Kzp-5/2006-7 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Kzp-5/06-7

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu po sucu tog suda Ileani Vinja, uz sudjelovanje sudske savjetnice Anamarije Pavičić, kao zapisničarke, u pravnoj stvari predlagatelja Z. R. iz N., protiv protustranke Republike Hrvatske, radi povrede prava na suđenje u razumnom roku, rješavajući o zahtjevu predlagatelja od 10. srpnja 2006. godine, dana 06. listopada 2006. godine,

r i j e š i o j e:

Zahtjev predlagatelja Z. R. odbija se kao neosnovan.

Obrazloženje

Predlagatelj je, temeljem čl. 27. Zakona o sudovima ("Narodne novine", broj 150/05 – dalje ZS), podnio ovom sudu 10. srpnja 2006. godine, zahtjev za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku u postupku Županijskog suda u Splitu, broj K-1/96, protiv optuženika S. C. i dr. zbog kaznenih djela iz čl. 215. st. 5. KZRH i dr.

U zahtjevu se navodi da se "kazneni postupak protiv podnositelja vodi od 1994. godine i premda je istraga završila podizanjem optužnice 1996. godine, prva rasprava zakazana je za dan 20. ožujka 2000. godine., a posljednja rasprava bila je zakazana za dan 17. svibnja 2002. godine", pri čemu se posebno ističe da se "podnositelj zahtjeva nalazi u pritvoru već punih 5 mjeseci", kao i da se "u ekstradicijskom pritvoru nalazio 14. mjeseci, pa da je ukupno u pritvoru 19 mjeseci, a postupak se nalazi na samom početku glavne rasprave koja nije zakazana". Stoga predlaže da Vrhovni sud Republike Hrvatske odredi rok u kojem Županijski sud u Splitu mora odlučiti o optužbi za počinjenje kaznenog djela.

Zahtjev je dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske na očitovanje, čemu u ostavljenom roku od 15 dana nije udovoljeno.

Zahtjev nije osnovan.

Postupajući povodom zahtjeva predlagatelja, ovaj Vrhovni sud je pribavio spis Županijskog suda u Splitu broj K-1/96, kao i očitovanje tog suda od 30. kolovoza 2006. godine, temeljem čega je utvrdio slijedeće činjenice relevantne za odlučivanje o povredi prava predlagatelja na suđenje u razumnom roku, zajamčenog čl. 29. st. 1. Ustava RH ("Narodne novine", broj 41/01 - pročišćeni tekst 55/01 - dalje: Ustav).

Rješenjem Županijskog suda u Splitu od 31. ožujka 1994. godine, broj Kio-21/94, određeno je provođenje istrage protiv okrivljenika S. C., I. Č. i F. T. zbog kaznenih djela zloupotrebe položaja i ovlaštenja iz čl. 215. st. 5. Krivičnog zakona Republike Hrvatske i krivotvorenja službene isprave iz čl. 221. st. 1. i 2. istog Zakona. Navedena istraga proširena je protiv okrivljenika Z. R. (ovdje predlagatelja) i okrivljenika R. T., rješenjem istog suda od 28. travnja 1994. godine, zbog kaznenih djela iz čl. 215. st. 5. u svezi s čl. 31. Krivičnog zakona Republike Hrvatske i čl. 22. Osnovnog Krivičnog zakona Republike Hrvatske, a nakon što je taj postupak, zbog provođenja jedinstvenog postupka, spojen s kaznenim postupkom protiv okrivljenika S. C. i dr.

Rješenju o proširenju istrage protiv ovdje predlagatelja nije prethodilo njegovo ispitivanje jer isti nije pristupio na istražno ročište zakazano s tom svrhom, ispričavši nedolazak liječenjem u inozemstvu, pa je ispitan tijekom istrage.

Sud prvog stupnja je u navedenom kaznenom predmetu proveo i dopunu istrage, prihvativši prijedlog državnog odvjetnika od 07. veljače 1995. godine, nakon čega je 22. prosinca 1995. godine, dostavio spis predmeta nadležnom državnom odvjetniku na daljnje postupanje.

Optužnicom od 05. siječnja 1996. godine, broj KT-25/94, ovdje predlagatelju stavlja se na teret počinjenje kaznenog djela iz čl. 102. st. 2. al. 2. i 5. i dr. Krivičnog zakona Republike Hrvatske. Navedenu optužnicu, upućenu na adresu … predlagatelj je osobno primio.

