Rev-1042/2007-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske
Legislator summary
AI generatedVrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Mikšića, kao predsjednika vijeća, Vlatke Potočnjak Radej, Gordane Gasparini, Aleksandra Peruzovića i mr. sc. Jadranka Juga, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja P. F. iz D., kojeg zastupaju odvjetnici Zajedničkog odvjetničkog ureda R. & P. & R. iz D., protiv tuženice Republike Hrvatske, koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo u Dubrovniku, Građansko-upravni odjel, radi naknade štete, odlučujući o reviziji tužitelja protiv pravomoćne presude Županijskog suda u Dubrovniku poslovni broj Gž-1348/05 od 5. srpnja 2007., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Dubrovniku poslovni broj P-1939/04 od 30. svibnja 2005., u sjednici održanoj 3. prosinca 2008.,
Legislator headnote
AI generatedRev-1042/2007-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske: Prema odredbi čl. 392.a. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03 i 88/05 - dalje: ZPP), koji se u ovom postupku primjenjuje na temelju odredbe čl. 52. st. 4. Zakona o izmjenama i dopunama ZPP („Narodne novine“, broj 84/08), revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.
Full text
Broj: Rev 1042/07-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Mikšića, kao predsjednika vijeća, Vlatke Potočnjak Radej, Gordane Gasparini, Aleksandra Peruzovića i mr. sc. Jadranka Juga, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja P. F. iz D., kojeg zastupaju odvjetnici Zajedničkog odvjetničkog ureda R. & P. & R. iz D., protiv tuženice Republike Hrvatske, koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo u Dubrovniku, Građansko-upravni odjel, radi naknade štete, odlučujući o reviziji tužitelja protiv pravomoćne presude Županijskog suda u Dubrovniku poslovni broj Gž-1348/05 od 5. srpnja 2007., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Dubrovniku poslovni broj P-1939/04 od 30. svibnja 2005., u sjednici održanoj 3. prosinca 2008.,
p r e s u d i o j e:
Odbija se revizija tužitelja kao neosnovana.
Obrazloženje
Prvostupanjskom presudom naloženo je tuženici isplatiti tužitelju na ime nematerijalne štete ukupan iznos od 46.110,00 kn sa pripadajućom zateznom kamatom (toč. I. izreke). Ostali dio tužbenog zahtjeva za isplatu nematerijalne štete te u cijelosti zahtjev za naknadu materijalne štete po osnovi izgubljene zarade i rentu s tog osnova je odbijen u (toč. II. izreke). Ujedno je tuženici naloženo naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 19.938,00 kn (toč. III. izreke).
Drugostupanjskom presudom odbijena je žalba tužitelja kao neosnovana i u pobijanom dijelu kojim je odbijen tužbeni zahtjev (toč. II. izreke) i zahtjev za naknadu parničnog troška iznad dosuđenog prvostupanjska je presuda potvrđena.
Protiv pravomoćne drugostupanjske presude tužitelji je izjavio reviziju zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže da se obje nižestupanjske preinače i prihvati ostali dio tužbenog zahtjeva, uz naknadu cjelokupno zatraženog parničnog troška.
Odgovor na reviziju nije podnesen.
Revizija nije osnovana.
Prema odredbi čl. 392.a. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03 i 88/05 - dalje: ZPP), koji se u ovom postupku primjenjuje na temelju odredbe čl. 52. st. 4. Zakona o izmjenama i dopunama ZPP („Narodne novine“, broj 84/08), revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.
U ovom predmetu je riječ o zahtjevu tužitelja za naknadu nematerijalne i materijalne štete, vezano uz posljedice prometne nezgode za koju je odgovorna tuženica.
Zahtjev za naknadu nematerijalne štete je djelomično prihvaćen, a u odnosu na materijalnu štetu u cijelosti je odbijen.
Revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava u odnosu na nematerijalnu štetu revident, osim načelnog pozivanja na odredbu čl. 200. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 53/91, 73/91, 3/94, 7/96 i 112/99 - dalje: ZOO), u reviziji ničim konkretno ne obrazlaže, pa stoga ovaj sud pobijanu presudu u tom dijelu nije niti ispitivao u okviru tog revizijskog razloga.
