Legislator Case Law & Legislation
I Kž-114/2005-6 AI generated

Criminal appeal partially allowed; court overturns acquittal due to credibility issues regarding drug purchase testimony.

Case Number I Kž-114/2005-6
Court / Authority
Jurisdiction Croatia (HR)
Decision Date
Outcome Partially Allowed

Legislator summary

AI generated

The Supreme Court of Croatia partially allowed the prosecutor's appeal against a first-instance acquittal of two defendants for drug abuse. The lower court had found the defendant's testimony credible, but the appellate court noted inconsistencies between his detailed investigation statement and his current recollection. Consequently, the court overturned the acquittal regarding the specific charge of drug abuse, remanding the case for a retrial to reassess the evidence and witness credibility.

Legislator headnote

AI generated

čl. 354. toč. 3. ZKP; čl. 388. st. 1. i 4. i čl. 390. st. 1. ZKP: When a second-instance court finds that the first-instance court's assessment of the credibility of a witness's statement is doubtful due to inconsistencies between the investigation statement and the current testimony, the acquittal must be overturned and the case remanded for retrial.

Keywords

AI generated
drug abuse witness credibility inconsistency in testimony acquittal overturned remand for retrial criminal appeal heroin purchase

Cited Legislation

AI generated
čl. 353. toč. 6. Zakona o kaznenom postupku
na temelju čl. 353. toč. 6. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine", broj 110/97, 27/98, 58/99, 112/99, 58/02, 143/02 i 115/06, u nastavku: ZKP)
čl. 123. st. 1. ZKP
Na temelju čl. 123. st. 1. ZKP troškovi kaznenog postupka iz čl.
čl. 354. toč. 3. ZKP
Š., na temelju čl. 354. toč. 3. ZKP oslobođeni su od optužbe, da bi na način i uz okolnosti opisane u njezinoj izreci, počinili kaznena djela zlouporabe opojnih droga, i to opt.
čl. 388. st. 1. i 4. ZKP
čl. 390. st. 1. ZKP
i čl. 390. st. 1. ZKP, odlučeno je kao u izreci ove presude i rješenja.
čl. 359. st. 7. ZKP
– koju će valjano (čl. 359. st. 7. ZKP) obrazložiti.

Need to analyze how this precedent applies to your matter?

Cross-reference this judgment against statutes, commentaries, and subsequent citing case law inside Legislator AI.

Open in Legislator →

Full text

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: I Kž 114/05-6

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Milana Gudelja, kao predsjednika vijeća, te Dragana Poljaka i Hajrije Novoselec, kao članova vijeća i višeg sudskog savjetnika Ivana Protkovića, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv opt. B. A. i dr., zbog kaznenog djela iz čl. 196. st. 2. Osnovnog krivičnog zakona Republike Hrvatske (OKZRH) i dr., odlučujući o žalbi državnog odvjetnika podnesenoj protiv presude Županijskog suda u Zagrebu od 11. studenoga 2004., br. K-13/00, u sjednici održanoj 8. svibnja 2007., u nazočnosti zamjenika Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske Petra Pulišelića i braniteljice opt. B. A., G. M., odvjetnice iz Z., u zamjeni za V. M., odvjetnika iz Z.,

p r e s u d i o i r i j e š i o j e:

I. Povodom žalbe državnog odvjetnika, po službenoj dužnosti, preinačuje se prvostupanjska presuda u odnosu na kazneno djelo iz čl. 196. st. 5. OKZRH za koje je oslobođen od optužbe opt. D. Š., te se izriče:

na temelju čl. 353. toč. 6. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine", broj 110/97, 27/98, 58/99, 112/99, 58/02, 143/02 i 115/06, u nastavku: ZKP)

protiv opt. D. Š. (s osobnim podacima kao u izreci prvostupanjske presude)

odbija se optužba

da bi:

u vremenskom periodu od sredine mjeseca rujna, tijekom mjeseca listopada 1996. u Z., u stanu III-opt. Š. D., gdje su se svakodnevno okupljali ovisnici, a kojima je III-opt. dozvoljavao konzumiranje droge u stanu, a dana 29. listopada 1996., zajedno s prijateljem A. A. R. konzumirao jedan šut heroina,

I Kž 114/05-6

pa da bi time počinio kazneno djelo zlouporabe opojnih droga iz čl. 196. st. 5. OKZRH.

