Gž-508/2018-2 · Županijski sud u Slavonskom Brodu

REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD U SLAVONSKOM BRODU

STALNA SLUŽBA U POŽEGI

Poslovni broj: 12 Gž-508/2018-2.

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Slavonskom Brodu, Stalna služba u Požegi, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Branke Ribičić kao predsjednice vijeća, Branimira Miljevića kao izvjestitelja i člana vijeća, te Berislava Devčića kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja R. V. iz N., OIB: …, zastupanog po punomoćniku S. M., odvjetniku u V., protiv tuženika R. A. d.d. Zagreb, OIB: …, zastupanog po punomoćniku B. I., odvjetniku u Z., radi utvrđenja ništetnosti odredbi ugovora i isplate, rješavajući žalbu tuženika protiv presude Općinskog suda u Osijeku, Stalna služba u Valpovu, poslovni broj: 65 P-360/2017-20 od 11. travnja 2018., u sjednici vijeća održanoj 23. travnja 2019.

p r e s u d i o j e

Žalba tuženika R. A. d.d. Z. odbija se kao neosnovana, te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Osijeku, Stalna služba u Valpovu, poslovni broj: 65 P-360/2017-20 od 11. travnja 2018., u cijelosti.

Obrazloženje

Pobijanom presudom Općinskog suda u Osijeku, Stalna služba u Valpovu, poslovni broj: 65 P-360/2017-20 od 11. travnja 2018., u stavku I. izreke presude utvrđen je ništetnim dio odredbe sadržane u članku 2. Ugovora o kreditu broj 528-50-4184116 koji su ugovor tužitelj R. V. i tuženik R. A. d.d. Z. sklopili dana 14. lipnja 2007., a koji je solemniziran od strane javnog bilježnika M. B. iz O. pod brojem OV-19738/07, u O., 15. lipnja 2007., a koji dio glasi:

"(…) promjenjiva, u skladu s Odlukom o kamatnim stopama kreditora".

U stavku II. izreke presude naloženo je tuženiku da tužitelju na ime preplaćenih iznosa kamata isplati iznos od 13.639,78 kuna, zajedno s pripadajućim zateznim kamatama od dospjelosti pojedinog obroka do isplate, sve u roku od 15 dana.

U stavku III. izreke presude naloženo je tuženiku da tužitelju naknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 10.000,00 kuna s pripadajućom zateznom kamatom, u roku od 15 dana.

Protiv ove presude žalbu je uložio tuženik zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava, s prijedlogom da se žalba uvaži i a pobijana presuda preinači sukladno žalbenim navodima uz naknadu cjelokupnog iznosa parničnog troška uključujući i troškove žalbe, ili ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

U sadržaju žalbe tuženik navodi da je prvostupanjski sud pogrešno zauzeo stav da se na konkretni spor može primijeniti presuda Visokog trgovačkog suda poslovni broj: Pž-7129/2013, iako u postupku nisu provođeni dokazi da je predmet kolektivne tužbe u tom postupku bio i ugovor o kreditu koji je predmet ovoga postupka.

Osim toga u žalbi se navodi da odredbe ugovora o kreditu o promjenjivoj kamatnoj stopi nije nezakonita niti je odredba ugovora o kreditu o promjenjivoj kamatnoj stopi nepoštena odredba, budući je ugovorena u skladu s važećim pozitivnim propisima.

U žalbi se ponavlja i prigovor zastare s osnova zahtjeva za naknadu preplaćene kamate.

U odgovoru na žalbu tužitelj smatra da su žalbeni razlozi neosnovani, pa predlaže da drugostupanjski sud žalbu tuženika odbije kao neosnovanu.

Žalba nije osnovana.

Ovaj drugostupanjski sud ispitao je pobijanu presudu u smislu žalbenih navoda te u smislu članka 365. stavak 2. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07-Odluka USRH, 84/08, 96/08-Odluka USRH, 123/08, 57/11, 25/13, 28/13, 89/14; dalje: ZPP), te pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka u smislu članka 354. stavak 2. ZPP-a, nije našao da bi sud prvog stupnja donošenjem pobijane presude počinio neku od bitnih povreda postupka, niti je pogrešno primijenio materijalno pravo.

U razlozima presude prvostupanjski sud dao je za svoj pravni stav jasno obrazloženje, tako da presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla preispitati, niti je u bilo čemu nerazumljiva ili ima proturječja između izreke i razloga presude.

Neosnovano tuženik prigovara da se na konkretni spor ne može primijeniti presuda Visokog trgovačkog suda poslovni broj: Pž-7129/2013, jer je u tom sporu koji se vodio između ostalog i protiv tuženika, predmet kolektivne tužbe u tom postupku bila zaštita kolektivnih interesa potrošača kao korisnika kredita jer su banke sklapale ugovore o kreditima koristeći nedopuštene ili nepoštene ugovorne odredbe koje se odnose na ugovorenu valutu uz koju je vezana glavnica –švicarski franak (CHF), te na ugovornu odredbu kojom je banci omogućeno jednostrano mijenjati kamatnu stopu.

Nije osnovan prigovor zastare potraživanja jer je tužba podnesena 25. studenog 2016., a Visoki trgovački sud presudom Pž-7129/2013-4 od 14. lipnja 2014. odlučujući o zaštiti kolektivnih interesa potrošača, odlučio je i o nedopuštenosti ugovornih odredbi o promjenjivim kamatnim stopama, što znači da je tužba podnesena u roku.

