Legislator Case Law & Legislation
Rev-2226/1996-2 AI generated

Rev-2226/1996-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

Case Number Rev-2226/1996-2
Court / Authority
Jurisdiction Croatia (HR)
Decision Date
Outcome Presuda

Legislator summary

AI generated

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Stanka Hautza, kao predsjednika vijeća, te Borisa Guttmanna, Ivana Mikšića, Petra Milasa i Ivke Zlokić, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja I. V. iz Z., koga zastupa punomoćnik E. G., odvjetnik iz Z., protiv tuženika C. o. d.d. iz Z., radi naknade štete, rješavajući reviziju izjavljenu po tužitelju protiv pravomoćne presude Županijskog suda u Gradu Zagrebu od 5. ožujka 1996. godine, br. Gž-1729/95, kojom je djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Zagrebu od 13. prosinca 1994. godine, br. Pn-3152/94, u sjednici održanoj dana 19. travnja 2000. godine,

Legislator headnote

AI generated

Rev-2226/1996-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske: Revident iako ističe spomenuti revizijski razlog ne ukazuje izričito, a niti sadržajno svojim revizijskim navodima na ostvarenje neke određene bitne postupovne povrede koja se može isticati u reviziji pa je u razmatranju postojanja spomenutog revizijskog razloga ovaj Vrhovni sud ispitao, da li postoji ona bitna postupovna povreda iz čl. 354. st. 2. toč. 10. Zakona o parničnom postupku (u daljnjem tekstu ZPP) na koju revizijski sud pazi po službenoj dužnosti (čl. 386. ZPP) i našao, da takva bitna postupovna povreda nije počinjena u postupku pred nižim sudovima.

Need to analyze how this precedent applies to your matter?

Cross-reference this judgment against statutes, commentaries, and subsequent citing case law inside Legislator AI.

Open in Legislator →

Full text

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-2226/1996-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Stanka Hautza, kao predsjednika vijeća, te Borisa Guttmanna, Ivana Mikšića, Petra Milasa i Ivke Zlokić, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja I. V. iz Z., koga zastupa punomoćnik E. G., odvjetnik iz Z., protiv tuženika C. o. d.d. iz Z., radi naknade štete, rješavajući reviziju izjavljenu po tužitelju protiv pravomoćne presude Županijskog suda u Gradu Zagrebu od 5. ožujka 1996. godine, br. Gž-1729/95, kojom je djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Zagrebu od 13. prosinca 1994. godine, br. Pn-3152/94, u sjednici održanoj dana 19. travnja 2000. godine,

p r e s u d i o j e:

Revizija tužitelja odbija se kao neosnovana.

Obrazloženje

Prvostupanjskom odlukom presuđeno je kako slijedi:

"Tuženica C. o. d.d. dužna je platiti tužitelju I. V. iznos od 62.364,00 kn sa kamatama tekućim od 14. prosinca 1994.g. do isplate po kamatnoj stopi koju određuje Uredba o visini stope zatezne kamate, te mu nadoknaditi parnični trošak u iznosu od 3.913,31 kn sve u roku od 15 dana.

Odbija se tužitelj s dijelom tužbenog zahtjeva u iznosu od 95.000,00 kn".

Drugostupanjskom presudom odlučeno je kako slijedi:

"I. Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana i žalba tužene kao djelomično neosnovana, i u pobijanom dijelu kojim je odbijen dio tužbenog zahtjeva (točka II.), kao i u dijelu kojim je prihvaćen tužbeni zahtjev preko 43.864,00 kn do 46.864,00 kn, tj. za 3.000,00 kn - potvrđuje se presuda Općinskog suda u Zagrebu, broj Pn-3152/94 od 13. prosinca 1994. godine.

II. Preinačuje se ista presuda u dijelu kojim je prihvaćen tužbeni zahtjev preko 46.864,00kn do 62.364,00 kn, tj. za 15.500,00 kn i u pogledu odluke o troškovima postupka i sudi:

Odbija se tužbeni zahtjev u daljnjem iznosu od 15.500,00 kn.

Tužena je dužna tužitelju naknaditi trošak postupka u ukupnom iznosu od 3.067,39 kn u roku od 15 dana".

Protiv navedene pravomoćne drugostupanjske presude tužitelj je izjavio pravovremenu, potpunu i dopuštenu reviziju zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka te pogrešne primjene materijalnog prava s prijedlogom, da se pobijana presuda preinači u skladu sa revizijskim navodima uz dosuđivanje pripadajućih troškova revizijskog postupka.