Na glavnu raspravu zakazanu za 20.-24. ožujka 2000. godine predlagatelj nije pristupio, obavijestivši sud da mu zbog teškog zdravstvenog stanja liječnik "nikako ne dozvoljava putovanje" i da je nepredvidljivo da li će uopće i kada moći putovati, te da je zbog pogrešno ispisanog predbroja grada u kojem živi, kasno primio poziv. Uvidom u sadržaj preslike s lista … vidljivo je da je poziv za glavnu raspravu poslan na adresu predlagatelja u …, koju je sam dao sudu prilikom ispitivanja u istrazi, a što se odnosi i na predbroj mjesta …. Naime, prilikom ispitivanja kod istražnog suca predlagatelj je kao predbroj mjesta u kojem živi naveo … (koji predbroj je bio naveden i prilikom dostave optužnice, koju je predlagatelj primio osobno), dok iz navedene preslike proizlazi da bi predbroj trebao biti …, o kojoj promjeni sud nije bio obaviješten.

Slijedeća glavna rasprava zakazana je za dan 17. svibnja 2002. godine, na koju predlagatelj ponovno nije pristupio, niti je ispričao nedolazak, a na raspravnom zapisniku konstatirano je da se nalazi u bijegu.

Dana 29. siječnja 2004. godine, Županijski sud u Splitu izdao je naredbu za raspisivanjem međunarodne potrage za predlagateljem, temeljem koje je predlagatelj, 14. prosinca 2004. godine, uhićen na …, nakon gotovo godinu dana međunarodne potrage. Dana 16. prosinca 2004. godine, primljena je obavijest MUP-a Ravnateljstva policije Interpola Zagreb, kojom se sud obavještava o uhićenju, te je zatražena žurna dostava dokumentacije potrebne za izručenje imenovanog od ….

Po zaprimanju navedenog dopisa, rješenjem od 17. prosinca 2004. godine, broj K-

1/96, protiv predlagatelja je određen pritvor iz osnove čl. 102. st. 1. toč. 1. ZKP, te je istog dana Ministarstvu pravosuđa Republike Hrvatske, za potrebe izručenja, dostavljena optužnica od 29. prosinca 1995. godine broj KT- 25/94, naredba za izdavanje međunarodne potrage od 29. siječnja 2004. godine broj K-1/96 i rješenja o određivanju pritvora od 17. prosinca 2004. godine broj K-1/96.

Uprava za međunarodnu pravnu pomoć, suradnju i ljudska prava obavijestila je sud da je predlagatelj izručen Republici Hrvatskoj u postupku Županijskog suda u Splitu, broj K- 1/96, a po rješenju o određivanju pritvora od 17. prosinca 2004. godine, dana 07. veljače 2006. godine.

Kako spisu nije priležio dokaz iz kojeg bi bilo razvidno da je predlagatelju, tijekom postupka izručenja, bilo uručeno rješenje o određivanju pritvora, spis je vraćen predsjedniku vijeća radi uručenja tog rješenja predlagatelju, a u cilju zaštite njegovog prava na podnošenje žalbe protiv tog rješenja. Zbog predlagateljevog odbijanja primitka, rješenje mu je uručeno stavljanjem na oglasnu ploču suda.

Rješenje o određivanju pritvora je, povodom žalbe branitelja i po službenoj dužnosti, ukinuto rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 24. ožujka 2006. godine, broj II Kž- 241/06-3 i predmet je vraćen Županijskom sudu u Splitu na ponovno odlučivanje.

Odlučujući u ponovljenom postupku o pritvoru protiv predlagatelja, izvanraspravno vijeće Županijskog suda u Splitu je rješenjem od 05. travnja 2006. godine, broj Kv-277/06, prihvatilo njegov prijedlog za određivanjem jamstva u iznosu od 150.000 Eura, uz obećanje da se neće kriti i da bez odobrenja suda neće napustiti svoje boravište.

Prihvaćajući žalbu državnog odvjetnika, a povodom te žalbe i žalbe predlagatelja i po službenoj dužnosti, ovaj Vrhovni sud je svojim rješenjem od 24. travnja 2006. godine, broj II Kž-330/06-3, ukinuo rješenje Županijskog suda u Splitu br. Kv-277/06 (K-1/96) o prihvaćanju jamstva i predmet vratio na ponovno odlučivanje, uz uputu sudu prvog stupnja da zbog kontradiktornih podataka u spisu o imovnom stanju predlagatelja, poduzme potrebne radnje u cilju utvrđenja istog.

