dalje: ZPP).

Odgovor na reviziju nije podnesen.

Revizija nije dopuštena.

Predmet spora je zahtjev tužitelja za naknadu šteta zbog toga što su nepažnjom zaposlenika tuženika koji su obavljali bojenje metalne konstrukcije, na osobni automobil tužitelja nanesene čestice boje.

Primjenjujući odredbu čl. 1085. st. 4. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine“ broj 35/05 - dalje: ZOO) prvostupanjski sud je prihvatio tužbeni zahtjev i dosudio naknadu u novcu, ocjenjujući da okolnosti danog slučaja ne opravdavaju uspostavu prijašnjeg stanja s obzirom na to da je tuženik pravna osoba koja nije specijalizirana za obavljanje autolakirerskih radova, a tuženik ima pravo obaviti radove popravka automobila u ovlaštenoj i specijaliziranoj autolakirerskoj radionici.

Zbog izloženog nije prihvaćen prigovor tuženika da mu treba omogućiti da on sam obavi autolakirerske radove i tako uspostavi prijašnje stanje na vozilu tužitelja.

Drugostupanjski sud je prihvatio činjenično stanje i pravna shvaćanja prvostupanjskog suda i žalbu tuženika odbio.

Tuženik podnosi reviziju zbog materijalnopravnog pitanja koje se odnosi na primjenu odredbe čl. 1085. st. 4. ZOO, pitajući da li oštećenik ima bezuvjetno pravo izbora načina popravljanja imovinske štete ili je uspostava prijašnjeg stanja prioritetni način popravljanja imovinske štete.

Prema odredbi čl. 382. st. 2. ZPP, u slučajevima u kojima je ne mogu podnijeti prema odredbi st. 1. istog članka, stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude ako odluka u sporu ovisi o rješenju nekog materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana.

Odluka u ovom sporu ne ovisi o rješenju navedenog materijalnopravnog pitanja jer sudovi prvog i drugog stupnja nisu donijeli svoje odluke zbog toga što su ocijenili da bi oštećenik imao bezuvjetno pravo izbora načina popravljanja štete, već zbog toga što su zaključili da okolnosti danog slučaja ne opravdavaju uspostavu prijašnjeg stanja s obzirom na to da tuženik ima pravo na popravak automobila u ovlaštenom servisu, a tuženik nije ovlašten i specijaliziran za obavljanje autolakirerske djelatnosti.

Prema tome, materijalnopravno pitanje zbog kojeg je podnesena revizija nije takvo da o njemu ovisi rješenje u sporu, pa zbog toga revizija, u odnosu na ovaj razlog, nije dopuštena.

Revizija je podnesena i zbog postupovnopravnog pitanja: „je li strankama u postupku dana mogućnost raspravljanja pred sudom“ s obzirom da tuženiku nije bio omogućen uvid u oštećenja na tužiteljevom vozilu.

Prema odredbi čl. 382. st. 3. ZPP u reviziji iz st. 2. istog članka stranka treba određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg ju je podnijela i izložiti razloge zbog kojih smatra da je ono važno za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana.

Navedeno pitanje nije određeno pravno pitanje u smislu odredbe čl. 382. st. 3. ZPP.

Naime, tvrdeći da je prvostupanjski sud u konkretnom slučaju, time što tuženiku navodno nije omogućio razgledanje oštećenja na vozilu tužitelja, počinio bitnu povredu odredbe parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 6. ZPP, nije određeno naznačeno pravno pitanje, pa je i u odnosu na ovaj razlog revizija nedopuštena.

Zbog izloženih razloga, na temelju odredbe čl. 392. st. 1. ZPP revizija tuženika je odbačena kao nedopuštena.

U Zagrebu, 25. siječnja 2012.

Sudac:

Željko Šarić, v.r.