Na temelju čl. 123. st. 1. ZKP troškovi kaznenog postupka iz čl. 119. st. 2. toč. 1. do 5. ovoga Zakona, te nužni izdaci optuženika i nužni izdaci i nagrada branitelja, u odnosu na ovo kazneno djelo padaju na teret proračunskih sredstava.

Uslijed ove odluke postala je bespredmetna žalba državnog odvjetnika u odnosu na kazneno djelo zlouporabe opojnih droga iz čl. 196. st. 5. OKZRH.

II. Prihvaća se djelomično žalba državnog odvjetnika, ukida se pobijana presuda u dijelu u kome su opt. B. A. i opt. D. Š. oslobođeni od optužbe za kaznena djela zlouporabe opojnih droga iz čl. 196. st. 2. OKZRH, te se u tom ukinutom dijelu predmet vraća sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

Obrazloženje

Pobijanom presudom opt. B. A. i opt. D. Š., na temelju čl. 354. toč. 3. ZKP oslobođeni su od optužbe, da bi na način i uz okolnosti opisane u njezinoj izreci, počinili kaznena djela zlouporabe opojnih droga, i to opt. B. A. iz čl. 196. st. 2. OKZRH, a opt. D. Š. iz čl. 196. st. 2. i 5. OKZRH.

Na temelju čl. 123. st. 1. ZKP odlučeno je da troškovi kaznenog postupka iz čl. 119. st. 2. toč. 1. do 5. ovoga Zakona, te nužni izdaci optuženika i nužni izdaci i nagrada branitelja padaju na teret proračunskih sredstava.

Protiv ove presude žalbu je podnio državni odvjetnik zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom da se prvostupanjska presuda ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

Odgovor na žalbu državnog odvjetnika podnio je opt. B. A., putem branitelja V. M., odvjetnika iz Z., u kojem navodi da žalba državnog odvjetnika u odnosu na njega nije osnovana, te predlaže da se žalba državnog odvjetnika odbije kao neosnovana i potvrdi prvostupanjska presuda.

Prije održavanja sjednice vijeća, spis predmeta je dostavljen Glavnom državnom odvjetniku Republike Hrvatske na dužno razgledanje, a u smislu odredbe čl. 373. st. 1. ZKP, a spis je vraćen s prijedlogom da žalba državnog odvjetnika kao osnovana prihvati.

O sjednici vijeća obaviješteni su branitelj opt. B. A., pa je sjednici pristupila G. M., odvjetnica iz Z., u zamjeni za branitelja V. M., odvjetnika iz Z., dok je sjednica održana u odsutnosti opt. B. A., sukladno čl. 374. st. 4. ZKP, jer nije obavijestio sud o promjeni boravišta ili stana.

Žalba državnog odvjetnika postala je djelomično bespredmetna, a djelomično je osnovana.

I Kž 114/05-6

Prije svega treba istaknuti da je ovaj drugostupanjski sud prilikom ispitivanja drugostupanjske presude po službenoj dužnosti (čl. 379. st. 1. toč. 2. ZKP), našao da je u međuvremenu glede kaznenog djela zlouporabe opojnih droga iz čl. 196. st. 5. OKZRH, za koje se tereti opt. D. Š., nastupila apsolutna zastara kaznenog progona.

Naime, glede predmetnog kaznenog djela, sukladno odredbi čl. 3. Kaznenog zakona (KZ), primijenjen je zakon koji je bio na snazi kada je kazneno djelo počinjeno, a to je OKZRH jer KZ, koji je stupio na snagu 1. siječnja 1998. nije blaži, nego je stroži, jer je OKZRH za to djelo propisivao kaznu zatvora u trajanju od tri mjeseca do pet godina, dok KZ propisuje kaznu zatvora u trajanju od jedne godine do pet godina.

