Rev-932/1990-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 932/1990-2

P R E S U D A

U IME NARODA!

Vrhovni sud Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca mr. Hrvoja Momčinovića, kao predsjednika vijeća, te Zlatka Crnića, Miroslave Vekić, Vesne Milošević i Ivice Crnića, kao članova vijeća u gradjansko-pravnoj stvari tužiteljice M. I. iz H. G. ..., koju zastupa I. M., odvjetnik iz D., protiv tuženog B. T. iz H. V. ..., kojeg zastupa D. I., odvjetnik iz D., radi naknade štete, rješavajući reviziju tuženika, protiv pravomoćne presude Okružnog suda u Bjelovaru od 28.XII 1989. br. Gž 1443/89, kojom je potvrdjena presuda Općinskog suda u Djurdjevcu od 14.IV 1989. br. P 28/89, u sjednici održanoj dana 29. kolovoza 1990.,

p r e s u d i o j e:

Odbija se revizija tuženika kao neosnovana.

Obrazloženje

Prvostepenom presudom obvezan je tuženik da tužiteljici s naslova materijalne štete isplati novčani iznos od tadašnjih 600.000 dinara (sada konvertibilnih 60,00 dinara), s kamatom koja se plaća na štedne uloge gradjana oročene bez posebne namjene na rok preko godinu dana od l.XI 1988. do isplate, a s osnova neimovinske štete novčani iznos od 1,7000.000 dinara tadašnjih (sada konvertibilnih 170,00 dinara) s kamatom od 14.IV 1989. do isplate po stopi koja se plaća na štedne uloge gradjana oročene bez posebne namjene, a sve to u roku od 15 dana pod prijetnjom izvršenja.

Tužiteljica je odbijena sa zahtjevom za naknadu štete u iznosu od 2,700.000 dinara tadašnjih (sada konvertibilnih 270,00 dinara) s pripadajućom kamatom.

Pobijanom drugostepenom presudom odbijena je žalba tuženika kao neosnovana i potvrdjena prvostepena presuda.

Revizijom tuženik pobija drugostepenu presudu zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i zbog pogrešne primjene materijalnog prava s prijedlogom, da se ukinu obje nižestepene presude i predmet vrati prvostepenom sudu na ponovno sudjenje.

Na reviziju nije odgovoreno niti se javni tužioc izjasnio. Revizija tuženika nije osnovana.

U postupku pred nižestepenim sudovima nisu počinjene nikakove bitne povrede odredaba parničnog postupka a niti sud razlozi o odlučnim činjenicama u pobijanoj odluci nejasni, pa da bi zbog toga presuda imala nedostataka zbog kojih se ne može ispitati. Naprotiv, u pobijanoj presudi dati su odredjeni i jasni razlozi o odlučnim činjenicama, pa nije počinjena bitna povreda iz čl. 354. st. 2. t.

13. Zakona o parničnom postupku – dalje ZPP, kako to nastoji prikazati tuženik u reviziji. Jednako tako, neosnovano smatra tuženik da je na okolnost povredjivanja tužiteljice trebalo izvršiti uvid u spis Okružnog suda u Bjelovaru br. K 14/89., kada je sam tuženik saslušan kao stranka priznao, da je kritične zgode pucao puškom iz automobila izmedju sina i supruga tužiteljice i povrijedio tužiteljicu, a da ga tužiteljica na to ničim nije izazvala.

Kraj takvog njegovog priznanja nije bilo potrebe izvršiti uvid u predmetni krivični spis kada je nesporno da je tužiteljica stradala od tuženika na već opisani način.

Pazeći pak po službenoj dužnosti (čl. 386. ZPP) na bitne povrede iz čl. 354. st. 2. t. 10. ZPP ovaj revizioni sud ne nalazi ni takvih povreda pa se stoga revizija tuženika u tom dijelu ukazuje neosnovana.

Kada je u valjano provedenom postupku nedvojbeno utvrdjeno, da je tužiteljica zadobila povrede od tuženika koji je pucao puškom na već opisani način, da bi se obranio od navodnog napada sina odnosno supruga tužiteljice, i kada tužiteljica nedvojbeno nije sudjelovala u tom napadu na tuženika tada su pravilnom primjenom materijalnog prava nižestepeni sudovi obvezali tuženika da tužiteljici naknadi materijalnu i nematerijalnu štetu, s obzirom da je istu skrivio tuženik a da pri tome svom stradavanju ničim nije doprinjela i sama tužiteljica. Neosnovana je stoga tvrdnja tuženika o podjeljenoj krivnji i odnosno; djelomičnoj krivnji i same tužiteljice.

S obzirom da je tuženik zadao tužiteljici povrede opasnim sredstvom, njegova odgovornost temelji se na odredbi 51. 173. Zakona o obveznim odnosima - dalje Z00 ("SI. list SFRJ", br. 29/78, 39/85 i 46/85), a te odgovornosti tuženik se nije uspio osloboditi dokazima koji bi isključili njegovu odgovornost u smislu odredbe čl. 277. Z00, jer je potpuno neosnovana njegova tvrdnja u reviziji, da bi šteta bila posljedica radnji trećih osoba (muža i sina tužiteljice).

Kako su nižestepeni sudovi pravilno utvrdili visinu materijalne i nematerijalne štete koju je pretrpjela tužiteljica (koju ničim tuženik niti ne dovodi u sumnju u reviziji), trebalo je reviziju odbiti kao neosnovanu i presuditi kao u izreci (čl. 393. ZPP).

U Zagrebu, 29. kolovoza 1990.

Predsjednik vijeća:

mr. Hrvoje Momčinović, v. r.