Ostalo je sporno jesu li ugovorne odredbe o promjenljivoj kamatnoj stopi u Ugovoru o kreditu bile nepoštene odredbe i je li tužitelj prilikom zaključenja ugovora mogao realno sagledati značenje takvih odredbi.

Sadržaj Ugovora o kreditu broj: 528-50-4184116, koji su tužitelj R. V. i tuženik R. A. d.d. Z. sklopili dana 14. lipnja 2007., a koji je solemniziran od strane javnog bilježnika M. B. iz O. pod brojem OV-19738/07 u O., nije sporan.

Sporna je odredba sadržana u članku 2. Ugovora, kojom je ugovorena kamatna stopa koja je promjenjiva sukladno odluci banke o kreditiranju građana.

Drugostupanjski sud prihvaća zaključak prvostupanjskog suda da tuženik u Ugovoru o kreditu, kao kreditor koji je samostalno sastavio ugovor, nije utvrdio egzaktne parametre i način utvrđivanja parametara koji utječu na odluku o promjeni ugovorene kamate stope, koji bi bili jasni i razumljivi prosječnom građaninu, odnosno potrošaču.

Jednostranim pristupom tuženik je unaprijed sročenim odredbama tužitelju nametnuo ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi po kojoj odluka o promjeni kamatne stope ovisi isključivo o volji banke, jer pozitivni propisi koji su bili na snazi u vrijeme sklapanja Ugovora o kreditu nisu propisivali obvezu ugovaranja kriterija za primjenu promjenjive kamatne stope, što je u suprotnosti s odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj 96/03 – dalje: ZZP) i to člancima 81., 82. i 90., kao i odredbama Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05,41/08, 63/08, 134/09, 94/13, 78/15 – dalje: ZOO), jer uzrokuje neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana.

Zaključak prvostupanjskog suda sukladan je i zaključcima Visokog trgovačkog suda sadržanog u presudi poslovni broj Pž-7129/2013-4., prema kojem, iako nije zabranjeno istovremeno ugovoriti valutnu klauzulu i promjenjivu kamatnu stopu, činjenica što obveza potrošača istovremeno ovisi o dva promjenjiva bitna elementa čini tu obvezu posebno rizičnom, jer u vrijeme sklapanja ugovora potrošač ne zna koji iznos glavnice u kunama će biti u obvezi tijekom dugoročne otplate kredita vratiti banci, a ne zna niti koju će cijenu (redovnu kamatu) za to platiti, kao i Vrhovnog suda Republike Hrvatske sadržanog u odluci poslovni broj Revt-249/14-2, da su banke kao visoko specijalizirane novčarske ustanove čiji predmet poslovanja je novac kojeg plasiraju potrošačima u vidu raznih novčarskih "proizvoda", dužne maksimalno odgovorno pristupiti svakom pojedinom potrošaču i pomoći mu da se u okviru zakonom dopuštenih mogućnosti koristi njihovim uslugama, ali nikada na njegovu štetu.

Slične odredbe sadržane su u Direktivi 93/13/EEZ, jer je u članku 5. Direktive navedeno da u slučaju ugovora u kojem se potrošaču sve ili određene odredbe nude u pisanom obliku, te odredbe uvijek moraju biti sročene jasno i razumljivo.

Visinu preplaćene kamate, odnosno razlika između iznosa redovnih ugovorenih kamata obračunatih po Ugovoru o kreditu i iznosa redovnih kamata obračunatih prema naknadnim odlukama banke o promjeni kamatnih stopa, dosuđena je sukladno nalazu knjigovodstveno-financijskog vještaka.

Iz financijsko-knjigovodstvenog vještačenja DV C. d.o.o. O., koje je provela stalna sudska vještakinja D. V., dipl.oec., utvrđeno je da je ukupan iznos više plaćenih kamata uslijed promjene kamatne stope 13.639,78 kuna, koliko iznosi točan zbroj pojedinačnih iznosa.

Takav nalaz vještaka, na koji stranke nisu imale primjedbi, prihvaća u cijelosti i drugostupanjski sud, pa je sukladno tome prihvatio zaključak prvostupanjskog suda da je tužitelju iznos od 13.639,78 kuna po osnovi preplaćenih kamata pravilno dosuđen sa zateznom kamatom od datuma dospijeća pojedinog anuiteta do isplate, sukladno članku 29. Zakona o obveznim odnosima.

Nije osnovana žalba tuženika ni glede odluke o troškovima postupka, o kojima je prvostupanjski sud odlučio temeljem članka 154. stavka 1. i članka 155. ZPP-a.

Tužitelju je trošak dosuđen sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine br. 142/12, 103/14, 118/14, 107/15 – dalje OT) prema vrijednosti predmeta spora i to za troškove zastupanja po punomoćniku, troškove vještačenja, te trošak sudskih pristojbi, u ukupnom iznosu od 10.000,00 kuna.

Zbog svega iznesenog, temeljem članka 368. stavka 1. ZPP-a, ovaj drugostupanjski sud žalbu tuženika odbio je kao neosnovanu i prvostupanjsku presudu potvrdio u cijelosti.

U Požegi 23. travnja 2019.

Predsjednica vijeća

Branka Ribičić