High Court dismisses appeal, overturns cost allocation, and rejects third-party participation request in property restitution case.
Legislator summary
AI generatedThe High Court dismissed the appeals against the first-instance judgment and ruling while overturning the specific decision regarding litigation costs. The court found that the first-instance court correctly established facts but erred in assigning liability for costs to plaintiffs who withdrew their claims or ceased to exist, requiring a new determination. Additionally, the court rejected the request for a third party to join the proceedings due to lack of standing and insufficient proof of succession.
Legislator headnote
AI generatedČlanci 33. stavak 2., 46. stavak 1. točka 1., 65. stavak 1. i 5., 67. stavak 3., 74. stavak 1., 79. stavak 4. i 5. Zakona o upravnom sporu; Stranka koja povuče tužbu snosi troškove, a sud mora jasno odrediti obveznike kada se miješaju povlačenje, prestanak postojanja i gubitak spora.
Keywords
AI generatedCited Legislation
AI generatedFull text
Poslovni broj: Usž-3791/18-12
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
I
R J E Š E N J E
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Lidije Vukičević, predsjednice vijeća, mr. sc. Inge Vezmar Barlek i Marine Kosović Marković, članica vijeća, te sudske savjetnice Alme Beganović, zapisničarke, u upravnom sporu tužiteljice B. I. iz Z., koju zastupa opunomoćenik B. M., odvjetnik u Z.,; P. d.o.o. iz Z., i M. d.o.o. iz Z., koje zastupa opunomoćenica L. H., odvjetnica u Z.,; H. k. z. M. iz Z., kojeg zastupa opunomoćenik M. M., odvjetnik u Odvjetničkom društvu M. & B. d.o.o. iz Z.,; M. - K. d.o.o. iz Z., koje zastupa opunomoćenik I. B., odvjetnik u Z., protiv tuženika Ministarstva pravosuđa Republike Hrvatske, Uprave za građansko, trgovačko i upravno pravo, Z., uz sudjelovanje zainteresirane osobe B. M. iz Z., sljednika Y. G. iz L., V. B., kojeg zastupa opunomoćenica S. A., odvjetnica u Z., radi naknade za oduzetu imovinu, odlučujući o žalbi B. I. i M. d.o.o. protiv presude i rješenja Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: UsI-488/17-27 od 19. lipnja 2018., na sjednici vijeća održanoj 13. studenoga 2019.
p r e s u d i o j e
I. Žalbe se odbijaju i potvrđuju se točke I. i II. presude Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: UsI-488/17-27 od 19. lipnja 2018.
II. Poništava se točka III. presude Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: UsI-488/17-27 od 19. lipnja 2018.
r i j e š i o j e
I. Žalba se odbija i potvrđuje rješenje Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: UsI-488/17-27 od 19. lipnja 2018.
II. Odbacuje se prijedlog A. M. G., C. W. G. i C. C. G. za sudjelovanje u sporu u svojstvu zainteresirane osobe.
Obrazloženje
Pobijanom presudom su pod točkama I. i II. izreke odbijeni tužbeni zahtjevi B. I. i M. d.o.o. za poništavanje rješenja tuženika, KLASA: UP/II-942-01/14-01/433, URBROJ: 514- 04-02-01-01-17-06 od 16. siječnja 2017. Točkom III. izreke presude naređeno je tužiteljima da zainteresiranoj osobi Y. G. solidarno naknade trošak upravnog spora u ukupnom iznosu od 6.250,00 kn, dok je u preostalom dijelu zahtjev za naknadu troškova spora odbijen. Rješenjem istog poslovnog broja i datuma je obustavljen upravni spor u odnosu na tužitelje: P. d.o.o. Z. (točkom I. izreke), H. k. z. M. (točkom II. izreke) i M. - K. d.o.o. Z. (točka III. izreke). Upravni sud u Zagrebu ocijenio je zakonitim naprijed navedeno rješenje tuženika kojim su odbijene žalbe izjavljene protiv djelomičnog rješenja Grada Z., Gradskog ureda za imovinsko-pravne poslove i imovinu Grada, Odjela za upravno-pravne poslove, Prvi područni odsjek, KLASA: UP/I-942-01/12-13/6, URBROJ: 251-14-02/208-14-35 od 17. ožujka 2014. kojim su zainteresiranoj osobi vraćeni u vlasništvo poslovni prostori pobliže određeni izrekom tog rješenja i s njima neodvojivo povezani odgovarajući suvlasnički dijelovi nekretnine, kuće popisni broj 165 i dvorišta na uglu I. br. 38 i M. u. br. 2, sagrađene na zk.č.br. 40/1, površine 366 m2, upisane u uk.ul.br. 1860 k.o. G. Z.; a obveznikom naknade utvrđen je Grad Z. Sud je obrazložio da je u ovoj upravnoj stvari, nakon donošenja presude Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: UsI-1870/12-17 od 20. ožujka 2013. ostalo jedino neutvrđeno je li zahtjev za naknadu za oduzetu imovinu podnesen u roku propisanom odredbom članka 7. stavka 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o naknadi za imovinu oduzetu za vrijeme jugoslavenske komunističke vladavine (Narodne novine, broj: 80/02., dalje: ZID Zakona o naknadi), s čim u vezi se pozvao na odluku Ustavnog suda Republike Hrvatske (dalje: Ustavni sud), broj: U-III-5694/13 od 1. ožujka 2016. te je primjenom odredbe članka 100. stavka 2. mjerodavnog Zakona o općem upravnom postupku (Narodne novine, broj: 53/91. i 103/96., dalje: ZUP) ocijenio da je zahtjev koji je zainteresirana osoba podnijela 7. siječnja 2003., pravodobno podnesen.