Prema odredbi čl. 90. st. 1. toč. 4. OKZRH kazneni postupak ne može se pokrenuti kada protekne pet godina za kazneno djelo s propisanom kaznom težom od tri godine, dok prema odredbi čl. 91. st. 1. i 6. toga Zakona zastarijevanje krivičnog gonjenja počinje od dana kada je krivično djelo počinjeno, a zastara krivičnog gonjenja nastaje u svakom slučaju kad protekne dva puta onoliko vremena koliko se prema zakonu zahtijeva za zastaru krivičnog gonjenja.

S obzirom da je kazneno djelo zlouporabe opojnih droga iz čl. 196. st. 5. OKZRH za koje se tereti opt. D. Š. počinjeno u vremenskom razdoblju od točno neutvrđenog dana sredinom rujna 1996. do 29. listopada 1996., apsolutna zastara je nastupila protekom deset godina od dana počinjenja kaznenog djela, dakle, dana 30. listopada 2006.

S obzirom na apsolutnu zastaru kaznenog progona trebalo je povodom podnesene žalbe državnog odvjetnika, po službenoj dužnosti, preinačiti pobijanu presudu i odbiti optužbu za navedeno kazneno djelo, na temelju čl. 353. toč. 6. ZKP, kako je to presuđeno pod I. izreke ove presude.

Stoga je žalba državnog odvjetnika, u dijelu koji se odnosi na predmetno kazneno djelo (iz čl. 196. st. 5. OKZRH) postala bespredmetna.

Međutim, u pravu je žalitelj – državni odvjetnik kada se žali zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, u odnosu na kaznena djela zlouporabe opojnih droga iz čl. 196. st. 2. OKZRH, za koja su opt. B. A. i opt. D. Š., prvostupanjskom presudom oslobođeni od optužbe.

Žalitelj – državni odvjetnik naime, smatra da je do pogrešnog utvrđenja činjeničnog stanja, došlo zbog pogrešne ocjene suda prvog stupnja, da je vjerodostojno (istinito) ono što je opt. D. Š. iskazao na glavnoj raspravi (na zapisniku od 11. studenoga 2004., listovi 269 i 270 spisa), a da nije vjerodostojno ono što je iskazao u istrazi (na zapisniku od 24. rujna 1998., listovi 59 i 60 spisa). Žalitelj drži da ovakva ocjena, glede vjerodostojnosti iskaza opt. D. Š., suda prvog stupnja nije prihvatljiva jer da na vjerodostojnost iskaza opt. D. Š. datog u istrazi upućuju ostali izvedeni dokazi – iskaz svj. A. R. A., koji je ovaj dao u istrazi i materijalni dokazi, te da ovaj (opt. D. Š.) nije dao logične i uvjerljive razloge za odstupanje na glavnoj raspravi od iskaza koji je dao u istrazi.

Nesporno je, da je opt. D. Š. u istrazi iskazao, da je od opt. B. A. kupovao opojnu drogu heroin, da poznaje A. A. R., da je ovaj ovisnik i da je poznavao osobu koja je prodavala

I Kž 114/05-6

heroin, pa bi mu dao novac da za njega kupio heroin, a nakon čega bi ga donio u njegov stan, a da je na glavnoj raspravi, iznoseći svoju (materijalnu) obranu, iskazao suprotno, da od ovog (opt. B. A.) opojnu drogu nije kupovao, a da je, glede razlike u iskazima, naveo da se ne sjeća da je kod istražnog suca iskazao, da je od opt. B. A. u nekoliko navrata, možda 10-tak puta, kupovao heroin, svaki puta po jedan gram, a po cijeni od 100 DEM, ali da se dobro sjeća da je kod istražnog suca govorio o pok. T. B. s kojim je kupovao heroin, ali svaki za sebe i za svoje potrebe, te da se ne sjeća da je A. A. R. davao novac da za njega kupi opojnu drogu heroin. Ovu ocjenu o vjerodostojnosti opt. D. Š. datog na glavnoj raspravi, odnosno, o nevjerodostojnosti njegovog iskaza datog u istrazi, sud prvog stupnja obrazlaže time, da je iskaz opt. D. Š. dat u istrazi proturječan i nelogičan „bez uporišta u stvarnosti“. Proturječnost u iskazu opt. D. Š., datom u istrazi, sud prvog stupnja nalazi u tome, da je ovaj tada iskazao, da je u inkriminiranom vremenskom razdoblju bio u vrlo lošem stanju, jer je svakodnevno konzumirao heroin da bi nakon ovakvog opisa svog stanja, jasno i određeno naveo, da je opt. B. A. u nekoliko navrata dolazio u njegov stan i da je od ovog možda 10-tak puta kupio heroin, svaki puta po jedan gram i to po cijeni od 100 DEM; da poznaje A. A. R.; da je ovaj ovisnik i da je poznavao osobu koja je prodavala heroin, pa bi mu dao novac da za njega kupio heroin, nakon čega bi ga donio u njegov stan.