Na reviziju tužitelja protivna stranka nije odgovorila, niti se o izjavljenoj reviziji izjasnio državni odvjetnik Republike Hrvatske.

Revizija je neosnovana.

Nije ostvaren revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka.

Revident iako ističe spomenuti revizijski razlog ne ukazuje izričito, a niti sadržajno svojim revizijskim navodima na ostvarenje neke određene bitne postupovne povrede koja se može isticati u reviziji pa je u razmatranju postojanja spomenutog revizijskog razloga ovaj Vrhovni sud ispitao, da li postoji ona bitna postupovna povreda iz čl. 354. st. 2. toč. 10. Zakona o parničnom postupku (u daljnjem tekstu ZPP) na koju revizijski sud pazi po službenoj dužnosti (čl. 386. ZPP) i našao, da takva bitna postupovna povreda nije počinjena u postupku pred nižim sudovima.

Nije ostvaren revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava.

Predmet spora u ovoj pravnoj stvari predstavlja zahtjev tužitelja radi naknade materijalne i nematerijalne štete nastale uslijed zadobivenih povreda u prometnoj nezgodi dana 30.3.1994.g. pri čemu u revizijskom postupku nije sporna odgovornost tuženika za štetu, kao ni visina utvrđene novčane naknade u pogledu materijalne štete koja se odnosi na troškove za tuđu pomoć i njegu i za uništenu odjeću.

Tužitelj prigovara utvrđenoj visini novčane naknade za sve vidove nematerijalne štete, jer smatra da na temelju pravilne primjene materijalnog prava treba utvrditi pravičnu novčanu naknadu za spomenute vidove nematerijalne štete i dosuditi revidentu u iznosima navedenim u njegovom zahtjevu.

Prema utvrđenju nižih sudova tužitelj je u spomenutom prometnoj nezgodi zadobio udarne ozljede glave i trzajnu povredu vratne kralježnice, natučenje lijevog koljena i mnogoiverni prijelom lijevog ivera i uslijed opisanih povreda trpio jače bolove 10 dana, bolove srednje jačine 10 dana, bolove manjeg intenziteta 20 dana, a povremene manje bolove kroz daljnjih 30 dana; tužitelj je pretrpio prema nalaženju nižih sudova jaki primarni strah dva dana, a nakon toga tzv. sekundarni strah srednje jačine zbog neizvjesnosti ishoda liječenja; trajne posljedice zadobivenih povreda naročito izražene u smanjenoj pokretljivosti lijevog koljena umanjile su opću životnu i radnu sposobnost tužitelja za ukupno 20%, a ožiljci na lijevom koljenu uz prisutnost otežanog kretanja sa šepanjem predstavljaju prema utvrđenju sudova naruženost srednjeg stupnja.

Na temelju opisanih utvrđenja nižih sudova, a osobito uzimajući u obzir jačinu pretrpljenih bolova i straha, kao i njihovo trajanje, te sve druge okolnosti slučaja napose, da je tužitelj u času štetnog događaja bio u životnoj dobi od 42 godine, ovaj Vrhovni sud nalazi da nije bilo osnova za dosuđivanje veće novčane naknade tužitelju pozivom na spomenute kriterije i mjerila predviđene u čl. 200. Zakona o obveznim odnosima (u daljnjem tekstu ZOO) za sve vidove nematerijalne štete koja naknada je prema pobijanoj presudi utvrđena tužitelju u iznosu od 5.500,00 kn za fizičke bolove; u iznosu od 4.000,00 kn za strah; u iznosu od 25.000,00 kn za duševne bolove zbog smanjenja životne aktivnosti, te u iznosu od 10.000,00 kn za duševne bolove zbog naruženosti.

Kako se navodi revizije glede spomenutog revizijskog razloga iscrpljuju u prigovorima koji se odnose na visinu utvrđene pravične novčane naknade za sve spomenute oblike nematerijalne štete, koje prigovore ovaj Vrhovni sud nalazi neosnovanim, to slijedi iz izloženog da nije ostvaren spomenuti revizijski razlog.

Kako dakle ne postoje razlozi zbog kojih je revizija izjavljena, a ni oni na koje revizijski sud pazi po službenoj dužnosti valjalo je reviziju odbiti kao neosnovanu (čl. 393. ZPP).

U Zagrebu, 19. travnja 2000. godine

Predsjednik vijeća:

Stanko Hautz, v.r.