Protiv presude i rješenja B. I. je podnijela žalbu u kojoj navodi da u vrijeme pokretanja ovog upravnosudskog postupka i donošenja rješenja o povratu imovine od 17. travnja 2014., zainteresirana osoba nije bila živa, jer se njezino zastupanje u postupku pred Upravnim sudom u Zagrebu temelji na presliku ovjerene preslike punomoći iz 2008. godine, u koje vrijeme upravni sudovi uopće nisu postojali niti je doneseno pobijano ni prvostupanjsko rješenje. Navodi da ne egzistira punomoć koju bi zainteresirana osoba izdala u vrijeme ili nakon pokretanja ovog upravnosudskog postupka (2017. godina).
Smatra da je zahtjev za naknadu za oduzetu imovinu podnesen izvan zakonom propisanog roka, a u spisu nema dokaza da Y. G. na dan donošenja Zakona o naknadi (Narodne novine, broj: 92/96., 36/99., 42/99., 92/99., 43/00., 131/00., 27/01., 65/01., 118/01., 80/02. i 81/02., dalje: Zakon o naknadi) nije imala hrvatsko državljanstvo pa je prvostupanjski sud neosnovano odbio dokazne prijedloge za pribavljanje podataka o hrvatskom državljanstvu zainteresirane osobe. Navodi da nema dokaza kako zainteresirana osoba ostvaruje uvjete za uživanje pogodnosti iz novouvedenog roka.
Čak i kada bi zainteresirana osoba ostvarivala uvjete za podnošenje zahtjeva u novouvedenom roku, zahtjev je podnesen nakon 5. siječnja 2003. te ga treba odbaciti. Zahtjev nije podnijela Y. G., nego odvjetnica bez punomoći za zastupanje, što nije valjano. Osporava odluku o nadoknadi troškova spora jer spisu ne prileži uredna punomoć za zastupanje te smatra da je prvostupanjski sud kao obveznike naknade troškova trebao obuhvatiti i tužitelje M. - K. d.o.o. i H. k. z. M. koji su povukli tužbe. Neosnovano je određeno da tužitelji trošak trebaju nadoknaditi solidarno.
Navodi da je tužiteljica kao pravni laik pisala tužbu pa je prvostupanjski sud trebao postupiti po odredbi članka 29. stavka 2. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, broj: 20/10., 143/12., 152/14., 94/16. i 29/17., dalje: ZUS). Ističe da je presudu donijela sutkinja protiv koje je podnesen zahtjev za izuzeće o kojemu nije riješeno. Predlaže Sudu da poništi pobijanu presudu, usvoji tužbeni zahtjev i dosudi trošak postupka. Smatra da je neosnovano doneseno rješenje o obustavi spora zbog činjenice što je P. d.o.o. brisan iz sudskog registra.
Ističe da se radi o upravnoj stvari koja se po naravi može nastaviti pa predlaže Sudu da preinači pobijano rješenje i odredi prekid spora sukladno odredbi članka 45. stavak 1. točka 2. ZUS-a. Podneskom zaprimljenim kod ovog Suda 14. studenoga 2018. dostavlja Sudu smrtni list iz kojeg proizlazi da je tužiteljica umrla. Navodi da se pravo na povrat oduzete imovine ostvaruje tek pravomoćnošću odluke nadležnog tijela, a zbog činjenice što je tužiteljica kao ovlaštenica naknade umrla, predlaže Sudu da poništi pobijanu presudu.
