II Kž-506/1993-3 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: II Kž 506/1993-3

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Zmajević mr. Branka, kao predsjednika vijeća, te Mikor Milivoja i Primorac Vladimira, kao članova vijeća i stručnog suradnika Vinja Ileane, kao zapisničara, u krivičnom predmetu protiv opt. P.D. zbog krivičnog djela iz čl. 231. st. 1. u vezi čl. 243. KZRH, odlučujući o žalbi vojnog državnog odvjetnika podnesenoj protiv rješenja Vojnog suda u Splitu od 4. listopada 1993. br. K 442/93, u sjednici održanoj 30. studenog 1993.,

r i j e š i o j e :

Odbija se žalba vojnog državnog odvjetnika kao neosnovana.

O b r a z l o ž e n j e

Pobijanim rješenjem, na temelju čl. 343. st. 2. ZKP, ukinut je pritvor protiv opt. P.D. ranije temeljenog na zakonskim osnovama iz čl. 182. st. 2. toč. 1. i 3. ZKP, nakon donošenja nepravomoćne presude kojom je taj optuženik osuđen zbog krivičnog djela iz čl. 236.b. st. 1. u vezi čl. 236.n. KZRH (sada čl. 231. st. 1. u vezi čl. 243. KZRH) na kaznu zatvora u trajanju od jedne godine.

Protiv tog rješenja podnio je žalbu vojni državni odvjetnik, s prijedlogom da se pritvor protiv optuženika produlji.

Žalba nije osnovana.

Suprotno tvrdnji žalbe, sud prvog stupnja pravilno je zaključio da prema sadašnjem stanju predmeta, te prikupljenim podacima i dokazima izvedenim tijekom glavne rasprave, više ne postoje razlozi iz čl. 182. st. 2. toč. 1. i 3. ZKP zbog kojih je pritvor bio određen.

Naime, usprkos ranije utvrđenih razloga koji su u dosadašnjem tijeku postupka opravdavali mjeru pritvora, treba reći da je na temelju priloženih potvrda Republičkog fonda socijalne zaštite, Centra za socijalni rad podružnice B. na listu 19 i 80 spisa, utvrđeno da je optuženik, u svojstvu prognane osobe, prijavljen na području Istre još od 27. srpnja 1991. godine i to na posljednjoj adresi u N., … Optuženik na toj adresi prebiva zajedno sa svojom suprugom i duševno oboljelim bratom, a zaposlen je kao stolar kod privatnog obrtnika.

Pored ovih okolnosti, a cijeneći i činjenicu da je optuženik državljanin Republike Hrvatske, te da je kao takav odbio ponuđenu razmjenu ratnih zarobljenika, čime je pokazao svoju namjeru da ostane živjeti na teritoriju ove države, te posebno imajući u vidu da se optuženik, nakon ukidanja pritvora, faktično nalazi na slobodi gotovo dva mjeseca, dok u spisu nema traga da bi u međuvremenu pokušao napustiti svoje boravište ili područje ove države, to i po ocjeni ovog Vrhovnog suda sada više ne postoje okolnosti koje bi upozorovale na opasnost od optuženikovog bjegstva.

Pri tome, neosnovano se u žalbi dovode u sumnju podaci navedeni u citiranim potvrdama Centra za socijalni rad, tim više što je optuženik lišen slobode upravo na području Istre, što također upućuje na zaključak da on tamo uistinu živi.

Isto tako, s obzirom na utvrđene činjenice tijekom glavne rasprave i tamo izloženu obranu optuženika, a cijeneći i okolnost proteka vremena, te činjenicu da optuženik sada živi u bitno izmijenjenim prilikama negoli u vrijeme izvršenja djela za koje se tereti, ovaj sud također smatra da više ne postoji niti opasnost da bi optuženik na slobodi mogao ponovno učiniti istovrsno ili slično krivično djelo. Kako u ovoj fazi postupka, dakle, niti ovaj Vrhovni sud, kao sud drugog stupnja, ne nalazi zakonskih razloga za daljnje zadržavanje optuženika u pritvoru, to je žalbu vojnog državnog odvjetnika trebalo odbiti i na temelju čl. 385. st. 3. ZKP odlučiti kao u izreci ovog rješenja.

U Zagrebu, 30. studenog 1993.

Zapisničar:

Predsjednik vijeća:

Vinja Ileana v.r.

Zmajević mr. Branko v.r.

Suglasnost ovog prijepisa s izvornikom ovjerava

U zamjeni voditelja daktilobiroa:

(Štefica Klepac)