Legislator Case Law & Legislation
I Kž-513/1998-5 AI generated

Croatian Supreme Court dismisses appeals in attempted murder case, upholding first-instance conviction and sentence.

Case Number I Kž-513/1998-5
Court / Authority
Jurisdiction Croatia (HR)
Decision Date
Outcome Dismissed

Legislator summary

AI generated

The Supreme Court of Croatia dismissed the appeals filed by the prosecutor and the defendant against the first-instance judgment in a case of attempted murder. The defendant argued for a different legal characterization of the act and a suspended sentence, while the prosecutor sought a harsher penalty. The court found the first-instance court correctly established the facts, noting the lack of provocation and the defendant's intent to kill, and deemed the one-year-six-month sentence appropriate.

Legislator headnote

AI generated

čl. 34. st. 1. KZRH; čl. 17. st. 1. OKZRH; čl. 38. i čl. 39. st. 1. toč. 1. OKZRH; čl. 45. st. 1. OKZRH; čl. 64. st. 1. OKZRH; čl. 90. st. 4. ZKP/93; čl. 379. st. 1. ZKP; čl. 382. ZKP; čl. 387. ZKP; The court ruled that the first-instance court correctly convicted the defendant of attempted murder and imposed a fixed-term sentence, rejecting arguments regarding provocation and sentencing adequacy.

Keywords

AI generated
attempted murder fixed-term imprisonment provocation defense suspended sentence criminal procedure sentencing guidelines evidence admissibility

Cited Legislation

AI generated
čl. 34. st. 1. KZRH
P., zbog kaznenog djela pokušaja ubojstva iz čl. 34. st. 1. KZRH u svezi s čl.
čl. 17. st. 1. OKZRH
KZRH u svezi s čl. 17. st. 1. OKZRH, odlučujući o žalbama državnog odvjetnika i optuženice podnesenim protiv presude Županijskog suda u Zagrebu od 1.
čl. 38. i čl. 39. st. 1. toč. 1. OKZRH
KZRH, primjenom čl. 38. i čl. 39. st. 1. toč. 1. OKZRH, osudio na kaznu zatvora u trajanju od jedne godine i šest mjeseci.
čl. 45. st. 1. OKZRH
Na temelju čl. 45. st. 1. OKZRH optuženici je u izrečenu kaznu zatvora uračunato vrijeme provedeno u pritvoru od 28.
čl. 64. st. 1. OKZRH
Na temelju čl. 64. st. 1. OKZRH optuženici je izrečena sigurnosna mjera oduzimanja predmeta, prepravljenog plinskog revolvera marke "Erma-Werke", model EGR 66, nepoznatog tvorničkog broja s pet komada streljiva call 38 specijal.
čl. 90. st. 4. ZKP/93
Na temelju čl. 90. st. 4. ZKP/93 optuženica je oslobođena od naknade troškova kaznenog postupka iz čl.
čl. 379. st. 1. ZKP
Kako ne postoje ni povrede zakona iz čl. 379. st. 1. ZKP, koje drugostupanjski sud ispituje po službenoj dužnosti, na temelju čl.
čl. 382. ZKP
Ispitujući, u smislu čl. 382. ZKP, sigurnosnu mjeru oduzimanja predmeta iz čl.
čl. 387. ZKP
ZKP, koje drugostupanjski sud ispituje po službenoj dužnosti, na temelju čl. 387. ZKP presuđeno je kao u izreci ove presude.

Need to analyze how this precedent applies to your matter?

Cross-reference this judgment against statutes, commentaries, and subsequent citing case law inside Legislator AI.

Open in Legislator →

Full text

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: I Kž-513/1998-5

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Milana Gudelja, kao predsjednika vijeća, te Ante Potrebice, Vesne Vrbetić, Josipa Budinskog i Katice Jelić, kao članova vijeća i tajnika u vijeću Ahmeda Kapetanovića, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv opt. L. P., zbog kaznenog djela pokušaja ubojstva iz čl. 34. st. 1. KZRH u svezi s čl. 17. st. 1. OKZRH, odlučujući o žalbama državnog odvjetnika i optuženice podnesenim protiv presude Županijskog suda u Zagrebu od 1. srpnja 1998. godine broj K-189/97-48, u sjednici održanoj dana 18. prosinca 2001. godine, u prisutnosti zamjenika Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske Pavla Vidića i optuženičinog branitelja, V. P., odvjetnika iz Z.,

p r e s u d i o j e:

Odbijaju se žalbe državnog odvjetnika i opt. Lj.P. kao neosnovane i potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

Pobijanom presudom Županijski sud u Zagrebu proglasio je krivim opt. Lj.P. zbog kaznenog djela pokušaja ubojstva iz čl. 34. st. 1. KZRH u svezi s čl. 17. st. 1. OKZRH, pobliže opisanog u izreci te presude, te ju, na temelju čl. 34. st. 1. KZRH, primjenom čl. 38. i čl. 39. st. 1. toč. 1. OKZRH, osudio na kaznu zatvora u trajanju od jedne godine i šest mjeseci.