Protiv točke II. i III. izreke presude žalbu je podnijelo trgovačko društvo M. d.o.o., u kojoj navodi kako smatra da su odlukom Ustavnog suda, broj: U-III-5694/13 od 1. ožujka 2016. prekoračene ovlasti Ustavnog suda, jer da je Ustavni sud time dao svojevrsno vjerodostojno tumačenje zakona koje je ovlašten dati isključivo Hrvatski Sabor. Smatra da takvim tumačenjem dolazi do diskriminacije hrvatskih državljana u odnosu na strane državljane, što je ispravno utvrdio Visoki upravni sud Republike Hrvatske u odluci poslovni broj: Uss-6/2012-5 od 13. rujna 2012.
U odnosu na okolnost postojanja punomoći za zastupanje ističe da je Upravni sud u Zagrebu utvrdio da postoji ovjerena punomoć iz 2008. godine, dok je ovaj upravni spor pokrenut tužbom od 23. veljače 2017., tako da je pravomoćnim okončanjem postupka za povrat imovine pred prvostupanjskim i drugostupanjskim tijelom prestala i punomoć za zastupanje odvjetnici S. A. te je za upravni spor iz 2017. godine morala biti dostavljena nova punomoć za zastupanje. Osim toga, ne proizlazi da je punomoć iz 2008. godine potpisala upravo Y. G. Navodi da je neutvrđeno kako je Y.
G. bila nasljednica prvog nasljednog reda iza pok. K. H. P. rođ. B., a Upravni sud u Zagrebu je odbio prijedlog za saslušanje zainteresirane osobe pa je činjenično stanje ostalo nepotpuno utvrđeno. Prvostupanjski je sud odbio i dokaz za pribavljanje rješenja o nasljeđivanju odnosno podataka je li iza nositeljice prava na naknadu K. H. P. rođ. B., koja je jedina u zemljišnim knjigama upisana kao posljednji vlasnik nekretnina koje su predmet povrata, vođen ostavinski postupak te je li Y. G. zakonska nasljednica prvog nasljednog reda. Upravni sud u Zagrebu je nadalje odbio i dokazni prijedlog da se pribavi podatak je li Y.
G. imala hrvatsko državljanstvo, a tu svoju odluku nije obrazložio. Navodi da su Y. G. oba roditelja bili hrvatski državljani i da je rođena u Republici Hrvatskoj pa je opravdano vjerovati da ima hrvatsko državljanstvo. Pravo na podnošenje zahtjeva u roku propisanom ZID Zakona o naknadi imaju samo osobe koje nisu hrvatski državljani. Navodi da je u tužbi zatraženo da se iz zbirke isprava Općinskog građanskog suda u Zagrebu pribavi akt koji se vodi pod brojem: Z-3175/48 i Z-1076/44, jer je iz lista B za nekretninu upisanu u zk.ul. 1860, k.č.br. 40/1 k.o.
G. Z., rješenjem broj: 1076 iz 1944. godine P. rođ. B. K. oduzeta nekretnina na prijavu Ministarstva državne riznice, Odjela za novčarstvo, državnu imovinu i dugove, Ureda za podržavljeni imetak od 14. ožujka 1944., broj: P-767/1944 i uknjižena u korist Nezavisne Države Hrvatske. Kako je razvidno iz upisa plombi, zaključkom Z-3175/48 uknjižuje se pravo vlasništva na nekretninama u A na temelju rješenja od 13. svibnja 1948. broj: R-857/48, u korist Općenarodne imovine kojom upravlja Poduzeće državnih stambenih zgrada I. rajona u Z., uz prethodnu uspostavu prijašnjeg gruntovnog stanja kakvo je bilo prije zaključka Z-1076/44.
Iz lista C vidljivo je da je 1939. podignut zalog u iznosu od 600.000,00 din. Smatra da je trebalo utvrditi kako je došlo do ukidanja rješenja kojim se na temelju prijave Ministarstva državne riznice, Odjela za novčarstvo i dugove nekretnina daje u vlasništvo Nezavisnoj Državi Hrvatskoj, s obzirom da je zalog iz teretnog lista valjana osnova da bi do oduzimanja moglo doći te je trebalo utvrditi je li zalog naknadno isplaćen. Upitno je radi li se o napuštenoj imovini koju su vlasnici morali napustiti u toku okupacije ili se radi o imovini koja je radi opterećenja zalogom postala vlasništvo tadašnje države.