Postupajući po ukidnom rješenju Vrhovnog suda Republike Hrvatske, Županijski sud u Splitu je rješenjem od 04. svibnja 2006. godine, broj Kv-362/06, protiv predlagatelja odredio pritvor iz osnove čl. 102. st. 1. toč. 1. Zakona o kaznenom postupku, koji pritvor kontinuirano teče od 07. veljače 2006. godine. Navedeno rješenje postalo je pravomoćno dana 19. svibnja 2006. godine, kada je rješenjem Vrhovnog suda, broj II Kž-391/06-3, žalba predlagatelja odbijena kao neosnovana.

Predlagatelj je u daljnjem tijeku postupka ponovno podnio prijedlog za određivanjem jamstva u visini od 200.000 Eura, koji je rješenjem Županijskog suda u Splitu od 30. svibnja 2006. godine, broj Kv- 450/06, prihvaćen, no to rješenje ukinuto je rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 19. lipnja 2006. godine, broj II Kž-481/06 i predmet je upućen sudu prvog stupnja na ponovno odlučivanje, uz ponovnu uputu o provjeri imovnog stanja predlagatelja.

Povodom ukidnog rješenja, Županijski sud u Splitu poduzeo je izvide u cilju utvrđenja imovnog stanja predlagatelja u Republici Hrvatskoj i …, za koju svrhu su zatraženi i pribavljeni podaci od Odjela za zemljišne knjige Općinskog suda u Splitu i Zagrebu, a 14. kolovoza 2006. godine u tom pravcu je upućen i dopis ...

U međuvremenu, rješenjem Županijskog suda u Splitu od 19. srpnja 2006. godine, broj Kv-545/06, protiv predlagatelja je produljen pritvor iz osnove čl. 102. st. 1. toč. 1. ZKP, koje rješenje je postalo pravomoćno 02. kolovoza 2006. godine, kada je rješenjem Vrhovnog suda broj II Kž-604/06-3 žalba predlagatelja odbijena kao neosnovana.

Pravno relevantno razdoblje za ispitivanje dužine sudskog postupka je od 05. studenog 1997. godine, kao dana kada je u Republici Hrvatskoj stupila na snagu Konvencija za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, pa do 06. listopada 2006. godine, kao dana donošenja odluke o postavljenom zahtjevu, što ukupno iznosi 8 godina 11 mjeseci i 1 dan.

U razmatranom pravno relevantnom razdoblju postupak se nalazio u stadiju priprema za glavnu raspravu, tijekom kojeg su bile zakazane 2 glavne rasprave (20.-24.03.2000. i 17.05.2002.g.), obje odgođene, između ostalog, zbog nedolaska predlagatelja. Svoj nedolazak na glavnu raspravu zakazanu za dan 20.-24. ožujka 2000. godine, predlagatelj je opravdao teškim zdravstvenim stanjem, priloživši liječničku potvrdu od 16. ožujka 2000. godine, uz napomenu o nemogućnosti putovanja bilo kojim prijevoznim sredstvom, kao i nepredvidljivosti mogućnosti putovanja. U dopisu odvjetnici S. Č. predlagatelj je naveo da je zbog naznake krivog broja pošte od strane prvostupanjskog suda, poziv zaprimio neposredno pred glavnu raspravu. No, kao što je već rečeno, uvidom u spis utvrđeno je da je nepotpunost adrese predlagatelja u … posljedica podataka koje je sam sudu dao. Predlagatelj nije pristupio ni na glavnu raspravu zakazanu za dan 17. svibnja 2002. godine, ne ispričavši nedolazak, na što je bio obvezan čl. 225. st. 1. ZKP. Naime, tim člankom propisana je obveza okrivljenika da se odaziva sudskim pozivima kao i obveza javljanja promjene adrese ili namjere promjene boravišta sudu, pri čemu je predlagatelj, prilikom ispitivanja kod istražnog suca, bio upoznat sa posljedicama nepostupanja u skladu sa svojim obvezama.