Za iskaz opt. D. Š. dat na glavnoj raspravi, sud prvog stupnja navodi da je uvjerljiv, životan i logičan.

Ovaj drugostupanjski sud, međutim, smatra da žalbeni razlozi državnog odvjetnika, za sada, dovode u sumnju ocjenu suda prvog stupnja o vjerodostojnosti iskaza opt. D. Š. datog na glavnoj raspravi, odnosno o nevjerodostojnosti njegovog iskaza datog u istrazi.

Naime, upravo činjenice (radi se o tzv. kontrolnim činjenicama), a koje nisu sporne, da je opt. D. Š. u iskazu datom u istrazi detaljno opisao kupovinu opojne droge od opt. B. A., kada, gdje, koliko, koju vrstu i za koji novčani iznos je drogu kupovao, kao i nabavku droge preko svog poznanika A. A. R., čine upravo taj (iz istrage) njegov iskaz okolnosan. Prema općem ljudskom iskustvu, detaljno se može opisati samo ono što se doista i dogodilo. Kada se uzme u obzir, da je opt. D. Š. u istrazi još iskazao, da mu je u kritično vrijeme u stan dolazilo mnogo ljudi, koji su ovdje konzumirali opojne droge, a što potvrđuju i materijalni dokaz (nije sporno da je u njegovom stanu pronađeno više inzulinskih šprica, te žlica u kojima je utvrđeno prisustvo droge heroina); da je ovaj (opt. D. Š.), kada je na glavnoj raspravi upitan od suda, da zašto sada iskazuje drukčije (u odnosu na ono što je iskazao u istrazi), naveo da se ne sjeća onog što je iskazao u istrazi (iako se sjećao da je u istrazi govorio o pok. T. B. i da je s njim kupovao heroin), onda je prihvaćanjem žalbe državnog odvjetnika prvostupanjsku presudu trebalo ukinuti, u dijelu u kojem su opt. B. A. i opt. D. Š. oslobođeni od optužbe za kaznena djela iz čl. 196. st. 2. OKZRH, zbog za sada pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i predmet u tom dijelu vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

U ponovljenom postupku, u tom dijelu, prvostupanjski sud će provesti sve do sada izvedene dokaze, pri čemu će dodatno ispitati vještaka psihijatra na okolnosti psihičkog stanja opt. D. Š. in tempore criminis (u vrijeme počinjenja djela) i u vrijeme njegovog iskazivanja u istrazi, a u smislu da prilikom iskazivanja u istrazi navede da se nešto dogodilo, a što se

I Kž 114/05-6

stvarno nije dogodilo. Nakon provedenog postupka, sud prvog stupnja će brižljivo i savjesno ocijeniti svaki dokaz posebno, a zatim i međusobno, a nakon će donijeti novu, na zakonu osnovanu presudu – uzimajući pri tome u obzir postojanje kojih činjenica je potrebno da bi neko postupanje moglo predstavljati posredovanje u kupnji, odnosno na drugi način neovlašteno stavljanje u promet tvari koje su propisom proglašene opojnom drogom, a zašto se teret opt. D. Š. – koju će valjano (čl. 359. st. 7. ZKP) obrazložiti.

Slijedom izloženog, na temelju čl. 388. st. 1. i 4. i čl. 390. st. 1. ZKP, odlučeno je kao u izreci ove presude i rješenja.

U Zagrebu, 8. svibnja 2007.

Zapisničar:

Predsjednik vijeća:

Ivan Protković, v.r.

Milan Gudelj, v.r.