Smatra da je ostalo nerazjašnjeno mogu li strani državljani steći imovinu bez pretpostavke uzajamnosti, u pogledu čega prvostupanjski sud nije dao nikakve razloge nego se pozvao na odredbu članka 10. stavka 2. Zakona o naknadi, a nije naveo postojanje ili nepostojanje međudržavnog sporazuma između Republike Hrvatske i Velike Britanije. Poziva se na odredbu članka 356. stavka 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima te ističe kako u postupku nije utvrđivana pretpostavka uzajamnosti. Dalje smatra da se članak 7. ZID Zakona o naknadi odnosi samo na ovlaštenike naknade, a ne i njihove zakonske nasljednike.
Predlaže Sudu da prvostupanjsku presudu poništi. Naknadnim podnescima pojašnjava žalbu te ističe da je Y. G. umrla 23. srpnja 2018. i da je njezinom smrću prestala punomoć za zastupanje pa predlaže Sudu da se uskrati zastupanje po danoj punomoći. Smatra da su prestale postojati pretpostavke za povrat imovine i dostavlja ovjereni prijevod smrtovnice na hrvatski jezik. Tuženik se u odgovoru na žalbu poziva na razloge rješenja koje je bilo predmetom ocjene zakonitosti i predlaže Sudu da žalbe kao neosnovane odbije.
Tužitelji P. d.o.o., H. k. z. M. i M. - K. d.o.o. nisu dostavili odgovore na žalbe, iako su pozvani rješenjem od 16. srpnja 2018.
A. M. G., C. W. G. i C. C. G. su podneskom zaprimljenim kod ovog Suda 6. svibnja 2019. obavijestili Sud da je Y. G. preminula 23. srpnja 2018. te su naveli da su proglašeni njezinim nasljednicima i da dostavljaju preslik oporuke s ovjerenim prijevodom, iako to nije priloženo podnesku. Ujedno otkazuju punomoć za zastupanje odvjetnici S. A.
Podneskom zaprimljenim kod ovoga Suda 25. srpnja 2019. odvjetnica S. A. je obavijestila Sud da je zainteresirana osoba preminula u tijeku upravnog spora te dostavlja Sudu ugovor o ustupu potraživanja od 9. srpnja 2018. kojim je zainteresirana osoba sva potraživanja iz ovog postupka ustupila B. M. iz Z., N. 9, koji je na zastupanje ovlastio odvjetnicu S. A. Punomoć je priložena podnesku.
Žalbe protiv točke I. i II. presude i rješenja nisu osnovane, dok je osnovana žalba protiv odluke o troškovima spora (točka III. presude).
A. M. G., C. W. G. i C. C. G. nisu dokazali svoj pravni interes za sudjelovanje u sporu u smislu odredbe članak 19. stavka 3. ZUS-a, budući da nisu dokazali da su oporukom naslijedili potraživanje koje je predmet ovog spora, jer nisu dostavili oporuku.
Nakon smrti zainteresirane osobe (23. srpnja 2018.), Sud je kao osobu koja ima status stranke u sporu umjesto Y. G., prihvatio B. M. koji je dokazao svoje sljedništvo i pravni interes te preuzeo sudjelovanje u sporu, a radi se o upravnoj stvari koja se po svojoj naravi može nastaviti nakon smrti stranke. Naime, prema ocjeni ovog Suda podnositelj zahtjeva za naknadu za oduzetu imovinu ovlašten je u tijeku upravnog postupka odnosno upravnog spora raspolagati sa svojim zahtjevom i prenijeti potraživanje koje ima na osnovi Zakona o naknadi, tako da u tom slučaju nakon smrti ovlaštenika naknade u njegovu pravnu poziciju stupa osoba na koju je preneseno potraživanje. Iz ugovora o ustupu potraživanja od 9. srpnja 2018. dostavljenog ovom Sudu proizlazi da je Y. G. za života tim ugovorom prenijela potraživanje iz ovog spora B. M. kako bi stupio u njezinu pravnu poziciju.
Ispitujući zakonitost pobijane presude u granicama žalbenih razloga (članak 73. stavak 1. ZUS-a) Sud ne nalazi postojanje ni jedne žalbene osnove zbog koje bi pobijana presuda bila nezakonita.
