Rev-163/2004-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 163/04-2

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Katarine Buljan, kao predsjednice vijeća, te Jakoba Miletića, dr. Ivana Kaladića, Gordane Matasić- Špoljarić i mr. Andrije Erakovića, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice N. S. iz S., koju zastupa punomoćnik B. A.., odvjetnik u S., protiv I-tuženika J. S. iz S., i II-tuženika S. A. iz S., oboje zastupani po punomoćniku I. V., odvjetniku u S., radi razvrgnuća zajednice nekretnina, odlučujući o reviziji tuženika protiv pravomoćne presude Županijskog suda u Splitu od 30. studenoga 1994. godine, broj: Gž-2928/94, kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Splitu od 03. prosinca 1993. godine, broj: II P-279/92, u sjednici održanoj dana 02. rujna 2004. godine,

r i j e š i o j e:

I. Utvrđuje se da je tuženik J. S. odustao od već podnesene revizije.

II. Odbacuje se revizija tuženika S. A.. kao nedopuštena.

Obrazloženje

Drugostupanjskom presudom potvrđena je presuda suda prvog stupnja koja glasi:

"Odbija se žalba tuženih kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Splitu, broj: II P-279/92 od 03. prosinca 1993. godine u pobijanom dijelu kojim je prihvaćen tužbeni zahtjev spram tuženiku ad. 2. A. S.."

Protiv pravomoćne drugostupanjske presude reviziju su izjavili tuženici zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, te pogrešne primjene materijalnog prava i predlažu da revizijski sud ukine obje nižestupanjske presude i predmet vrati istom sudu prvog stupnja na ponovno suđenje, odnosno da obje nižestupanjske presude preinači i odbije tužbeni zahtjev kao neosnovan.

Tužiteljica nije odgovorila, niti se Državno odvjetništvo Republike Hrvatske izjasnilo o podnesenoj reviziji.

Podneskom od 04. veljače 2004. godine J. S. je odustao od već podnesene revizije, te je u odnosu na njega riješeno kao u izreci.

Revizija tuženika S. A. je nedopuštena.

Tužiteljica je dana 02. prosinca 1987. godine podnijela tužbu protiv tuženog J. S. radi utvrđenja suvlasničke zajednice nekretnina i diobe i označila vrijednost predmeta spora sa 1.000,000 tadašnjih dinara. Dana 21. lipnja 1988. godine podnijela je tužbu protiv tuženika J. S. i S. A. radi utvrđenja da kupoprodajni ugovor od 25. travnja 1988. godine između tuženika nije proizveo nikakav pravni učinak glede dijela suvlasništva tužiteljice kuće za odmor pobliže označene u tužbi. U tom predmetu označena je vrijednost predmeta spora sa 5.000,000 tadašnjih dinara.

Podneskom od 16. srpnja 1992. godine (list 66 spisa) preinačen je tužbeni zahtjev na način da se razvrgne zajednica nekretnina pobliže označena u st. I. prvostupanjske presude na način što će tužiteljici u isključivu vlasnost i posjed pripasti 1/2 dijela ove nekretnine, te su tuženici u roku od 15 dana dužni pristupiti diobi i naknaditi tužiteljici trošak postupka. Na ročištu održanom 30. listopada 1992. godine (list 68 spisa) dopunila je precizirani zahtjev na način da ukoliko nije moguća fizička dioba bude izvršena civilna dioba. Preinačujući tužbeni zahtjev nije promijenila i vrijednost predmeta spora naznačenu u tužbi.

U ovom predmetu drugostupanjska presuda donesena je 30. studenoga 1994. godine.

Do stupanja na snagu Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 111/99), a što je bilo 06. studenoga 1999. godine odredbom čl. 382. st. 2. i 3. bilo je propisano da revizija nije dopuštena u imovinskopravnim sporovima u kojima se tužbeni zahtjev odnosi na potraživanje u novcu, na predaju stvari ili izvršenje kakve druge činidbe, ako vrijednost predmeta spora pobijanog dijela pravomoćne presude ne prelazi 3.000,00 kn. Revizija nije dopuštena u imovinskopravnim sporovima u kojima se tužbeni zahtjev ne odnosi na potraživanje u novcu, predaju stvari ili izvršenje kakve druge činidbe, ako vrijednost predmeta spora koji je tužitelj u tužbi naveo ne prelazi 3.000,00 kn. Dana 21. prosinca 1989. godine donesen je Zakon o promjeni vrijednosti dinara ("Službeni list SFRJ" broj: 83/89) temeljem kojeg se utvrđuje nova vrijednost dinara tako da 10.000 postojećih dinara odgovara 1 dinaru iz čl. 1. toga Zakona. Odlukom o uvođenju HRD kao sredstva plaćanja na teritoriju Republike Hrvatske ("Narodne novine", broj: 71/91) uvedeno je kao zakonito sredstvo plaćanja hrvatski dinar, a donošenjem Odluke o prestanku važenja Odluke o uvođenju HRD, kao sredstva plaćanja na teritoriju Republike Hrvatske, te o načinu i vremenu preračunavanja iznosa izraženih u HRD u kune i lipe ("Narodne novine", broj: 37/94), kao zakonito sredstvo plaćanja u Republici Hrvatskoj uvedena je kuna i njezin stoti dio lipa, pri čemu se dosadašnja vrijednost izražena u hrvatskim dinarima preračunava prema omjeri 1.000 HRD za 1 kunu.

Obzirom na ove promjene sredstva plaćanja u Republici Hrvatskoj, vrijednost predmeta spora, u dijelu koji se odnosi na tuženika S. A. iznosi 0,5 kn.

Kako je drugostupanjska presuda u ovom predmetu donesena 30. studenoga 1994. godine kada je vrijednost predmeta spora mjerodavna za izjavljivanje revizije bila preko 3.000,00 kn, to je revizija S. A. nedopuštena, jer ne prelazi navedeni iznos.

Reviziju nije odbacio prvostupanjski sud temeljem čl. 389. st. 1. ZPP-a, te je ovaj sud odbacio reviziju kao nedopuštenu primjenom odredbe čl. 392. ZPP-a.

U Zagrebu, 02. rujna 2004. godine

Predsjednica vijeća:

Katarina Buljan, v.r.