Psz-258/1992-3 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Psz 258/1992-3

P R E S U D A

U IME REPUBLIKE HRVATSKE!

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Jakoba Miletića kao predsjednika vijeća, Borisa Guttmanna i Gordane Gasparini kao članova vijeća, te višeg sudskog savjetnika Branke Papeš kao zapisničara, u postupku o zahtjevu za sudsku zaštitu kažnjenoga Z.V. iz T.D., zastupanog po S.B., odvjetniku iz Z., protiv rješenja Republičkog vijeća za prekršaje od 25. VI. 1992. broj SP-1394/92, radi prekršaja iz čl. 230. st. 1. toč. 10. i čl. 226. st. 1. toč. 35. Zakona o osnovama sigurnosti prometa na cestama, u nejavnoj sjednici vijeća održanoj dana 15. travnja 1994.,

p r e s u d i o j e :

Zahtjev se odbija.

O b r a z l o ž e n j e

Pobijanim rješenjem odbijena je žalba kažnjenoga protiv rješenja Općinskog suca za prekršaje Sisak od 7. V. 1992. broj II-155/92, kojim je kaženjen novčanom kaznom u iznosu od 1.200 dinara zbog počinjenog prekršaja iz čl. 230. st. 1. toč. 10. Zakona o osnovama sigurnosti prometa na cestama i novčanom kaznom u iznosu od 1.000 dinara zbog počinjenog prekršaja iz čl. 226. st. 1. toč. 35. istog zakona, koji prekršaji su pobliže opisani u izreci prvostupanjskog rješenja.

U zahtjevu za sudsku zaštitu kažnjeni pobija isključivo toč. 1. izreke prvostupanjskog rješenja, te tvrdi da je u tom dijelu neosnovano oglašen krivim, jer nije počinio ovaj prekršaj. Smatra da se njegovo kažnjavanje za prekršaj označen toč. 1. izreke prvostupanjskog rješenja temelji na nepotpuno utvrđenom činjeničnom stanju, te da je u postupku bilo potrebno saslušati daljnje svjedoke očevice događaja. Prigovara konačno da pobijano rješenje nije dostavljeno njegovom branitelju, pa predlaže da Vrhovni sud Republike Hrvatske njegov zahtjev za sudsku zaštitu uvaži.

Republičko vijeće za prekršaje dostavilo je spise predmeta bez odgovora na zahtjev. Zahtjev nije osnovan.

Razmotrivši spise prekršajnog postupka ovaj sud je utvrdio da u ovom predmetu nema razloga za sudsku zaštitu navedenih u čl. 135. Zakona o prekršajima ni u pogledu utvrđene prekršajne odgovornosti kažnjenoga, a niti u pogledu izrečene kazne.

Prema ocjeni ovog suda pravilno je utvrdilo Republičko vijeće za prekršaje da je djelo kažnjenog označeno toč. 1. izreke prvostupanjskog rješenja u cijelosti u provedenom postupku dokazano saslušanjem kažnjenoga i svjedoka K.D., M.R., provedenom rekonstrukcijom događaja, te izvršenim prometnim vještačenjem. Tako provedene dokaze sudac za prekršaje ocijenio je po slobodnom sudačkom uvjerenju temeljem svog ovlaštenja iz čl. 47. Zakona o prekršajima i valjano ga obrazložio. Prema stajalištu ovog suda sudac za prekršaje imao je osnove za zaključak na osnovi provedenih dokaza da je kažnjeni počinio djelo navedeno u toč. 1. izreke prvostupanjskog rješenja.

Neosnovan je stoga prigovor kažnjenoga da su u provedenom postupku nezakonito oglašeni krivim, te da se njegovo kažnjavanje temelji na nepotpuno utvrđenom činjeničnom stanju, budući da je sud uvidom u spise predmeta utvrdio protivno.

Na osnovi tako utvrđenog činjeničnog stanja djelo kažnjenog pravilno je pravno označeno kao prekršaj iz primijenjenog propisa.

Pregledom spisa prekršajnog postupka ovaj sud je utvrdio nadalje da u provedenom postupku nije učinjena ni takva povreda pravila postupka koje je utjecala ili mogla utjecati na zakonito donošenje rješenja, a takovu povredu ne predstavlja ni okolnost iznesena u zahtjevu za sudsku zaštitu da pobijano rješenje nije dostavljeno branitelju kažnjenoga.

Izrečena kazna za ovaj prekršaj odmjerena je u granicama zakona, a Republičko vijeće za prekršaje je, uvažavajući sve odlučne činjenice ocijenilo da nije prestroga, a samo je to vijeće ovlašteno da ocjenjuje primjerenost izrečene kazne.

Trebalo je stoga temeljem čl. 136. i 137. Zakona o prekršajima u vezi s čl. 42. st. 2. Zakona o upravnim sporovima koji je preuzet na temelju čl. 1. Zakona o preuzimanju Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine" br. 53/91) kao zakon Republike Hrvatske, presuditi kao u izreci.

U Zagrebu, 15. travnja 1994.

Zapisničar:

Predsjednik vijeća:

Branka Papeš v.r.

Jakob Miletić v.r.

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude žalba nije dopuštena.

Presuda se dostavlja:

1. S.B., odvjetnik, Z.,

2. Republičko vijeće za prekršaje Republike Hrvatske, Zagreb, sa spisom (2x).