S obzirom na nedostupnost predlagatelja s adresa poznatih sudu, sud prvog stupnja je, postupajući sukladno odredbama Zakona o kaznenom postupku, poduzeo druge, zakonom propisane mjere za osiguranje nazočnosti okrivljenika koji je u bijegu, pa je predlagatelj, temeljem naredbe suda prvog stupnja od 29. siječnja 2004. godine, uhićen 14. prosinca 2004. godine, dakle, tek nakon godine dana od raspisivanja međunarodne potrage i to na ...

Predlagatelj je izručen Republici Hrvatskoj 07. veljače 2006. godine radi vođenja predmetnog kaznenog postupka, a okolnost da je zadržan od strane … vlasti u ekstradicijskom pritvoru gotovo 14 mjeseci, ne može se pripisati u neaktivnost hrvatskog pravosuđa.

Sud prvog stupnja je, dakle, nakon što nije uspio osigurati nazočnost predlagatelja pozivima na adresu kojom je raspolagao, a koje je on osobno dao sudu, iskoristio druge zakonske mogućnosti za osiguranje njegove nazočnosti u kaznenom postupku, a sve u cilju ubrzanja vođenja i dovršetka kaznenog postupka.

Iz izloženog proizlazi da od trenutka kada je predlagatelj postao dostupan sudu tj. nakon što je izručen hrvatskim vlastima i pritvoren, Županijski sud u Splitu postupa ažurno. Tako je navedeni sud u više navrata odlučivao o prijedlozima predlagatelja za određivanjem jamstva, te o mjeri pritvora, koja je posljednjim rješenjem od 02. listopada 2006. godine produljena. Županijski sud u Splitu održao je 26. rujna 2006. godine glavnu raspravu, na kojoj je po prijedlogu branitelja naloženo novo financijsko-knjigovodstveno vještačenje, koje je u tijeku, te je odlučeno ispitati sedmero svjedoka, dok će se o ispitivanju svjedoka predloženih od strane obrane odlučiti naknadno pisanim putem. Nova glavna rasprava zakazana je za dan 13.-17. studeni 2006. godine.

S obzirom na navedena utvrđenja, Vrhovni sud Republike Hrvatske smatra da, iako je u pravno relevantnom razdoblju bilo perioda neaktivnosti suda, na duljinu kaznenog postupka odlučujući je utjecaj imalo nepristupanje, a potom i bijeg predlagatelja, koji je uhićen u inozemstvu i izručen Republici Hrvatskoj, zbog čega opravdanost duljine kaznenog postupka

ći postupak u cjelini tj. i ocjenu (ne)aktivnosti suda valja prosuđivati, kako sagledavaju respektirajući duljinu i aktivnosti suda u tijeku kaznenog postupka i prije pravno relevantnog razdoblja, tako i uzevši u obzir složenost predmeta, ponašanje podnositelja zahtjeva i nadležnih vlasti tijekom postupka izručenja, kao i aktivnosti nadležnih hrvatskih sudova nakon izručenja u postupcima odlučivanja o mjerama osiguranja predlagateljeve nazočnosti u predmetnom kaznenom postupku.

Zbog toga, uzevši u obzir sve navedeno, a poglavito činjenicu da je podnositelj zahtjeva više godina bio sudu nedostupan, te da je uhićen i izručen tek na temelju međunarodne potrage, ovaj Vrhovni sud nalazi da se dosadašnje trajanje kaznenog postupka protiv predlagatelja zbog kaznenog djela iz čl. 102. st. 2. al. 2. i 5. i dr. KZRH, s obzirom na okolnosti konkretnog slučaja, ne može ocijeniti nerazumnim, niti predlagatelju treba pružiti zaštitu u smislu čl. 29. st. 1. Ustava RH i čl. 27. st. 1. ZS.

Slijedom izloženog, a temeljem čl. 17. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91 i dr. – dalje ZPP) u svezi s pravnim pravilom iz parafa 21. Zakona o sudskom vanparničnom postupku iz 1934. godine, riješeno je kao u izreci.

U Zagrebu, 06. listopada 2006. godine

Zapisničar:

Sudac:

Anamarija Pavičić, v.r.

Ileana Vinja, v.r.

Pouka o pravnom lijeku:

Protiv ovog rješenja žalba nije dopuštena, ali se može podnijeti ustavna tužba (čl. 28. st. 3. ZS).