Prema ocjeni ovoga suda, u odnosu na dio pobijane presude kojim je odbijen zahtjev tužitelja za naknadu materijalne štete zbog izgubljene zarade (i rentu s tog osnova) rečeni revizijski razlog nije se ostvario.
Tužitelj, po profesiji pomorac, potražuje naknadu ove štete u visini izgubljene zarade koju bi ostvario da je obavljao poslove drugog časnika palube na trgovačkom brodu, navodeći da je u tome spriječen uslijed gubitka radne sposobnosti kao posljedice predmetnog štetnog događaja.
Navedena pravna situacija uređena je odredbama čl. 195. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 53/91, 73/91, 3/94, 7/96 i 112/99 - dalje: ZOO).
Prema odredbi čl. 195. st. 1. ZOO tko drugome nanese tjelesnu povredu ili mu naruši zdravlje dužan je naknaditi mu troškove oko liječenja i druge potrebne troškove u vezi s tim, a i zaradi izgubljenu zbog nesposobnosti za rad za vrijeme liječenja, a prema st. 2. istoga članka ako povrijeđeni zbog potpune ili djelomične nesposobnosti za rad gubi zaradu, ili su mu potrebe trajno povećane, ili su mogućnosti njegovog daljnjeg razvijanja i napredovanja uništene ili smanjene, odgovorna osoba dužna je plaćati povrijeđenom određenu novčanu rentu, kao naknadu za tu štetu.
U postupku koji je prethodio reviziji u bitnom je utvrđeno da je tužitelj zbog zadobivenih ozljeda u prometnoj nezgodi od 16. srpnja 1993. (za koju je odgovorna tuženica) bio privremeno nesposoban za rad na brodu u trajanju od dvije godine, da je tužitelj osposobljen za poručnika trgovačke mornarice i mornara motoristu, ali nije zapošljavan niti je ikada obavljao poslove na brodovima duge plovidbe u svojstvu (drugog) časnika palube, te nije pružio nikakav dokaz da bi obavljao posao drugog časnika da nije bilo odnosne prometne nezgode.
Nižestupanjski sudovi temelje odluku na zaključku da tužitelj nije dokazao da bi obavljao posao drugog časnika palube za koji je bio osposobljen, a time niti nastanak materijalne štete koju potražuje tužbom. Stoga su taj zahtjev tužitelja ocijenili neosnovanim.
Prema odredbama ZOO nastanak štete (čl. 155. ZOO) je jedna od osnovnih pretpostavki za njenu naknadu.
Obzirom da u postupku pred nižestupanjskim sudovima nije utvrđeno da bi tužitelju nastala materijalna šteta za koju traži naknadu predmetnim zahtjevom, nižestupanjski sudovi su odbijanjem tog zahtjeva pravilno primijenili materijalno pravo.
Stoga suprotna razlaganja revidenta u tom pogledu nemaju nikakve osnove i ne mogu se prihvatiti.
Naime, revidentovi prigovori su sadržajno prigovori utvrđenom činjeničnom stanju u postupku pred nižestupanjskim sudovima. U smislu odredaba čl. 385. ZPP revizija se ne može izjaviti zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, pa navodi revizije u tom pravcu nisu ni uzeti u razmatranje.
S druge strane, revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava ne može se temeljiti na drugačijem činjeničnom stanju od onog koje je utvrđeno u postupku - a to upravo čini revident polazeći od svojih nedokazanih tvrdnji kao činjenica koje su utvrđene. Naime, revident u svojim navodima polazi od vlastitog zaključka da je dokazao predmetnu štetu i posebice pritom svoju trajnu nesposobnost (zbog djelomičnog oštećenja sluha) za obavljanje pomorskog zvanja - što je upravo suprotno činjeničnom utvrđenju nižestupanjskih sudova.
Prema tome, u odnosu na taj dio pobijane presude nije se ostvario revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava.
Također, pravilno je odlučeno i o troškovima postupka (čl. 154. st. 2. u svezi s čl. 155. st. 1. i 2. ZPP).
Zbog svega navedenog, na temelju čl. 393. ZPP odlučeno je kao u izreci.
U Zagrebu, 3. prosinca 2008.
Predsjednik vijeća:
Ivan Mikšić, v.r.