II Kž-233/2009-3 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: II Kž 233/09-3

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Ileane Vinja kao predsjednice vijeća te Melite Božičević Grbić i dr. sc. Zdenka Konjića kao članova vijeća, uz sudjelovanje sudskog savjetnika Zdravka Stojanovića kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv opt. M. H. i dr., zbog kaznenih djela iz članka 218. stavak 2. Kaznenog zakona, odlučujući o žalbama opt. M. H., opt. M. C., opt. E. C., opt. V. V. i opt. M. S., podnesenim protiv rješenja Županijskog suda u Splitu od 30. ožujka 2009., broj Kv-Us- 28/09 (Kus-25/08), o produljenju pritvora u tijeku postupka nakon podignute optužnice, u sjednici održanoj 17. travnja 2009.,

r i j e š i o j e:

Žalbe opt. M. H., opt. M. C., opt. E. C., opt. V. V. i opt. M. S. odbijaju se kao neosnovane.

Obrazloženje

Prvostupanjskim rješenjem Županijskog suda u Splitu, na temelju odredbe čl. 107. st. 2. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 110/97., 27/98. 58/99., 112/99., 58/02., 143/02. i 115/06. – dalje u tekstu: ZKP), produljen je pritvor protiv optuženika M. H., M. C., E. C., V. V., M. S., B. M. i J. C., na osnovi odredbe čl. 102. stavak 1. točke 3. i 4. ZKP, a protiv opt. M. H. i na osnovi odredbe čl. 102. stavak 1. točka 1. ZKP, u tijeku postupka nakon podignute optužnice zbog kaznenih djela razbojništva iz članka 218. stavak 2. u svezi sa stavkom 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 110/97., 27/98., 129/00., 51/01., 105/04., 84/05., 71/06. i 110/07. – u daljnjem tekstu: KZ).

Protiv navedenog rješenja žale se opt. M. H. po branitelju Ž. L., odvjetniku iz S., opt. M. C. po branitelju B. M., odvjetniku iz S., opt. E. C. po branitelju E. S., odvjetniku iz S., opt. V. V. po branitelju M. M., odvjetniku iz S. i opt. M. S. po branitelju E. T., odvjetniku iz S., s prijedlogom da se pritvor protiv njih ukine.

Žalbe nisu osnovane.

Suprotno žalbenim navodima, po ocjeni Vrhovnog suda Republike Hrvatske, kao suda drugog stupnja, pravilno je sud prvog stupnja utvrdio da protiv optuženika M. H., M. C., E.

II Kž 233/09-3

C., V. V. i M. S. i nadalje postoje razlozi za primjenu mjere pritvora iz osnova u članku 102. stavak 1. točke 3. i 4. ZKP, a protiv opt. M. H. i iz osnova u članku 102. stavak 1. točka 1. ZKP.

Navedenim okrivljenicima se pravomoćnom optužnicom pod točkom 1. stavlja na teret da su s još petoricom suoptuženika počinili kazneno djelo razbojništva u sastavu grupe i uz uporabu oružja dok je optuženicima M. H., M. C., E. C. i V. V. i pod točkom 2. optuženice na teret stavljeno počinjenje još jednog istovrsnog djela. Iz navedenog proizlazi relevantan stupanj osnovane sumnje da su optuženici i počinili djela koja su im stavljena na teret, čime je ispunjena opća zakonska pretpostavka za primjenu

mjere pritvora iz članka 102. stavak 1. ZKP.

Okolnosti koje upućuju na opasnost da bi opt. M. H. puštanjem na slobodu mogao pobjeći, i ovaj sud nalazi u činjenici da je on državljanin Republike Bosne i Hercegovine, bez stalnog zaposlenja, imovine, prijavljenog prebivališta, odnosno boravišta na području Republike Hrvatske, za koju ni na koji način, bilo poslovno, bilo obiteljski, nije vezan. Kada se pored navedenog ima u vidu da je kod njega pronađena i oduzeta putovnica izdana na ime V. J., sve navedene okolnosti, zajedno s činjenicom da se okrivljenik tereti za počinjenje teškog kaznenog djela, upućuju na opasnost od bijega, zbog čega je primjena mjere pritvora protiv njega na temelju članka 102. stavak 1. točka 1. ZKP-a i nadalje nužna.

U pravu je sud prvog stupnja kada ocjenjuje da posebne okolnosti koje upućuju na postojanje opasnosti od ponavljanja djela kod optuženika M. H., M. C., E. C., V. V. i M. S., proizlaze iz činjenice da su navedeni optuženici osnovano sumnjivi da su kazneno djelo koje im se stavlja na teret počinili u sastavu grupe i uz uporabu vatrenog oružja, pri čemu su pomno međusobno podijelili uloge u počinjenju djela, a djelo ima i međunarodni karakter. Naime, optuženici se terete da su u vremenu od početka veljače do 23. ožujka 2008., zajedno s još petoricom suoptuženika, te jednom nepoznatom osobom, prema unaprijed postignutom dogovoru da će, radi pribavljanja nepripadajuće materijalne dobiti iz financijskih institucija na području S., oduzimati veće količine novca uporabom oružja i zastrašivanjem. U tu svrhu su detaljno razradili plan prema kojem su kao objekt kaznenog djela odabrali H. p. d.d., pri čemu je svaki od počinitelja prema unaprijed dogovorenim uputama obavljao određene zadatke u okviru počinjenja kaznenog djela, kojim su ostvarili ukupnu protupravnu imovinska korist oko 15 milijuna kuna. Uz navedeno, optuženici M. H., M. C., E. C. i V. V. osnovano su sumnjivi da su prije ovog djela na sličan način počinili još jedno kazneno djelo razbojništva iz članka 218. stavak 2. KZ-a, također na štetu H. p. d.d., dok je optuženik M. S. prema priloženom izvatku iz kaznene evidencije i ranije osuđivan i to zbog istovrsnog kaznenog djela teške krađe iz članka 217. stavak 1. KZ-a te zbog kaznenog djela protupravne naplate iz članka 330. KZ-a, a koje se djelo također čini uporabom sile ili prijetnjom.

