Rev-294/1991-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-294/1991-2

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Đorđa Bjegović kao predsjednika vijeća, te Radomire Felicijan-Maoduš, Borisa Guttmann, Stanka Jesenković i Stanislava Plazonić kao članova vijeća u vanparničnom predmetu predlagatelja P. J. pok. I., zastupanog po M. P. iz S., protiv predloženika RO V. i. k. S., radi utvrđivanja parnične naknade, rješavajući reviziju protustranke, protiv pravomoćnog rješenja Okružnog suda u Splitu od 28. rujna 1990. br. Gž-2405/90, kojom je potvrđeno rješenje Općinskog suda u Splitu od 15. lipnja 1990. br. R- 594/89, u sjednici održanoj dana 28. ožujka 1991.,

r i j e š i o j e :

Odbacuje se revizija kao nedopuštena.

O b r a z l o ž e n j e :

Rješenjem prvostepenog suda utvrđeno je da ne postoje pretpostavke za određivanje naknade za "zemljište označeno kao k.č.br. 721/2/5 k.o. Š. koje je nepotpuno eksproprirano ustanovljavanjem služnosti postavljanja vodovodnih cijevi (stav I izreke). Istim rješenjem (stav II izreke) utvrđena je naknada za poljoprivredne kulture i građevinske poboljšice koje se nalaze na k.č.br. 721/2/5 u ukupnom iznosu od 141.544,60 dinara. Na utvrđenu novčanu naknadu priznate su kamate, suglasno odredbi čl. 63. Zakona o eksproprijaciji (ZE) i to one propisane st. 2. čl. 63. počam od 15. lipnja 1988. godine.

Drugostepeni je sud odbio kao neosnovanu žalbu protustranke i potvrdio rješenje prvostepenog suda pri ičemu sama visina utvrđene naknade i nije bila sporna.

Protiv rješenja drugostepenog suda izjavila je reviziju protustranka zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. U osnovi se revident protivi plaćanju kamata suglasno odredbi čl. 63. st.

2. ZE od časa ulaženja u posjed. Samu visinu naknade za utvrđene poljoprivredne nasade i građevinske poboljšice, koja po navodima revidenta ima karakter naknade štete, a ne naknade koja svoj osnov ima u Zakonu o eksproprijaciji protustranka je voljna naknaditi. Predloženo je da se revizija prihvati.

Revizija nije dopuštena.

Nesporno je da u konkretnom slučaju nije provedena potpuna eksproprijacija već je provedena nepotpuna eksproprijacija ustanovljavanja služnosti postavljanja vodovodnih cijevi. Dakle, s obzirom da je riječ o nepotpunoj eksproprijaciji nekretnine - zemljište tužitelja označeno kao k.č.br. 721/2/5 nije postalo društveno sredstvo u društveno upravnoj osobi. Pravni status zemljišta ostao je neizmijenjen.

Zakon o eksproprijaciji propisuje koji vid naknade se može priznati u slučaju ustanovljavanja prava služnosti. Prema odredbi čl. 52. ZE naknada se određuje u iznosu za koji je uslijed ustanovljene služnosti smanjena vrijednost zemljišta ili zgrade, a visina te naknade se utvrđuje u postupku za utvrđivanje naknade propisanim Zakonom o eksproprijaciji. Temeljem odredbe čl. 60. st. 5. ZE protiv odluke drugostepenog suda a koja je donesena u postupku određivanja pravične naknade za eksproprirane nekretnine revizija je dopuštena.

U konkretnom je slučaju rješenjem prvostepenog suda utvrđeno da ne postoje pretpostavke za određivanje naknade za samo zemljište predlagatelja označenoga kao kat. čest. br. 721/2/5 k.o. Š. na kojem je, a temeljem rješenja o nepotpunoj eksproprijaciji, ustanovljeno pravoj služnosti za postavljanje vodovodnih cijevi, i u tom je dijelu rješenje prvostepenog suda postalo pravomoćno i bez revizije.

Sud je u istom vanparničnom postupku odlučio i o naknadi za poljoprivredne kulture i građevinske poboljšice koje su uništene prilikom postavljanja vodovodnih cijevi. Za određivanje te naknade, temeljem Zakona o eksproprijaciji, kako to proizlazi iz unaprijed navedenih zakonskih odredbi nije predviđen vanparnieni postupak u kojem se inače utvrđuje naknada za eksproprirane nekretnine. S obzirom da je sud upravo u vanparničnom postupku odredio naknadu, za uništene nasade i građevinske poboljšice, a kako je u vanparničnom postupku revizija dopuštena samo kad je to izričito zakonom predviđeno, što za konkretni slučaj nedostaje, proizlazi da revizija nije dopuštena. Dapače i sam revident smatra da je u pitanju naknada za štetu koju je pretrpio predlagatelj radnjama korisnika eksproprijacije prilikom realiziranja ustanovljene služnosti.

Zbog svega iznijetog odlučeno je kao u izreci (čl. 392. ZPP).

U Zagrebu, 28. ožujka 1991.

Predsjednik vijeća:

Đorđe Bjegović, v.r.