Rev-1624/1999-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 1624/1999-2

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Veseljka Šeparovića kao predsjednika vijeća, te Ilije Čuljata, Katarine Buljan, Gordane Matasić-Špoljarić i Ivana Mikšića kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Z. P., S. B., zastupanog po punomoćniku F. M., odvjetniku u S. B., protiv tuženika Đ. Đ. M. d.d. S. B., radi naknade štete, rješavajući reviziju tuženika protiv pravomoćne presude Županijskog suda u Požegi br. Gž 828/94 od 8. rujna 1995.g., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Slavonskom Brodu br. P 1591/93 od 7. lipnja 1994.g., u sjednici održanoj dana 9. veljače 2000.g.,

r i j e š i o j e :

Prihvaća se revizija, ukida presuda Županijskog suda u Požegi br. Gž 828/94 od 8. rujna 1995.g. i presuda Općinskog suda u Slavonskom Brodu br. P 1591/93 od 7. lipnja 1994.g. te predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

Obrazloženje

Presudom Općinskog suda Slavonski Brod (nazvana djelomična presuda) br. P 1591/93 od 7. lipnja 1994.g. tuženik je obvezan isplatiti tužitelju na ime naknade štete iznos od 39.170,00 kn sa pripadajućom kamatom te parnični trošak od 5.350,00 kn, dok je za više traženo tužbeni zahtjev odbijen. Presudom Županijskog suda u Požegi br. Gž 828/94 od 8. rujna 1995.g. potvrđena je prvostupanjska presuda u njenom dosuđujućem dijelu, dok je rješenjem tog suda ukinuta prvostupanjska presuda u njenom odbijajućem dijelu, kao i odluci o troškovima postupka i utoliko predmet vraćen prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

Protiv drugostupanjske pravomoćne presude tuženik je izjavio reviziju pobijajući je iz razloga pogrešne primjene materijalnog prava, predloživši ukidanje obih nižestupanjskih presuda i vraćanje predmeta prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, odnosno njihovo preinačenje i odbijanje tužbenog zahtjeva.

Tužitelj nije odgovorio na reviziju niti se o istoj izjasnio Državni odvjetnik Republike Hrvatske.

Revizija je osnovana.

Predmet spora je zahtjev tužitelja za naknadu mu štete vezano za povrede zadobijene dana 14. rujna 1992.g. od gelera eksplodirane granate, a kada se tužitelj kao zaposlenik tuženika nalazio na svom radnom mjestu.

– 2 –

Nižestupanjski sudovi prihvatili su tužbeni zahtjev ocijenivši da je tužitelj pretrpio štetu na radu za koju tuženik odgovara temeljem odredbe čl. 73. st. 1. Zakona o osnovnim pravima iz radnog odnosa ("Narodne novine", broj 34/91, dalje ZOPRO), a u svezi s odredbom čl. 154. st. 3. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 53/91, 73/91, 3/94, 7/96 i 112/99, dalje ZOO), ocijenivši da nema elemenata za ekskulpaciju tuženika od odgovornosti.

Rezultati provedenog postupka upućuju na to da je tužitelj povrijeđen dana 14. rujna 1992.g. od gelera ispaljene neprijateljske granate koja je eksplodirala u blizini proizvodne hale tuženika u kojoj se tužitelj zatekao kao radnik tuženika radeći na svom radnom mjestu.

Dakle, tužitelj je povrijeđen na radu kao radnik tuženika uslijed ratnih djelovanja.

Prema odredbi čl. 73. st. 1. ZOPRO ako radnik pretrpi štetu na radu ili u svezi s radom, organizacija odnosno poslodavac dužni su radniku naknaditi štetu po općim načelima odgovornosti za štetu.

Odredba čl. 1. i 2. Zakona o utvrđivanju ratne štete ("Narodne novine", broj 61/91 i 70/91) određuje pojam ratne štete, definirajući je kao imovinsku i neimovinsku, posredno i neposredno učinjenu od neprijatelja, ilegalnih skupina, legalnih tijela Republike Hrvatske kao i saveznika navedenih tijela i skupina, ako je posredno ili neposredno nastala od 15. kolovoza 1990.g. do prestanka neprijateljstava i ratnih operacija, a naročito ako je šteta učinjena tjelesnom integritetu, životu i zdravlju ljudi, slobode, časti, imovine, ratni rashodi, gubitak nacionalnog dohotka, gubitak nacionalnog bogatstva, štete po okoliš i sve druge vrste štete.

Toč. 3. Uputstva za primjenu Zakona o utvrđivanju ratne štete ("Narodne novine", broj 54/93) dopunski određuje pojam ratne štete navodeći da su ratnom štetom obuhvaćeni gubici nastali kao rezultat: a) ratnih (vojnih) djelovanja ili njihovih posljedica,

b) djelovanje neprijateljskih vojnih i paravojnih formacija ili po njima kontroliranih ili održavanih terorističkih i drugih jedinica, zarobljavanja, držanja talaca, protjerivanja stanovništva i drugih ilegalnih aktivnosti.

U smislu citiranih odredbi zaključiti je da poslodavac odgovara za štetu koju njegov zaposlenik pretrpi na radu, ali ne i za štetu pretrpljenu na radu uslijed ratnih djelovanja. Za štetu pretrpljenu na radu uslijed ratnih događaja može postojati odgovornost poslodavca, ali samo ako je bilo propusta u organizaciji rada poslodavca koji se mogu dovesti u svezu s nastankom štete.

Kako je, dakle, zbog pogrešnog pravnog stajališta činjenično stanje bitno za ovaj spor ostalo nepotpuno utvrđeno, to je obje nižestupanjske presude trebalo ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

Stoga je, a temeljem odredbe čl. 395. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92 i 112/99), odlučeno kao u izreci.

U Zagrebu, 9. veljače 2000.g.

Predsjednik vijeća:

Veseljko Šeparović v.r.