Rev-1557/1994-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 1557/1994-2

P R E S U D A

U IME REPUBLIKE HRVATSKE!

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca dr. Ive Grbina kao predsjednika vijeća, te Miroslave Vekić, Vesne Milošević, Stanka Hautza i Radomire Felicijan-Maoduš kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja L. H. iz P., i S. O. iz P., oboje zastupani po punomoćniku P. S., odvjetniku iz K., protiv tuženika JVP L. S. iz K., zastupan po zajedničkom javnom pravobranitelju Općine Kutine i Novska Đ. D. G., te GP T. Z., zastupane po punomoćnici D. T. H. i V. Z., zastupane po punomoćniku M. Đ., odvjetniku iz Z., radi naknade štete, rješavajući reviziju drugotuženice T. Z. i trećetuženice V. Z. protiv pravomoćne presude Županijskog suda u Gradu Zagrebu od 1. II. 1994. godine br. Gž- 9226/93-2, kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Kutini od 6. VII. 1993. godine br. P-733/84, u sjednici održanoj dana 5. listopada 1994. godine,

p r e s u d i o j e :

Revizije tuženika T. Z. i V. Z. odbijaju se kao neosnovane.

O b r a z l o ž e n j e

Presudom suda prvog stupnja tuženici su solidarno obvezani da isplate novčanu naknadu tužiteljici u iznosu od 58,641.730 HRD - 58.641,73 kn te tužitelju O. S. u iznosu od 12,809.340 HRD - 12.809,34 kn sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 6. VII. 1993. godine do isplate kao i da naknade parnični trošak u iznosu od 1,140.500 HRD - 1.140,5 kn a sve u roku od 15 dana, dok su u preostalim dijelovima tužbeni zahtjevi tužitelja odbijeni.

Presudom suda drugog stupnja potvrđena je takva prvostupanjska presuda.

Protiv pravomoćne presude suda drugog stupnja reviziju su izjavile drugotuženica T. i trećetuženica V.

Drugotuženica T. pobija pravomoćnu presudu suda drugog stupnja zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava uz prijedlog da se ukinu obje nižestupanjske presude i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

Trećetuženica V. izjavljuje reviziju zbog pogrešne primjene materijalnog prava, pa predlaže da se preinače obje nižestupanjske presude i odbije tužbeni zahtjev u odnosu na tu tuženicu.

Revizije (pravovremene, potpune i dopuštene) dostavljene su tužiteljima i nadležnom državnom odvjetništvu, ali Državno odvjetništvo Republike Hrvatske nije se izjasnilo o podnesenim revizijama.

Tužitelji su odgovorili na reviziju trećetuženice uz prijedlog da se ona zbog neosnovanosti revizijskih prigovora odbije.

Na reviziju drugotuženice T.

Odgovornost (i to solidarna) svih tuženika za nastanak štete na objektima tužitelja utvrđena je pravomoćno međupresudom u ovoj parnici, pa u odnosu na to nema zakonskog osnova za ispitivanje zakonitosti takva utvrđenja.

Revident u reviziji navodi da je drugostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 13. Zakona o parničnom postupku (NN br. 53/91) jer da "nije opravdao razloge na kojima zasniva odbijanje žalbe drugotuženika" a to posebno kad nije sankcionirao odbijanje prvostupanjskog suda da provede dokazni prijedlog tuženika o "nadvještačenju".

Nije počinjena u pobijanoj odluci navedena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 13. ZPP budući da drugostupanjska presuda sadrži razloge za odbijanje žalbe revidenta a to što revident smatra da ti razlozi nisu opravdanje za takvu odluku ne čini tu povredu samim time procesno pogrešnom.

Nadalje nije ostvarena niti bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi sa čl. 261. st. 3. ZPP sadržane u revizijskom prigovoru "ne provođenje nadvještačenja" od strane prvostupanjskog suda a to zbog slijedećeg stanja predmeta.

Na stambenim objektima oba tužitelja nastala je šteta zbog nepravilnosti u izvođenju radova na izgradnji magistralnog vodovoda do Kutine, a trasa vodovoda postavljena je neposredno kraj tih objekata i to sve u 1983. godini.

