Rev-260/2005-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 260/05-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Petra Milasa, kao predsjednika vijeća, te Ivana Mikšića, Marijana Ramušćaka, Vlatke Potočnjak- Radej i Gordane Gasparini, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice Republike Hrvatske zastupane po Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske, protiv tuženih G. i S. G. iz V., radi otkaza stanarskog prava te iseljenja, odlučujući o reviziji tuženih protiv pravomoćne presude Županijskog suda u Varaždinu od 8. svibnja 1997. broj Gž-376/97, kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Varaždinu od 9. rujna 1996. broj P-645/96, u sjednici održanoj 12. listopada 2005.,

p r e s u d i o j e:

Prihvaća se revizija tuženih te se preinačuju presude: Županijskog suda u Varaždinu od 8. svibnja 1997. broj Gž-376/97 i Općinskog suda u Varaždinu od 9. rujna 1996. broj P- 645/96 na način da se tužiteljica Republika Hrvatska odbija s tužbenim zahtjevom.

Obrazloženje

Navedenim presudama otkazano je tuženicima stanarsko pravo na 2-sobnom stanu u V., uz obvezu predati ga slobodnog od osoba i stvari tužiteljici, te naknaditi tužiteljici troškove parničnog postupka u iznosu od 600,00 kn.

Protiv pravomoćne drugostupanjske presude tuženici su izjavili reviziju zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava, predlažući ukidanje nižestupanjskih presuda vraćanjem predmeta prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

Bitnu povredu odredaba parničnog postupka revidenti nalaze u pogrešnoj ocjeni nižestupanjskih sudova da iz dopisa Službe za zaštitu ustavnog poretka Centra Varaždin (u daljnjem tekstu: SZUP) proizlazi zaključak o neprijateljskom djelovanju I-tuženika za vrijeme agresije Jugoslavenske armije na Republiku Hrvatsku tijekom Domovinskog rata, pri čemu sudovi takvu ocjenu temelje na stajalištu da je izvješće SZUP-a Varaždin javna isprava, suprotstavljajući takvom stajalištu tvrdnju da se radi samo o dopisu, koji nema i ne može imati dokaznu snagu javne isprave.

Pogrešnu primjenu materijalnog prava revidenti nalaze u prihvaćanju tužbenog zahtjeva o otkazu stanarskog prava, iako ono – prema zakonskoj formulaciji – prestaje po sili zakona, ukoliko je dokazana neprijateljska djelatnost nositelja stanarskog prava, smatrajući da je I-tuženik trebao i kazneno odgovarati ukoliko su navodi iz izvješća SZUP-a Varaždin istiniti, a što se nije dogodilo, pa stoga neprijateljsko djelovanje I-tuženika nije postojalo. Primjerak pravovremene, potpune i dopuštene revizije prvostupanjski je sud primjenom odredbe čl. 390. st. 1. Zakona o parničnom postupku (“Narodne novine” br. 53/91, 91/92, 112/99 i 117/03– u daljnjem tekstu: ZPP) dostavio protivnoj stranci na odgovor i Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske ovlaštenom na podizanje zahtjeva za zaštitu zakonitosti.

U odgovoru na reviziju tužiteljica predlaže njeno odbacivanje kao nedopuštene, zbog u tužbi naznačene vrijednosti predmeta spora od 3.100,00 kn.

Revizija tuženih je osnovana.

Predmet spora je otkaz stanarskog prava tuženicima na 2-sobnom stanu u V., površine 53,74 m2 i predaja tog stana na raspolaganje tužiteljici slobodnog od osoba i stvari.

