Croatian Supreme Court dismisses appeal as inadmissible due to failure to identify a significant legal question.
Legislator summary
AI generatedThe Supreme Court of Croatia dismissed the defendant's appeal against the second-instance judgment as inadmissible. The defendant filed the appeal under Article 382 of the Civil Procedure Act but failed to specify a specific legal question deemed important for the uniform application of law. The court ruled that the appeal merely contained factual assessments and legal conclusions without identifying the requisite legal issue.
Legislator headnote
AI generatedčl. 382. st. 2. i čl. 382. st. 3. Zakona o parničnom postupku: Revizija protiv drugostupanjske presude podnesena u skladu s čl. 382. st. 2. nije dopuštena ako stranka ne navodi određeno materijalnopravno ili postupovnopravno pitanje važno za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana.
Keywords
AI generatedCited Legislation
AI generatedFull text
Broj: Rev-x 174/12-2
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu po sucu dr. sc. Jadranku Jugu, u pravnoj stvari tužitelja „M.“ d.o.o. iz R., zastupanog po punomoćniku A. B., odvjetniku iz R., protiv tuženika B. G. iz V., zastupanog po punomoćniku Ž. V., odvjetniku iz R., radi isplate, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Županijskog suda u Rijeci broj Gž-5326/07-2 od 12. svibnja 2010., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Rijeci broj P-15/02 od 2. svibnja 2007., dana 27. ožujka 2013.,
r i j e š i o j e:
Odbacuje se revizija tuženika kao nedopuštena.
Obrazloženje
Prvostupanjskom presudom u točki I. izreke naloženo je tuženiku da tužitelju plati iznos od 43.999,91 kn sa zakonskim zateznim kamatama na taj iznos tekućim za razdoblje od 31. rujna 1999. do 30. lipnja 2002. po stopi od 18% godišnje, a za razdoblje od 1. srpnja 2002. pa do isplate po stopi od 15% godišnje. U točki II. izreke prvostupanjske presude tužitelj je odbijen s dijelom tužbenog zahtjeva preko dosuđenog iznosa u točki I. izreke prvostupanjske presude, a do zatraženog iznosa od 50.577,91 kn kao i u dijelu zatraženih zakonskih zateznih kamata za razdoblje od 1. rujna 1999. pa do 30. rujna 1999. U točki III. izreke prvostupanjske presude naloženo je tuženiku da tužitelju nadoknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 11.821,26 kn.
Drugostupanjskom presudom odbijena je kao neosnovana žalba tuženika te je potvrđena prvostupanjska presuda u odnosu na pobijane točke I. i III. izreke prvostupanjske presude.
Protiv drugostupanjske presude reviziju je izjavio tuženik temeljem odredbe čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08 i 123/08 – dalje: ZPP) predlažući da revizijski sud prihvati reviziju i prvenstveno preinači prvostupanjske presude na način da odbije tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti, a podredno da ukine nižestupanjske presude u pobijanom dijelu i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.
Tužitelj nije dostavio odgovor na reviziju.
Revizija nije dopuštena.
Prema odredbi čl. 382. st. 2. ZPP u slučajevima u kojima se ne može podnijeti revizija prema odredbi čl. 382. st. 1. ZPP, stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude ako odluka o sporu ovisi o rješenju nekog materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana. Temeljem čl. 382. st. 3. ZPP u reviziji iz čl. 382. st. 2. ZPP stranka treba određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg ju je podnijela i izložiti razloge zbog kojih smatra da je ono važno za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana.
Tuženik u ovoj pravnoj stvari izjavljuje reviziju u smislu čl. 382. st. 2. ZPP pri čemu ne navodi pravno pitanje važno za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana, a niti ne navodi razloge zbog kojih bi eventualno postavljeno pitanje bilo važno. Tuženik u reviziji iznosi samo ocjenu utvrđenog činjeničnog stanja i na temelju toga izvodi zaključke o pravilnoj primjeni materijalnog i postupovnog prava. Nigdje u reviziji ne može se razaznati da bi tuženik određeno postavio materijalnopravno ili postupovnopravno pitanje važno za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana.
Obzirom da revizija podnesena po tuženiku u smislu čl. 382. st. 2. ZPP nije sačinjena u smislu odredbe čl. 382. st. 3. ZPP jer ne sadrži određeno materijalnopravno ili postupovnopravno pitanje važno za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana, revizija nije dopuštena, slijedom čega je temeljem čl. 392. st. 1. ZPP odlučeno kao u izreci ovog rješenja.
U Zagrebu, 27. ožujka 2013.
Sudac:
dr. sc. Jadranko Jug, v.r.