Na temelju čl. 45. st. 1. OKZRH optuženici je u izrečenu kaznu zatvora uračunato vrijeme provedeno u pritvoru od 28. do 29. listopada 1995. godine i od 14. veljače do 23. ožujka 1998. godine.

Na temelju čl. 64. st. 1. OKZRH optuženici je izrečena sigurnosna mjera oduzimanja predmeta, prepravljenog plinskog revolvera marke "Erma-Werke", model EGR 66, nepoznatog tvorničkog broja s pet komada streljiva call 38 specijal.

Na temelju čl. 90. st. 4. ZKP/93 optuženica je oslobođena od naknade troškova kaznenog postupka iz čl. 87. st. 2. toč. 1. do 6. ZKP/93.

Protiv te presude žalbu su podnijeli državni odvjetnik i optuženica.

Državni odvjetnik pobija prvostupanjsku presudu zbog odluke o kazni, s prijedlogom da se pobijana presuda preinači u odluci o kazni i optuženici izrekne stroža kazna.

Optuženica pobija prvostupanjsku presudu po branitelju V.P., odvjetniku iz Z., zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, povrede kaznenog zakona, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i odluke o kazni, s prijedlogom da se pobijana presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku ili da se preinači u pravnoj oznaci djela i odluci o kazni, tako da se optuženica proglasi krivom za kazneno djelo iz čl. 35. KZRH u svezi s čl. 17. st. 1. OKZRH i da joj se za to kazneno djelo izrekne uvjetna osuda.

Odgovor na žalbe nije podnesen.

Državni odvjetnik Republike Hrvatske, vraćajući spise prema čl. 73. st. 2. ZKP, stavio je prijedlog da se žalba državnog odvjetnika prihvati i optuženici izrekne stroža kazna, a da se žalba optuženice odbije kao neosnovana.

Postupajući na zahtjev optuženice u žalbi, u smislu čl. 374. st. 1. ZKP, o sjednici vijeća uredno su izvješćeni optuženica i njezin branitelj. Sjednici vijeća, uz zamjenika Glavnog državnog odvjetnika, bio je nazočan optuženičin branitelj, V.P., odvjetnik iz Z.

Žalbe nisu osnovane.

Nije osnovana žalba optuženice zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka.

Žalbenu osnovu bitne povrede odredaba kaznenog postupka žalitelj nije obrazložio, a kako ispitivanjem pobijane prvostupanjske presude, po službenoj dužnosti u smislu čl. 379. st. 1. toč. 1. ZKP, nisu ustanovljene bilo kakve postupove povrede, to žalba optuženice zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka nije osnovana.

Nije osnovana žalba optuženice zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i povrede kaznenog zakona.

Žalitelj u žalbi ističe, da je prvostupanjski sud trebao drukčije ocijeniti zaključak psihijatrijskog vještaka o statusu i profilu optuženice. Navodi, da je između optuženice i oštećenika postojao permanentni i otvoreni sukob još od 1992. godine, koji se pet mjeseci prije inkriminiranog događaja intenzivirao do te mjere, da su kumulirani agresivni impulsi optuženice prema oštećeniku doveli do afektivne tenzije u okviru sukoba koji je prethodio djelu. Stoga žalitelj zaključuje, da je djelo optuženice pogrešno pravno označeno kao kazneno djelo pokušaj ubojstva, umjesto kao privilegirano kazneno djelo pokušaj ubojstva na mah.

Protivno žalbenom prigovoru, prvostupanjski sud je psihijatrijsku ekspertizu za optuženicu savjesno i kritično ocijenio, te je u razlozima naveo da u cijelosti prihvaća rezultate te ekspertize, iz koje slijedi da je optuženica niskog praga tolerancije na frustracije,

emocionalno labilna, sklona impulzivnom reagiranju i paranoidnim interpretacijama, da je u vrijeme izvršenja djela bila u stanju povišene afektivne tenzije, tako da su joj sposobnosti shvaćanja počinjenih radnji i mogućnost upravljanja vlastitim postupcima bile bitno smanjene (list 132 do 152, 162 i 162/II).

Međutim, prvostupanjski sud je, protivno žalbenom prigovoru, pravilnom ocjenom obrane optuženice i rezultata dokaznog postupka, pravilno utvrdio da je optuženica počinila kazneno djelo pokušaj ubojstva iz čl. 34. st. 1. KZRH u svezi s čl. 17. st. 1. OKZRH na način i uz okolnosti pobliže navedene u izreci pobijane presude.

