I Kž-246/1993-3 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: I Kž 246/1993-3

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Zmajević mr. Branka, kao predsjednika vijeća, te Gudelj Milana, Drakulić Milene, Mikor Milivoja i Petranović Milana, kao članova vijeća i stručnog suradnika Lipnjak-Bosanac Zlate, kao zapisničara, u krivičnom predmetu protiv opt. F.Z. zbog krivičnog djela iz čl. 35. st. 1. KZRH, odlučujući o žalbi javnog tužitelja podnesenoj protiv presude Okružnog suda u Požegi od 18. siječnja 1993. K-72/92, u sjednici održanoj 18. svibnja 1993., saslušavši zamjenika javnog tužitelja Republike Hrvatske V. mr. M.,

r i j e š i o j e :

I. Uvažava se žalba javnog tužitelja, ukida se pobijana presuda i predmet vraća sudu prvog stupnja na ponovno sudjenje.

II. Protiv opt. F.Z. produljuje se pritvor.

O b r a z l o ž e n j e

Pobijanom presudom proglašen je krivim opt. F.Z. da je na način i uz okolnosti pobliže opisane u izreci te presude počinio krivično djelo ubojstva na mah iz čl. 36. KZRH (sada čl. 35.), te je po istom zakonskom propisu osudjen na kaznu zatvora u trajanju od dvije godine i šest mjeseci, u koju mu je na temelju čl. 50. st. 1. OKZRH (sada čl. 45.) uračunato vrijeme provedeno u pritvoru od 27. listopada 1992. godine pa nadalje. Ujedno je optuženiku na temelju čl. 65. OKZRH (sada čl. 60.) izrečena sigurnosna mjera obaveznog liječenja alkoholičara.

Protiv te presude javni tužitelj je podnio žalbu zbog pogrešno utvrdjenog činjeničnog stanja i odluke o kazni, s prijedlogom da se pobijana presuda ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno sudjenje ili da se preinači izricanjem strože kazne optuženiku.

Na temelju čl. 360. st. 2. ZKP (raniji članak 370. stavak 2. ZKP) javni tužitelj Republike Hrvatske je predložio, da se žalba javnog tužitelja uvaži i odluči u skladu s prijedlogom te žalbe.

Žalba je osnovana.

Kad u ovom slučaju nije sporno da su odnosi izmedju optuženika i oštećenika tijekom nekoliko posljednjih godina bili opterećeni medjusobnom netrpeljivošću, verbalnim i drugim sukobima, te da je i prema obrani optuženika verbalni sukob sa oštećenikom tog dana započeo u najranijim jutarnjim satima, okolnost što je oštećenik nakon prethodno izrečenih uvreda na račun optuženika otvorio vrata i stupio na prag sobe u kojoj je ležao optuženik, nema onaj značaj koji mu pridaje sud prvog stupnja u obrazloženju svoje presude, niti se na tome može utemeljiti zaključak da je optuženik postupio na mah, doveden bez svoje krivnje u stanje jake razdraženosti teškim vrijedjanjem i napadom od strane oštećenika. Ovo prije svega iz razloga što u ovom slučaju provokacija od strane inače teško alkoholiziranog oštećenika (2,58‰ apsolutnog alkohola u krvi), s obzirom na dugogodišnje poremećene odnose izmedju oštećenika i optuženika, a što se ispoljilo i u ranim jutarnjim satima tog dana, te napose s obzirom na činjenicu da oštećenik ulazeći u sobu optuženika ništa nije imao u rukama, prema razboritoj procjeni nije bila takvog intenziteta da optuženika dovede u stanje jake razdraženosti, kako to smatra utvrdjenim sud prvog stupnja, niti je, uostalom, nedvojbeno utvrdjeno postojanje neposredne uzročne veze izmedju izazova od strane oštećenika i razdraženosti na strani optuženika.

Naime, prema nalazu i mišljenju psihijatrijskog vještaka A. dr. A. uzročnik razdraženosti optuženika većim dijelom bila je upravo njegova alkoholiziranost (2,97‰ apsolutnog alkohola u krvi i 4,43‰ apsolutnog alkohola u mokraći), tako da je sigurno da njegovo emotivno stanje ne bi bilo na takvom nivou da nije bio alkoholiziran (list 72 spisa).

Uz ovakvo stanje stvari, barem za sada, ukazuje se preuranjenim a time i pogrešnim zaključak suda prvog stupnja da je optuženik postupio na mah, doveden bez svoje krivnje u jaku razdraženost teškim vrijedjanjem i napadom od strane oštećenika. Na neodrživost takvog zaključka ukazuje i činjenica da je optuženik inače pušku držao pod krevetom, te da ju je izvadio kad je čuo da oštećenik ide stepenicama i repetirao kad je oštećenik dolazio prema njegovoj sobi a pucao u trenutku kad se oštećenik pojavio na pragu sobe.

S obzirom na navedeno, barem za sada, ukazuje se osnovanim prigovor javnog tužitelja, da je optuženik, u stvari, iskoristio situaciju izazova kao povod da oštećenika liši života, pa da u takvoj situaciji ne može doći u obzir primjena čl. 36. KZRH.

Prema tome, kako je na izloženi način žalitelj osnovano doveo u sumnju pravilnost činjeničnih utvrdjenja od strane suda prvog stupnja, trebalo je na temelju čl. 375. st. 1. ZKP (raniji čl. 385. st. 1. ZKP) uvažiti žalbu javnog tužitelja, ukinuti pobijanu presudu i predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovno sudjenje, te je stoga odlučeno kao pod toč. I. izreke ovoga rješenja.

U ponovljenom sudjenju sud prvog stupnja dužan je otkloniti nedostatke u utvrdjivanju činjeničnog stanja na koje mu je ukazano ovim rješenjem, te nakon izvodjenja svih potrebnih dokaza i njihove pravilne ocjene u skladu sa odredbom čl. 337. st. 2. ZKP (raniji čl. 347. st. 2. ZKP) utvrditi pravno relevantno činjenično stanje, na kojem će temeljiti novu i na zakonu osnovanu presudu.

Ispitujući u smislu čl. 375. st. 4. ZKP (raniji čl. 385. st. 4. ZKP) postoje li još razlozi za pritvor, ovaj sud je našao da razlozi zbog kojih je sud prvog stupnja nakon izricanja presude produljio pritvor optuženiku iz razloga navedenih u čl. 182. st. 2. toč. 3. ZKP (raniji 191. st. 2. toč. 3. ZKP) još uvijek postoje.

I Kž 246/93

Naime, iz dokaza i podataka prikupljenih tijekom postupka proizlazi da je optuženik osoba ovisna o alkoholu, te da je djelo zbog kojeg je optužen počinio na štetu najbližeg srodnika po tazbini, s kojim je živio u zajedničkom domaćinstvu, što je uz ostalo rezultiralo i teškim psihičkim stanjem optuženikove supruge, što sve objektivno predstavlja takve osobite okolnosti koje opravdavaju bojazan da bi optuženik, u slučaju puštanja na slobodu, ponovo učinio ovakvo ili slično krivično djelo.

Stoga je odlučeno kao pod toč. II. izreke ovoga rješenja.

U Zagrebu, 18. svibnja 1993.

Zapisničar:

Predsjednik vijeća:

Lipnjak-Bosanac Zlata v.r.

Zmajević mr. Branko v.r.

Suglasnost

ovog prijepisa s izvornikom ovjerava

U

zamjeni voditelja daktilobiroa:

(Štefica Klepac)