I Kr-30/2002-3 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: I Kr-30/02-3

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda mr. Branka Zmajevića, kao predsjednika vijeća, te Vesne Vrbetić i Milivoja Mikora, kao članova vijeća, uz učešće višeg sudskog savjetnika Ileane Vinja, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv os. Ž. U., zbog kaznenog djela iz čl. 193. u vezi čl. 192. st. 2. KZ, odlučujući o zahtjevu osuđenika za izvanredno ublažavanje kazne, dostavljenom s prijedlogom Općinskog suda u Splitu od 11. veljače 2002. broj Kml-557/98, Kv-262/01, u sjednici održanoj dana 17. travnja 2002. godine

r i j e š i o j e:

Odbija se zahtjev os. Ž.U. za izvanredno ublažavanje kazne.

Obrazloženje

Pravomoćnom presudom Općinskog suda u Splitu od 21. studenog 2000. godine broj Kml-557/98 preinačenom glede odluke o kazni presudom Županijskog suda u Splitu od 19. ožujka 2001. godine broj Kžm-4/01, Ž.U. osuđen je zbog kaznenoga djela iz čl. 193. u vezi čl. 192. st. 2. KZ na kaznu zatvora u trajanju od šest mjeseci, u koju mu je uračunato vrijeme kada je bio lišen slobode od 25. rujna 1996. do 26. rujna 1996. godine.

Nakon pravomoćnosti presude osuđenik je po svom branitelju odvjetniku S.B. iz S. podnio 09. srpnja 2001. godine zahtjev za izvanredno ublažavanje kazne, u kojem je naveo da je osuđenikovo zdravstveno stanje izrazito teško i loše, jer da boluje od astme, od kroničnog svraba kože i ozbiljnih reumatskih bolesti kralježnice i koljena, koje tvrdnje potkrjepljuje liječničkom svjedodžbom ordinacije opće medicine Đ.P. iz S.G. od 29. siječnja 2001., nalaz Klinike za plućna oboljenja dr. S. od 29.06.2001. godine te nalaz Laboratorija za dijagnostiku KB S. od 29.06.2001. godine, za koje okolnosti, pogotovo jer se radi o starijoj osobi, drži da bi dovele do blaže osude da je sud za njih u vrijeme suđenja znao. Predlaže da se kazna izvanredno ublaži tako da se primijeni uvjetna osuda.

Općinski sud u Splitu prije stavljanja svog prijedloga glede predmetnog zahtjeva ispitao je Općinsko državno odvjetništvo u Splitu, koje je u podnesku od 28. rujna 2000. godine broj KR-DO-717/01, predložilo da se zahtjev za izvanredno ublažavanje kazne odbije. Općinski sud u Splitu svojim je prijedlogom od 11. veljače 2002. godine broj Kml-557/98, Kv-262/01, predložio da se zahtjev osuđenika za izvanredno ublažavanje kazne odbije. Državno odvjetništvo Republike Hrvatske je u podnesku od 13. ožujka 2002. godine broj KR-DO-130/02 predložilo da se zahtjev osuđenika za izvanredno ublažavanje kazne odbije.

Zahtjev nije osnovan.

Naime, iz obrazloženja presude suda prvog stupnja razvidno je da je kao olakotna okolnost okrivljeniku uzeto to što se radi o osobi starije životne dobi i što mu je zdravlje relativno narušenije, obzirom da boluje od astme, što je prihvatio i sud drugog stupnja u svojoj presudi uzevši iste okolnosti utvrđene na strani optuženika, znači i relativno narušeno zdravlje.

Za ocjenu osnovanosti predmetnog zahtjeva za izvanredno ublažavanje kazne nije odlučno to što sud u vrijeme suđenja nije imao vjerodostojne podatke o optuženikovom oboljenju od astme, već je bitno da je ta okolnost utvrđena i cijenjena kao olakotna, pa se ne može zaključivati da je ta okolnost ona okolnost za koju sud u vrijeme suđenja nije znao. Iz liječničke svjedodžbe dr. med. Đ.P. od 29.01.2001. razvidno je da osuđenik dugi niz godina boluje od bronhijalne astme i da ima česte napadaje otežanog disanja, te da je nužna hitna intervencija liječnika, kao i da stalno koristi bronhodilatore. Tu se ne navodi da je stanje oboljenja od astme u pogoršanju u odnosu na stanje kakvo je bilo u vrijeme suđenja. Jednako tako proizlazi i iz navoda medicinske dokumentacije koju je izdao mr. sc. dr. A.S. 29.06.2001. godine, uz uputu o potrebama povremenih kontrola pulmologa, ali i uz navod da se stanje bitno poboljšava i klinički i subjektivno po infuziji. Toj dokumentaciji sadržajno je sukladan i nalaz acidobaznog statusa krvi od 29.06.2001. godine Centralnog laboratorija KB S.

Zbog toga oboljenje od astme nije takva okolnost koje nije bilo u vrijeme kada se izricala presuda, već naprotiv ta okolnost je postojala, sud je za nju znao i uzeo ju je u obzir prilikom izricanja odluke o kazni.

Iz liječničke svjedodžbe dr. med. Đ.P. od 29. siječnja 2001. godine dalje je razvidno da osuđenik boluje od svraba kože i reumatskih tegoba vezanih za kralježnicu i koljena. Tu nema opisa stupnja oboljenja niti navoda od kada osuđenik boluje od svraba kože, niti od kada su se pojavile reumatske tegobe, a pogotovo nema navoda o “ozbiljnoj reumatskoj bolesti kralježnice i koljena”, kako je to branitelj osuđenika naveo u zahtjevu za izvanredno ublažavanje kazne.

Dakle, osuđenik nije dokumentirao, ni dokazao da bi se radilo o novim okolnostima kojih nije bilo u vrijeme izricanja presude, pa već zbog toga takvi navodi ne opravdavaju predmetni zahtjev, a osim toga, po ocjeni ovog Vrhovnog suda, sve da i jesu nove okolnosti, takva vrsta oboljenja i s takvim opisom kakav se nalazi u liječničkoj svjedodžbi, ne bi predstavljale one okolnosti koje bi očito dovele do blaže osude da su i postojale u vrijeme izricanja presude i da je sud za njih znao, a samo takove okolnosti predstavljaju razloge dopuštenosti ublažavanja pravomoćno izrečene kazne u smislu čl. 414. ZKP.

Zbog toga jer u predmetnoj stvari nije udovoljeno zakonskim uvjetima za izvanredno ublažavanje kazne, Vrhovni sud je po čl. 416. st. 6. ZKP zahtjev osuđenika za izvanredno ublažavanje kazne odbio.

U Zagrebu, 17. travnja 2002. godine

Zapisničar:

Predsjednik vijeća:

Ileana Vinja, v. r.

mr. Branko Zmajević, v. r.