Croatian Supreme Court dismisses appeal against first-instance conviction for armed rebellion due to insufficient evidence of procedural violations.
Legislator summary
AI generatedThe Supreme Court of Croatia dismissed the appeal filed by two defendants against their first-instance conviction for armed rebellion, upholding the ten-year prison sentences. The defendants argued that the lower court failed to hear additional witnesses and incorrectly assessed the facts based solely on one witness's testimony. The court rejected these claims, ruling that the first-instance judge was not bound by formal proof rules and that the single witness's statement sufficiently established the criminal facts and justified the severity of the punishment.
Legislator headnote
AI generatedčl. 236. f. st. 1. KZH; čl. 370. st. 2. ZKP; čl. 376. st. 1. t. 1. i 2. ZKP; čl. 384. ZKP: An appellate court may dismiss an appeal if the first-instance court's factual finding based on a single witness is not considered a violation of criminal procedure or law, as the trial judge evaluates evidence rather than adhering to rigid formal proof rules.
Keywords
AI generatedCited Legislation
AI generatedFull text
REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: I Kž 549/1992-3
P R E S U D A
U IME REPUBLIKE HRVATSKE!
Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Drakulić Milene, kao predsjednika vijeća, te Svedrović Marijana, mr. Frančula Rudolfa, Potrebica Ante i Mikor Milivoja, kao članova vijeća i stručnog suradnika Lipnjak-Bosanac Zlate, kao zapisničara, u krivičnom predmetu protiv opt. M.M. i dr., zbog krivičnog djela iz čl. 236. f. st. 1. KZH, odlučujući o žalbi opt. M.M. i opt. M.M.1, podnesenoj protiv presude Vojnog suda u Karlovcu od 1. srpnja 1992. K 86/92-6, u sjednici održanoj 2. rujna 1992., u prisutnosti zamjenika javnog tužitelja Hrvatske P.B.,
p r e s u d i o j e :
Odbija se Žalba opt. M.M. (sina N. ) i opt. M.M. (sina Dj. ) kao neosnovana i potvrdjuje prvostepena presuda.
O b r a z l o ž e n j e
Pobijanom presudom od 1. srpnja 1992. br. K 86/92-6, Vojni sud u Karlovcu oglasio je krivima opt. M.M. (sina N. ) i opt. M.M. (sina Dj. ), zbog krivičnog djela iz čl. 236. f. st. 1. Krivičnog zakona Republike Hrvatske (u daljnjem tekstu: KZH), činjenično i pravno opisanog u izreci pobijane presude, i po čl. 236. f. st. 1. KZH, osudio ih na kazne zatvora u trajanju od 10 (deset) godina - svakog. Protiv te presude podnijeli su žalbu opt. M.M. (sin N. ) i opt. M.M. (sin Dj. ), po zajedničkom branitelju V.S., odvjetniku iz K., zbog bitne povrede odredaba krivičnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrdjenog činjeničnog stanja, povrede krivičnog zakona i odluke o kazni, i predlažu da drugostepeni sud pobijanu presudu ukine i predmet vrati prvostepenom sudu na ponovno sudjenje.
I Kž 549/92
Javni tužitelj Hrvatske, postupajući u skladu s odredbom iz čl. 370. st. 2. Zakona o krivičnom postupku koji je preuzet na temelju čl. 1. Zakona o preuzimanju Zakona o krivičnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91) kao zakon Republike Hrvatske (u daljnjem tekstu: ZKP), stavio je prijedlog da se žalba opt. M.M. (sina N. ) i opt. M.M. (sina Dj.. ) odbije kao neosnovana i potvrdi prvostepena presuda.
Žalba nije osnovana.
Prije svega, iako žaljitelji u žalbi istuču da se žale i zbog bitne povrede odredaba krivičnog postupka te povrede krivičnog zakona, iz obrazloženja žalbe proizlazi da se žale samo zbog pogrešno i nepotpuno utvrdjenog činjeničnog stanja i odluke o kazni (bitnu povredu odredaba krivičnog postupka žalitelji uopće ne obrazlažu, a povredu krivičnog zakona obrazlažu na način što konstatiraju da je "povrijedjen krivični zakon time što je činjenično stanje pogrešno i nepotpuno utvrdjeno").
Nisu u pravu žalitelji kada u žalbi navode da je prvostepeni sud pogrešno i nepotpuno utvrdio činjenično stanje.
Prema žaliteljima, prvostepeni sud je utvrdio činjenično stanje samo ocjenom iskaza jednog svjedoka (C.Z. ), a propustio je saslušati druge svjedoke ("više svjedoka", kako to ističu žalitelji).
Suprotno navodima žalitelja, prvostepeni sud nije ni pogrešno ni nepotpuno utvrdio činjenično stanje, jer na osnovi iscrpnog iskaza svjedoka C.Z. proizlaze sve odlučne činjenice terećenog krivičnog djela. Kako prvostepeni sud nije vezan tzv. formalnim pravilima dokazivanja, već je utvrdjeno činjenično stanje rezultat ocjene dokaza (pa i iskaza samo jednog svjedoka), prvostepeni sud time nije ni pogrešno a niti nepotpuno utvrdio činjenično stanje, kako to ističu žalitelji u žalbi.
Na potpuno i pravilno utvrdjeno činjenično stanje prvostepeni sud je ispravno primijenio krivični zakon kada je djelatnost optuženika pravno označio kao krivično djelo oružane pobune iz čl. 236. f. st. 1. KZRH.
Isto tako, nisu u pravu žalitelji kada u žalbi navode da je prvostepeni sud optuženike osudio na prestroge kazne.
Naime, i prema mišljenju ovog drugostepenog suda kaznama zatvora u trajanju od 10 (deset) godina ostvarit će se sve svrhe kažnjavanja iz čl. 33. Krivičnog zakona SFRJ preuzetog na temelju čl. 1. Zakona o preuzimanju Krivičnog zakon SFRJ ("Narodne novine" br. 53/91) kao zakona Republike Hrvatske (u daljnjem tekstu: KZJ), a težina počinjenog krivičnog djela kao i okolnosti pod kojima je krivično djelo počinjeno, ukazuju da će se upravo tim kaznama ostvariti svi preventivni ciljevi kažnjavanja predvidjeni u zakonu, kako to ističe i prvostepeni sud.
Kako razlozi žalbe nisu ostvareni i kako ispitivanjem pobijane presude po službenoj
I Kž 549/92
dužnosti, a u smislu odredbe iz čl. 376. st. 1. t. 1. i 2. ZKP, nisu nadjene ni bitne povrede odredaba krivičnog posutpka niti povrede krivičnog zakona na štetu optuženika, odlučeno je kao u izreci, temeljem čl. 384. ZKP.
U Zagrebu, 2. rujna 1992.
Zapisničar:
Predsjednik vijeća:
Lipnjak-Bosanac Zlata, v.r.
Drakulić Milena, v.r.
Suglasnost ovog prijepisa s izvornikom ovjerava
Viši stručni referent:
(Vladimir Vuletin)