I Kž-Us-54/2013-4 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: I Kž-Us 54/13-4

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda dr. sc. Zdenka Konjića, kao predsjednika vijeća, te Lidije Grubić Radaković, dr. sc. Marina Mrčele, Melite Božičević-Grbić i Dražena Tripala, kao članova vijeća i sudske savjetnice Jasmine Sabađija, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv opt. Ž. M. zbog kaznenog djela iz čl. 190 st. 1 i 2 Kaznenog zakona (NN br. 125/11 i 144/12 - u daljnjem tekstu KZ/11), odlučujući o žalbi opt. Ž. M. podnesenoj protiv presude Županijskog suda u Zagrebu od 13. svibnja 2013 godine br. K-Us-31/11, u sjednici održanoj 1. listopada 2013 godine,

p r e s u d i o j e:

Odbija se žalba opt. Ž. M. kao neosnovana te se potvrđuje presuda suda prvog stupnja.

Obrazloženje

Presudom Županijskog suda u Zagrebu proglašen je krivim opt. Ž. M. zbog kaznenog djela iz čl. 190 st. 1 i 2 u vezi čl. 329 st. 1 t. 4 KZ/11, te je osuđen na kaznu zatvora u trajanju od tri godine.

Protiv ove presude podnio je žalbu opt. Ž. M. po branitelju E. M., odvjetniku iz Z. zbog povrede kaznenog zakona i pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom da Vrhovni sud Republike Hrvatske, kao sud drugog stupnja, ukine prvostupanjsku presudu i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

Odgovor na žalbu nije podnesen.

I Kž-Us 54/13-4

U skladu s odredbom čl. 373 st. 1 Zakona o kaznenom postupku (NN br. 110/97, 27/98, 58/99, 112/99, 58/02, 143/02, 62/03 - pročišćeni tekst i 115/06 - dalje u tekstu ZKP/97) spis je dostavljen na razgledavanje Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

Žalba nije osnovana.

Nije u pravu žalitelj kada u žalbi navodi, da je ostvarena povreda kaznenog zakona (pogrešno se navodi da se radi o povredi iz čl. 385 t. 3 ZKP umjesto povredi kaznenog zakona iz čl. 368 t. 3 ZKP/97) iz razloga što je presudom od 10. prosinca 2009 godine br. K-Us-22/09 više optuženika proglašeno krivima zbog istog kaznenog djela koja se stavljaju na teret opt. Ž. M., pri čemu su sve radnje izvršenja pripisane NN osobi i ta je presuda postala pravomoćna, dok je u odnosu na opt. Ž. M. donesena oslobađajuća presuda koja je po sudu drugog stupnja ukinuta i predmet vraćen prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje. Naprotiv, opt. Ž. M. optužen je da se dogovorio i udružio s pravomoćno osuđenima D. M., M. M. i M. B. radi prodaje, prijevoza, pripreme za prodaju, pronalaska kupaca i prodaje droge marihuana na širem području grada Z., no u odnosu na ovog optuženika ukinuta je oslobađajuća presuda i predmet vraćen sudu prvog stupnja na ponovno suđenje. Prema tome, u odnosu na opt. Ž. M. ne radi se o presuđenoj stvari kao što se to netočno navodi u žalbi, posebno iz razloga što su u činjeničnom opisu optužnice, a zatim i presude, radnje izvršenja odvojene u odnosu na svakog optuženika, pa stoga sasvim neosnovana tvrdnja, da su druge osobe osuđene za isto djelo za koje je opt. Ž. M. prvostupanjskom presudom proglašen krivim.

Također nije u pravu optuženik kada u žalbi navodi da je činjenično stanje pogrešno utvrđeno s netočnom tvrdnjom da se presuda zasniva isključivo na iskazu svjedoka D. T. čija je memorija upitna, s obzirom na okolnost da je osobu vidio svega jednom, pa je teško za povjerovati da bi zapamtio broj telefona te osobe. Naprotiv, na osnovi iskaza trojice svjedoka, a to su J. S., S. B. i D. T. utvrđen je identitet opt. Ž. M., a iz ispisa telefonskih poziva nedvojbeno je utvrđena komunikacija između D. M. s osobom na mobilnom telefonu broj …, a koji telefon glasi na opt. Ž. M.. Čak štoviše, mjerama nadzora i tehničkog snimanja telefonskog razgovora utvrđeno je da je dana 24. veljače 2009 godine, D. M. dogovarao mjesto sastanka kod „D.“ u … ulici. Prema tome, sud prvog stupnja temeljitom je analizom i ocjenom provedenih dokaza, u potpunosti i pravilno utvrdio činjenično stanje, na osnovi kojeg je izveo valjane zaključke koje je u svim odlučnim činjenicama obrazložio u presudi, a koje prihvaća i ovaj sud drugog stupnja i na njih upućuje žalitelja.

Pravilno je pritom prvostupanjski sud utvrdivši pravni kontinuitet, primijenio za optuženika blaži Kazneni zakon koji je stupio na snagu dana 1. siječnja 2013 godine, od Kaznenog zakona koji je važio u vrijeme počinjena kaznenog djela i stoga opt. Ž. M. proglasio krivim zbog kaznenog djela iz čl. 190 st. 2 u vezi čl. 329 st. 1 t. 4 KZ/11.

Sukladno odredbi čl. 382 ZKP/97 ispitana je odluka o kazni, te je utvrđeno da je pravilnom ocjenom olakotne i otegotne okolnosti, te težine djela, odmjerena kazna zatvora u trajanju od tri godine, jer je i po stajalištu Vrhovnog suda Republike Hrvatske kao suda drugog stupnja, takvom kaznom u ovom slučaju, moguće ostvariti sve zakonom predviđene svrhe kažnjavanja.

Kako Vrhovni sudi Republike Hrvatske kao sud drugog stupnja, ispitujući prvostupanjsku presudu po službenoj dužnosti u skladu s odredbom čl. 379 st. 1 t. 1 i 2

I Kž-Us 54/13-4

ZKP/97 nije našao da bi bila ostvarena bitna povreda odredba kaznenog postupka na koju se pazi po službenoj dužnosti, a niti povreda kaznenog zakona na štetu optuženika, to je po odredbi čl. 387 ZKP/97 presuđeno kao u izreci.

U Zagrebu, 1. listopada 2013 godine

Zapisničar:

Predsjednik vijeća:

Jasmina Sabađija, v. r.

dr. sc. Zdenko Konjić, v. r.