IV Kž-48/1997-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: IV Kž-48/1997-2

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Milana Gudelja, kao predsjednika vijeća, te mr. Branka Zmajevića i Milana Petranovića, kao članova vijeća i više savjetnice Ileane Vinja, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv okr. L. K., zbog kaznenog djela iz čl. 137. st. 1. i 2. KZRH, odlučujući o žalbi podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Rijeci od 26. ožujka 1997. broj Kio-638/95 (Kv-44/97), u sjednici održanoj 20. siječnja 1998. godine,

r i j e š i o j e :

Odbija se kao neosnovana žalba oštećenika kao tužitelja O.A.

Obrazloženje

Pobijanim rješenjem vijeće suda prvog stupnja odbilo je zahtjev oštećenika kao tužitelja za provođenje istrage protiv L.K. zbog krivičnog djela prevare iz čl. 137. st. 1. i 2. KZRH.

Protiv toga rješenja žalbu je podnio oštećenik, s prijedlogom da se pobijano rješenje ukine odnosno preinači i odredi provođenje istrage.

Žalba nije osnovana.

Suprotno žalbenim navodima, sud prvog stupnja je ispravno postupio kada je odbio zahtjev oštećenog kao tužitelja da se provede istraga protiv okr. L.K., jer i po nalaženju ovog suda drugog stupnja iz podataka sadržanih u spisu proizlazi da su oštećenik kao tužitelj i okrivljenik dana 2. travnja 1992. godine započeli poslovnu suradnju zaključivanjem ugovora o zajedničkoj radnji, a zatim dana 16. studenog 1994. godine i sklapanjem sporazuma, kojim su ugovorom i sporazumom jasno precizirana međusobna potraživanja i obaveze. Prema podacima iz spisa zbog navedenih pravnih poslova vodi se parnica pred Općinskim sudom u Opatiji pod brojem P-219/95 u kojoj građanskoj parnici je O.A. tužitelj, a L.K. tuženik, radi se o građansko-pravnom sporu između okrivljenika i oštećenog kao tužitelja, koji spor je nastao u vezi međusobnih potraživanja. Iz kronologije pravnih poslova (sporazum I, sporazum II i dr.) a posebno iz činjenice da postoji i javnost uvida u zemljišne knjige, ne postoje niti ozbiljni indiciji, pa tako nema niti osnovne sumnje da bi okrivljenik već prilikom sklapanja ugovora - sporazuma postupao u namjeri da navede oštećenika na počinjenje štetnih radnji.

Kako navodi u žalbi oštećenog kao tužitelja ne dovode u pitanje pravilnost zaključaka suda prvog stupnja - datih u obrazloženju pobijanog rješenja - to je žalbu kao neosnovanu trebalo odbiti na temelju čl. 385. st. 3. ZKP.

U Zagrebu, 20. siječnja 1998. godine.

Zapisničar:

Predsjednik vijeća:

Ileana Vinja, v.r.

Milan Gudelj, v.r.