Gzz-6/2001-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Gzz 6/01-2

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Jakoba Miletića, kao predsjednika vijeća, te Katarine Buljan, dr. Ivana Kaladića, mr. Andrije Erakovića i Petra Milasa, kao članova vijeća, u ovršnom predmetu ovrhovoditelja M. H. iz Z., zastupanog po punomoćniku P. I., odvjetniku u Z., protiv ovršenice R. G.-S. iz Z., zastupane po punomoćniku B. M., odvjetniku u Z., radi ovrhe na pokretninama, odlučujući o zahtjevu za zaštitu zakonitosti Državnog odvjetnika Republike Hrvatske, broj: G-DO-110/00 od 28. ožujka 2000. godine podignutom protiv rješenja Županijskog suda u Zagrebu, broj: Gž- 5669/98 od 25. svibnja 1999. godine, kojim je ukinuto rješenje Općinskog suda u Zagrebu, broj: I-1884/97 od 20. travnja 1998. godine, te odbačen prijedlog za ovrhu, u sjednici održanoj 04. prosinca 2003. godine,

r i j e š i o j e:

Zahtjev za zaštitu zakonitosti se prihvaća, ukida rješenje Županijskog suda u Zagrebu, broj: Gž-5669/98 od 25. svibnja 1999. godine i predmet vraća tom sudu na ponovno odlučivanje.

Obrazloženje

Rješenjem o ovrsi broj: I-1884/97 od 16. prosinca 1997. godine Općinski sud u Zagrebu odredio je predloženu ovrhu temeljem solemnizirane privatne isprave, popisom, pljenidbom i prodajom osobnog automobila marke "Volkswagen Passat" reg. oznake … i drugih pokretnina u stanu ovršenice u Z., a radi namirenja tražbine od 50.000,00 DEM.

Rješenjem Županijskog suda u Zagrebu, broj: Gž-5669/98 od 25. svibnja 1999. godine prihvaćena je žalba ovršenice, ukinuto prvostupanjsko rješenje o ovrsi, te prijedlog za ovrhu odbačen.

Protiv drugostupanjskog pravomoćnog rješenja Državni odvjetnik Republike Hrvatske podigao je zahtjev za zaštitu zakonitosti, a iz razloga pogrešne primjene materijalnog prava, te bitne povrede odredaba parničnog postupka.

Zahtjev za zaštitu zakonitosti je osnovan.

Odlučujući o žalbi ovršenice protiv rješenja o ovrsi Županijski sud u Zagrebu ukinuo je to rješenje, te prijedlog za ovrhu odbacio smatrajući da javnobilježnička isprava temeljem koje je određena ovrha nema svojstvo ovršne javnobilježničke isprave. Razlog u tome vide u činjenici što javnobilježničkoj ispravi ne prileži pljenidbeni popis pokretnina sastavljen temeljem odredbi o ovrsi na pokretninama i zapisnik o tome potpisan po strankama.

Osporavajući pravilnost takvog stajališta drugostupanjskog suda Državni odvjetnik Republike Hrvatske u zahtjevu za zaštitu zakonitosti navodi kako javnobilježnička isprava, a temeljem koje je zatražena i određena ovrha naprotiv sadržava sve pretpostavke koje ju čine ovršnom ispravom.

Prema odredbi čl. 54. st. 1. Zakona o javnom bilježništvu ("Narodne novine", broj: 78/93 i 29/94 – dalje: ZJB) javnobilježnički akt je izvršna isprava ako je u njemu utvrđena određena obveza na činidbu o kojoj se stranke mogu nagoditi i ako sadrži izjavu obveznika o tome da se na temelju tog akta može radi ostvarivanja dužne činidbe nakon dospjelosti obveze neposredno provesti prisilna ovrha.

Prema st. 6. tog članka isti učinak kao isprava iz st. 1. čl. 54. ZJB ima i privatna isprava takvog sadržaja na kojoj je javni bilježnik ovjerio potpis dužnika.

Prema čl. 59. ZJB sudionici u pravnom poslu mogu ispravu o pravnom poslu potvrditi kod javnog bilježnika. Potvrđena isprava ima snagu javnobilježničkog akta, a ako je sastavljena po propisima iz čl. 54. ZJB ima snagu i ovršnog javnobilježničkog akta.

Obzirom na činjenicu:

- da isprava temeljem koje je zatražena i određena ovrha (ugovor o zajmu sa sporazumom o prijenosu vlasništva nekretnina od 23. svibnja 1997. godine) je privatna isprava, a čijim sadržajem

- da je utvrđena obveza na činidbu o kojoj se stranke mogu nagoditi i sadrži izjavu obveznika da se temeljem tog akta, a radi ostvarenja dužne činidbe, nakon dospjelosti obveze neposredno može provesti prisilna ovrha, te

- da je na toj ispravi javni bilježnik ovjerio potpis dužnika, kao i

- da isprava sadrži i izjavu o pristanku dužnika da se neposredno temeljem nje može tražiti prisilna ovrha,

zaključiti je da solemnizirana privatna isprava, a temeljem koje je određena ovrha predstavlja ovršni javnobilježnički akt u smislu čl. 54. st. 6. u svezi sa st. 1. tog članka i čl. 59. st. 1. ZJB, te čl. 25. st. 1. Ovršnog zakona ("Narodne novine", broj: 57/96, 29/99 – dalje: OZ), a time i ovršnu ispravu (čl. 21. toč. 3. OZ), na što Državni odvjetnik Republike Hrvatske osnovano ukazuje.

Kako je zbog pogrešno pravnog stajališta drugostupanjski sud ukinuo rješenje o ovrsi i odbacio ovršni prijedlog, propustivši ocijeniti osnovanost žalbenih navoda ovršenice, trebalo je pobijano drugostupanjsko rješenje ukinuti i predmet vratiti tom sudu na ponovno odlučivanje.

Sastavljanje pljenidbenog popisa u vidu zapisnika o kojem govori pobijano rješenje odnosi se na postupak same provedbe ovrhe odnosno osiguranja tražbine, te nije od utjecaja na ovršnost javnobilježničke isprave.

Zbog navedenog, a temeljem odredbe čl. 408. u svezi s čl. 395. st. 2. ZPP-a i čl. 19. OZ odlučeno je kao u izreci.

U Zagrebu, 04. prosinca 2003. godine

Predsjednik vijeća:

Jakob Miletić, v.r.