II Rev-100/2000 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

ZAGREB

Broj: II Rev 100/00-2

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Stanka Jesenkovića, kao predsjednika vijeća, te Miljenke Vraničar, mr. Olge Jelčić, Ivke Zlokić i Nenada Perina, kao članova vijeća, u parničnom predmetu tužitelja P. import-export- transport, G., I., koga zastupa punomoćnik M. J., odvjetnik iz Z., protiv tuženika: 1. M. poduzeće za marketing i inžinjering iz Z., te 2. M. " H., F., N., koga zastupa odvjetnik D. D. iz Z., radi 441.165.633 LIT, rješavajući reviziju tužitelja protiv pravomoćnog rješenja Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske, broj: Pž-220/98 od 16. veljače 1999. godine, kojim je preinačeno rješenje Trgovačkog suda u Zagrebu, broj: IX P-21591/93 od 03. listopada 1997. godine, u sjednici održanoj dana 23. rujna 2003. godine,

r i j e š i o j e :

Revizija se prihvaća, te se ukidaju rješenje Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske, broj: Pž-220/98 od 16. veljače 1999. godine i rješenje Trgovačkog suda u Zagrebu, broj: IX P-21591/93 od 03. listopada 1997. godine i predmet vraća sudu prvog stupnja na ponovni postupak i odlučivanje.

Obrazloženje

Rješenjem suda prvog stupnja je odlučeno:

"Tužba u gornjem parničnom predmetu smatra se povučenom prema prvotuženom u cijelosti.

Drugotuženi M. " F., dužan je platiti tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 475.946,00 kn u roku od 8 dana."

Sud drugog stupnja je odlučio:

"Preinačuje se rješenje Trgovačkog suda u Zagrebu, broj: IX P-21591/93 od 03. listopada 1997. godine u stavku II. izreke (kojom je odlučeno o troškovima parničnog postupka), i rješava:

Odbija se tužitelj P. import-export-transport, G., I., sa zahtjevom da mu drugotuženi M. ", H., F., N., plati za troškove parničnog postupka iznos od 475.946,00 kn u roku od 8 dana."

II Rev 100/00-2

Protiv navedenog rješenja suda drugog stupnja reviziju je izjavio tužitelj zbog bitne povrede odredaba Zakona o parničnom postupku i zbog pogrešne primjene materijalnog prava i predlaže da pobijano rješenje bude preinačeno na način da se potvrdi rješenje Trgovačkog suda u Zagrebu od 03. listopada 1997. godine, pod brojem: IX P-21591/93.

Na reviziju nije odgovoreno.

Državni odvjetnik Republike Hrvatske se o reviziji nije izjasnio.

Revizija je osnovana.

U ovom stadiju postupka je prijeporno da li su se stekli razlozi po kojima bi tuženik pod 2. bio u obvezi tužitelju naknaditi prouzročeni parnični trošak u ovom prijeporu.

Sud prvog stupnja je obvezao tuženika pod 2. (M. M. H. S. 4 F.) da tužitelju isplati u ime parničnog troška iznos od 475.946,00 kn, polazeći od stajališta daje drugotuženik solidarni dužnik s tuženikom pod 1. pa da je u obvezi tužitelju platiti parnični trošak. Međutim sud prvog stupnja nije utvrdio, a ni dao razloge iz kojih bi bilo vidljivo daje tuženik pod 2. solidarni dužnik s tuženikom pod 1. za tužiteljevu tražbinu, a što znači da nije utvrdio odlučne činjenice, a ni dao razloge o odlučnim činjenicama za rješenje ovog prijepora.

Sud drugog stupnja polazeći od pogrešnog pravnog stajališta da kad su se tužitelj i tuženik pod 1. sporazumjeli i povukli tužbu i protutužbeni zahtjev u cijelosti, pa i za troškove postupka, radi čega je kao posljedica toga došlo do povlačenja tužbe i prema drugotuženiku i to u svemu osim troškova postupka, a to da nema za posljedicu da drugotuženik tužitelju naknadi parnični trošak, jer da o nikakvoj obvezi prvotuženika, pa niti o solidarnoj u odnosu na drugotuženika nije odlučeno. Navedeno da znači da tužitelj od drugotuženika ne može ostvarivati niti zahtjev za naknadu parničnih troškova.

U ovom prijeporu tužitelj je povukao tužbeni zahtjev protiv tuženika pod 1. jer mu je tuženik udovoljio traženju, to isto je napravio i u odnosu na tuženika pod 2. kao njegovog solidarnog dužnika. Kako je tužitelj svoje potraživanje ostvarivao protiv tuženika kao solidarnih dužnika, to mu pristoji pravo da od jednog od njih potražuje ili obojice nadoknadu parničnih troškova, jer je povlačenje tužbe uslijedilo odmah nakon udovoljenja zahtjevu.

Navedeno znači da bi se ocijenila osnovanost tužbenog zahtjeva tužitelja za parnične troškove u odnosu na tuženika pod 2. treba utvrditi da li je drugotuženik bio solidarni dužnik s tuženikom pod 1. za ispunjenje glavne - solidarne obveze u odnosu na tužitelja, pa sukladno iznijetom i da li postoji njegova obveza da tužitelju podmiri prouzročeni parnični trošak. Ovo stoga, što vjerovnik po odredbi čl. 414. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj: 53/91, 73/91, 3/94, 7/96 i 112/99) može zahtijevati od svakog solidarnog dužnika ispunjenje obveze sve dok obveza ne bude potpuno ispunjena. To bi značilo da vjerovnik smislu čl. 158. st. 1. ZPP-a od svakog od solidarnih dužnika može tražiti prouzročeni parnični trošak ako je do povlačenja tužbe došlo odmah nakon ispunjenja glavne obveze.

II Rev 100/00-2

Iz iznijetih razloga je temeljem čl. 400. ZPP-a u svezi s čl. 395. st. 2. ZPP-a odlučeno kao u izreci.

U Zagrebu, 23. rujna 2003. godine

Predsjednik vijeća:

Stanko Jesenković, v.r.