S obzirom da je prethodno u postupku bila sporna odgovornost za nastanak štete, to je provedeno vještačenje po Građevinskom institutu Fakulteta građevinskih znanosti Sveučilišta u Zagrebu, a budući da šteta nije ispravljena to je u toku predmetnog postupka proveden ponovno uviđaj na licu mjesta 1. VII. 1992. godine a kao vještak je određen ing. G. D.. Ovaj vještak je određen zato jer vještak prof. dr. A. D. predstavnik Građevinskog instituta nije u potpunosti otklonio prigovore na nalaz i mišljenje te ustanove o visini troškova za uklanjanje nastale štete.

Vještak G. D. detaljno je obrazložio svoj nalaz i mišljenje u odnosu na potrebne troškove za uklanjanje oštećenja na stambenim objektima tužitelja i isto tako odgovorio na prigovore revidenta u odnosu na pojedine dijelove nalaza i mišljenja a o čemu je prvostupanjski sud detaljno iznio razloge i ukazao da nije postojao razlog da sud prvog stupnja zatraži mišljenje drugog vještaka. Prema tome nije počinjena niti povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 261. st. 3. ZPP a koja bi imala značaj bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP i to u tom smislu da bi mogla utjecati na zakonitost i pravilnost te presude. Kada takvu povredu nije počinio sud prvog stupnja tada je drugostupanjski sud zakonito postupio kada je otklonio žalbene tvrdnje o postojanju navedene povrede.

Revizija zbog toga nema opravdanja iz razloga procesnopravne prirode a budući da revident ne ukazuje na druge bitne povrede odredaba parničnog postupka to je ovaj sud ispitivao samo da li je ostvarena apsolutno bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 10. ZPP, a nije ostvarena, budući da je to jedina bitna povreda na koju ovaj sud pazi po službenoj dužnosti (čl. 386. ZPP).

Ova revizija nema opravdanja niti u primjeni materijalnopravnih odredaba jer takve nisu počinjene kada je u pitanju novčana naknada za stvarnu štetu koju tužitelji trpe.

Prije svega odgovorna osoba za štetu, a ovaj je revident jedan od odgovornih osoba, dužna je uspostaviti stanje koje je bilo prije nego što je šteta nastala - odredba čl. 185. st. 1. ZOO, a budući da tužitelji zahtijevaju novčanu naknadu za uspostavljanje ranijeg stanja kvalitete njihovih stambenih objekata - odredba čl. 185. st. 4. ZOO, to je zakonita odluka suda o takvoj obvezi revidenta.

Visina novčane naknade za takvu štetu, a za koje uklanjanje su potrebni troškovi, to je utvrđenje tih troškova uslijedilo prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke (odredba čl. 189. st. 2. ZOO) s tim da je sud tužan uzeti u obzir i one okolnosti koje su nastupile poslije uzrokovanja štete i dosuditi naknadu u onoj visini koja je potrebna da se oštećenome materijalna situacija dovede u ono stanje u kojem bi se nalazila da nije bilo štetne radnje tuženika (odredba čl. 190. ZOO). Tako je upravo postupljeno i određena je ona visina novčane naknade za potrebne troškove popravljanja obiteljskih kuća tužitelja kakve su bile cijene u vrijeme donošenja prvostupanjske presude.

Izloženi razlozi ukazuju da je neosnovana revizija drugotuženika, pa je ista odbijena temeljem odredbe čl. 393. Zakona o parničnom postupku.

Na reviziju trećetuženice V. Z.

Ovaj revident osporava revizijskim sadržajem svoju odgovornost, međutim već je prethodno ukazano da je odgovornost trećetuženice utvrđena pravomoćnom međupresudom u ovoj pravnoj stvari, tako da je i ona kao i ostalo dvoje tuženika solidarno obvezana na naknadu štete tužiteljima koja je nastala u vezi s izvođenjem radova na izgradnji magistralnog vodovoda.

S obzirom da je već prethodno odgovoreno i u odnosu na pravilnu primjenu materijalnog prava u pogledu određivanja visine novčane naknade za uklanjanje takve štete, to je, jer nema drugih revizijskih prigovora posebno ne onih koji se tiču bitnih povreda odredaba parničnog postupka revizija i te tuženice neosnovana.

Valjalo je zato tu reviziju odbiti temeljem odredbe čl. 393. ZPP, budući da ovaj sud nije našao da bi u odnosu na tu tuženicu bila počinjena apsolutno bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 10. ZPP.

U Zagrebu, 5. listopada 1994. godine

Predsjednik vijeća:

dr. Ivo Grbin v.r.