Ne može se prihvatiti žalbeni prigovor, da se u konkretnom slučaju radi o ubojstvu na mah.

Za postojanje kaznenog djela iz čl. 35. KZRH nije dovoljno da je počinitelj ubojstvo izvršio u stanju afekta. Često se kaznena djela ubojstva čine upravo u afektu većeg ili manjeg stupnja. Međutim, da bi neko kazneno djelo moglo biti tretirano kao privilegirana vrsta ubojstva iz čl. 35. KZRH, potrebno je da je ono izvršeno u vrlo jakoj razdraženosti u izvanrednom duševnom stanju počinitelja, koje prema svom intenzitetu dovodi do takvog uzbuđenja počinitelja, da ovaj trenutno i bez dovoljnog razmišljanja iznenada stvori odluku za izvršenje ubojstva, a osim toga, između povoda za nastupanje razdraženosti i stupnja razdraženosti, mora postojati stanoviti razmjer, koji treba prosuđivati prema objektivnim mjerilima.

Uoči kritičnog događaja oštećenik je otvorio ulazna vrata i upitao optuženicu što lupa, na što je optuženica, prema iskazima svjedoka P.E. i D.C. prva počela vikati, a oštećenik joj je odgovorio također povišenim glasom. Nakon toga optuženica je izvadila revolver, koji je nosila sa sobom zbog prijašnjih svađa s oštećenikom, te uz već uobičajenu kratku svađu, sada, s udaljenosti od 3 do 4 m ispalila u oštećenika jedan hitac.

Budući da se nije radilo o napadu ni grubom vrijeđanju i zlostavljanju optuženice od strane oštećenika, nego o uobičajenoj svađi između optuženice i oštećenika, na kakvu je optuženica u izvjesnom smislu već navikla, takva svađa očito nije mogla prouzročiti kod nje jaku razdraženost u smislu čl. 35. KZRH. Stoga nije osnovan ni žalbeni prigovor, da je prvostupanjski sud trebao pribaviti od PP T. u Z. podatke o zahtjevima optuženice za intervenciju, jer je nesporno da se optuženica, prije ovog sukoba, svađala s oštećenikom i zbog toga zvala policiju, pa bi izvođenje tog dokaza, prema pravilnoj ocjeni prvostupanjskog suda, nepotrebno odugovlačilo postupak. Zbog toga je prvostupanjski sud s pravom odbio taj dokazni prijedlog optuženice, koji se neosnovano ponavlja i u žalbi.

Iz svega navedenog slijedi, da je optuženica odlučila usmrtiti oštećenika u čemu nije uspjela, pa je protivno navodima žalitelja prvostupanjski sud potpuno i pravilno utvrdio činjeničnog stanje.

S obzirom da je prvostupanjski sud pravilno utvrdio da se u djelatnostima optuženice stječu sva bitna obilježja kaznenog djela pokušaja ubojstva iz čl. 34. st. 1. KZRH u svezi s čl. 17. st. 1. OKZRH, to je ispravno postupio kada je optuženicu proglasio krivom upravo zbog tog djela. Slijedom toga, nije na štetu optuženice povrijeđen kazneni zakon.

Nisu u pravu državni odvjetnik i optuženica kada se žale zbog odluke o kazni.

Pri odmjeravanju kazne, prvostupanjski sud pravilno je ocijenio težinu kaznenog djela i stupanj kaznene odgovornosti optuženice, kao i sve ostale okolnosti, pobliže navedene u razlozima pobijane prvostupanjske presude, što utječu da kazna bude veća ili manja, pa je prema takvoj ocjeni optuženici pravilno odmjerio kaznu zatvora u trajanju od jedne godine i šest mjeseci, koja nije preblaga, kako to ističe državni odvjetnik u svojoj žalbi, ni prestroga, protivno žalbi optuženice.

Stoga nisu osnovane žalbe državnog odvjetnika i optuženice zbog odluke o kazni.

Ispitujući, u smislu čl. 382. ZKP, sigurnosnu mjeru oduzimanja predmeta iz čl. 64. st.

1. OKZRH, treba kazati, da je prvostupanjski sud osnovano i pravilno postupio kada je tu mjeru izrekao, jer je optuženica oduzetim revolverom izvršila kazneno djelo.

S obzirom na izloženo, ne postoje razlozi iz kojih državni odvjetnik i optuženica pobijaju prvostupanjsku presudu. Kako ne postoje ni povrede zakona iz čl. 379. st. 1. ZKP, koje drugostupanjski sud ispituje po službenoj dužnosti, na temelju čl. 387. ZKP presuđeno je kao u izreci ove presude.

U Zagrebu, 18. prosinca 2001. godine

Zapisničar:

Predsjednik vijeća:

Ahmed Kapetanović, v.r.

Milan Gudelj, v.r.