Sudovi su prihvatili takav tužbeni zahtjev, nakon što su utvrdili postojanje neprijateljskog djelovanja I-tuženika, temeljeći svoje utvrđenje na nespornoj činjenici da je I- tuženik bio pripadnik agresorske Jugoslavenske armije kao zastavnik I. klase, te na izvješću SZUP-a Varaždin u kojem se obrazlaže sadržaj takvog neprijateljskog djelovanja, sve to pozivom na odredbe članka 102. a) stavka 1. i 2. Zakona o stambenim odnosima (“Narodne novine” br. 22/92. – u daljem tekstu: ZSO).

U pogledu Izvješća SZUP-a Varaždin o neprijateljskom djelovanju I-tuženika, valja istaknuti da takvo izvješće predstavlja utvrđenje određenih činjenica, jer je donijeto u propisanom obliku od strane ovlaštenog državnog tijela i u granicama nadležnosti tog tijela, dakle ima značaj javne isprave u smislu odredbe članka 230. st. 1. ZPP-a. Stoga revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka, na kojeg ukazuju tuženici, nije ostvaren. Ostvaren je, međutim, revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava, na koju revizijski sud pazi po službenoj dužnosti (članak 386. ZPP-a).

Odredbom čl. 102. a) st. 1. ZSO propisano je da stanarsko pravo prestaje onima koji su sudjelovali ili sudjeluju u neprijateljskoj djelatnosti protiv Republike Hrvatske. Takvom odredbom nije uvedena kolektivna krivnja sunositelja stanarskog prava, ni članova obiteljskog domaćinstva, već samo onog nositelja stanarskog prava koji je sudjelovao ili sudjeluje u neprijateljskoj djelatnosti protiv Republike Hrvatske.

Neprijateljsko djelovanje neke osobe, pa tako i nositelja ili sunositelja stanarskog prava, može se dokazivati samo pravomoćnom sudskom odlukom, kojom je takva neprijateljska djelatnost utvrđena (Ustavni sud Republike Hrvatske u svojoj Odluci od 29. siječnja 1997. broj U-I-697/1995, objavljene u “Narodnim novinama” broj 11/97), što znači da se pitanje sudjelovanja neke osobe u neprijateljskoj djelatnosti protiv Republike Hrvatske ne može utvrđivati u ovakvoj otkaznoj parnici kao prethodno pitanje.

Pogrešno je, stoga, pravno shvaćanje nižestupanjskih sudova da je za utvrđenje činjenice neprijateljskog djelovanja I-tuženika dovoljno izvješće SZUP-a Varaždin.

Kako tužiteljica ne temelji tužbeni zahtjev na činjenici postojanja pravomoćne presude kaznenog suda o neprijateljskom djelovanju tuženih, niti to tvrdi u tužbi, ni tijekom postupka, pa ni u odgovoru na reviziju, već samo na činjenici pripadnosti I. tuženika bivšoj JNA i Izvješću SZUP-a Varaždin, a za II. tuženicu ni to, Vrhovni sud nalazi da nije ostvarena pretpostavka iz članka 102. a. st. 1. ZSO-a o prestanku stanarskog prava prema I. tuženiku, a time ni u pogledu otkaza stanarskog prava prema II. tuženici, kao bračnom drugu I. tuženika i sunositeljici stanarskog prava.

Stoga se odluke nižestupanjskih sudova, kojima je otkazano stanarsko pravo tuženicima uz njihovu obvezu da predaju isti stan slobodan od osoba i stvari tužitelju, temelje na pogrešnoj primjeni materijalnog prava, pa je primjenom odredbe članka 395. st. 1. ZPP-a valjalo prihvatiti reviziju tuženih i na temelju pravilne primjene materijalnog prava iz naprijed iznijetih razloga preinačiti obje nižestupanjske presude odbijanjem tužbenog zahtjeva tužiteljice u cijelosti.

Budući da tuženici, koji su uspjeli u parnici, nisu podnijeli opredijeljeni zahtjev za naknadu troškova parničnog postupka, nije im takva naknada dosuđena.

U Zagrebu, 12. listopada 2005. godine

Predsjednik vijeća:

Petar Milas, v. r.