Navedene radnje, pobliže opisane u činjeničnom opisu djela u optužnici, za koje se terete okrivljenici M. H., M. C., E. C., V. V. i M. S., visok stupanj organiziranosti te međusobna povezanost s drugim suoptuženicima u činjenju kriminalnih aktivnosti, upornost i planiranost vršenja tih aktivnosti, kao i duljina vremenskog razdoblja u kojem su one učinjene, ukazuje na izuzetno visoki stupanj kriminalne volje kod ovih okrivljenika, što ispravno zaključuje i sud prvog stupnja, obrazlažući ovu pritvorsku osnovu u pobijanom rješenju. Upravo opisana kriminalna aktivnost okrivljenika, proizašla iz organiziranja i povezivanja s ostalim suoptuženicima s ciljem pribavljanja velike protupravne imovinske

II Kž 233/09-3

koristi, u svojoj ukupnosti predstavljaju one osobite okolnosti koje opravdavaju bojazan da bi optuženici boravkom na slobodi nastavili s kriminalnom aktivnošću, činjenjem novih, istovrsnih ili sličnih kaznenih djela. Zbog toga je protiv njih osnovano produljen pritvor na temelju osnove iz članka 102. stavak 1. točka 3. ZKP-a, a u svrhu preveniranja iteracijske opasnosti, što se ne bi moglo ostvariti niti jednom od mjera opreza iz članka 90. ZKP-a, kako to u svojim žalbama predlažu pt. V. V. i opt. M. S..

Opravdano i zakonito je produljen pritvor protiv ovih optuženika i na temelju osnove iz članka 102. stavak 1. točka 4. ZKP-a, imajući na umu da se oni pravomoćnom optužnicom terete da su sudjelovali u počinjenju kaznenog djela razbojništva iz članka 218. stavak 2. KZ- a počinjenog u sastavu grupe, a visina pribavljene imovinske koristi premašuje iznos 15 milijuna kuna. Već i sama visina protupravne imovinske koristi daleko nadmašuje uobičajene okolnosti pod kojima se čine ova kaznena djela, čime su ostvarene posebno teške okolnosti djela. Osim navedenog, posebno teške okolnosti se ogledaju i u očito planskom i pažljivo smišljenom postupanju optuženika, koji su u sastavu grupe djelovali na području više država, koristeći vatreno oružje, kao i u postupku prema oštećenicima kojima su okrivljenici zalijepili ruke, noge i usta, narušivši time i njihov tjelesni integritet.

Optuženici E. C. i V. V. u svojim žalbama osporavaju postojanje osnovane sumnje da su počinili kaznena djela na način kako im se to stavlja na teret u optužnici, umanjujući ili u potpunost negirajući svoje uloge. Navedeni prigovori se ne mogu prihvatiti s obzirom da u ovom stadiju postupka, kao pretpostavka za pritvor, dovoljan je relevantan stupanj osnovane sumnje, koji je opravdan podignutom i još k tome pravomoćnom optužnicom i podacima u spisu, a prilikom odlučivanja o žalbi na pritvor sud drugog stupnja nije ovlašten ulaziti u činjenično stanje u spisu i pitanje kaznene odgovornosti okrivljenika.

Nije prihvatljiv ni navod opt. M. C. da u njegovom slučaju ne postoji iteracijska opasnost jer do sada neosuđivan, pošto taj podatak ne dovodi u pitanje ukupnost okolnosti koje opravdavaju pritvor kako je to ovdje navedeno. Također se ne mogu uvažiti žalbeni razlozi socijalnih i obiteljskih prilika na koje se poziva opt. V. V., kao ni zdravstveni problemi bračnog druga koje ističe opt. M. S., s obzirom da te okolnosti nisu relevantne pri odlučivanju o osnovanosti produljenja pritvora, a neosnovani su i žalbeni navodi opt. M. H. jer pogrešno tumače odredbe Zakona o sudovima („Narodne novine“ broj 150/05., 16/07. i 113/08. – dalje u tekstu: ZS) koje se odnose na sudske savjetnike.

Stoga je žalbe opt. M. H., opt. M. C., opt. E. C., opt. V. V. i opt. M. S. trebalo odbiti kao neosnovane.

Kako pobijanim rješenjem nije učinjena povreda Kaznenog zakona ili povreda odredaba kaznenog postupka na koje sud, temeljem odredbe čl. 398. st. 4. ZKP, pazi po službenoj dužnosti, sukladno odredbi čl. 398. st. 3. ZKP valjalo je odlučiti kao u izreci ovog rješenja.

U Zagrebu, 17. travnja 2009.

Zapisničar:

Predsjednica vijeća:

Zdravko Stojanović, v.r.

Ileana Vinja, v.r.