Sud prihvaća obrazloženje prvostupanjskog suda da je nakon donošenja presude Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: UsI-187/12-17 od 20. ožujka 2013., kojom su odbijeni tužbeni zahtjevi za poništavanje rješenja tuženika KLASA: UP/II-942-01/09-01/471, URBROJ: 514-04-02-01-12-11 od 10. travnja 2012. ostalo jedino za ocijeniti je li zahtjev koji je Y. G. podnijela 7. siječnja 2003. pravodobno podnesen. Naime, navedenom presudom je Upravni sud u Zagrebu potvrdio naprijed navedeno rješenje kojim je tuženik poništio djelomično rješenje Grada Z., Gradskog ureda za imovinsko-pravne poslove i imovinu grada, Odjela za upravno-pravne poslove, I. Područnog odsjeka, KLASA: UPI-942-01/2003-13/8, URBROJ: 251-14-02/207-08-35 od 18. prosinca 2008. i predmet vratio na ponovni postupak radi utvrđivanja je li zahtjev podnesen u roku propisanom člankom 7. ZID Zakona o naknadi, dok su sve ostale činjenice u pogledu osnove prijenosa imovine u općenarodnu imovinu te primjene članka 9. Zakona o naknadi u vezi ovlaštenika naknade (nasljednika prvog nasljednog reda) utvrđene i obrazložene u ranijem rješenju tuženika te nisu bile osporene. Imajući na umu stajalište Ustavnog suda o pravnoj prirodi roka iz članka 7. ZID Zakona o naknadi te pravila o računanju rokova propisana odredbom članka 100. stavka 2. ZUP, pravilno je Upravni sud u Zagrebu ocijenio da je zahtjev za naknadu za oduzetu imovinu pravodobno podnesen (7. siječnja 2003.).
Prije ovog spora nije iznesen prigovor o potrebi utvrđivanja činjenice je li podnositeljica zahtjeva imala hrvatsko državljanstvo, nego je taj prigovor iznesen tek u ovom sporu, u tužbi podnesenoj Upravnom sudu u Zagrebu. Međutim, s obzirom da je u prethodno dovršenim postupcima nesporno utvrđeno da je podnositeljica zahtjev podnijela kao britanska državljanka i da se primjenjuje odredba članka 7. ZID Zakona o naknadi, taj prigovor se s uspjehom više ne može iznositi.
Nadalje, radi zakonitog rješavanja upravne stvari Sud smatra potrebnim otkloniti kao neosnovan žalbeni prigovor da je trebalo utvrditi je li proveden ostavinski postupak iza prijašnje vlasnice. Provođenje ostavinskog postupka iza prijašnjeg vlasnika nije od utjecaja na podnošenje zahtjeva za naknadu, koji su na temelju članka 9. Zakona o naknadi, odnosno članka 7. ZID Zakona o naknadi bili ovlašteni podnijeti i zakonski nasljednici prvog nasljednog reda iza prijašnjeg vlasnika, koje činjenice se nužno ne utvrđuju na temelju rješenja donesenog u ostavinskom postupku, jer oduzeta imovina nije ni mogla biti predmet ostavine, nego se svojstvo nasljednika prvog nasljednog reda iza prijašnjeg vlasnika utvrđuje na temelju svih dokaza priloženih spisu (rodni, smrtni list i sl.). Uvidom u rodni list prvostupanjsko je tijelo utvrdilo da je Y. G. bila kćer prijašnje vlasnice, koja činjenica nije sporna.
Pretpostavka uzajamnosti koja je kao uvjet za stjecanje vlasništva nekretnina na području Republike Hrvatske stranim fizičkim i pravnim osobama propisana odredbom članka 356. stavak 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine, broj 81/15. – pročišćeni tekst i 94/17. – ispravak), ne utvrđuje se u postupku povrata imovine na temelju Zakona o naknadi, jer je taj propis posebni materijalni propis mjerodavan za priznavanje prava u odnosu na imovinu oduzetu za vrijeme bivše jugoslavenske komunističke vladavine. Dodatno, Sud upućuje i na odredbu članka 5. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine, broj 146/08.), vezano na državljane država članica Europske unije.
U odnosu na prigovore glede propusta navođenja međunarodnog ugovora koji bi riješio pitanje naknade za oduzetu imovinu, Sud ističe da bi u smislu odredbe članka 10. Zakona o naknadi takav ugovor bio relevantan samo u slučaju da se radi o oduzimanju imovine stranom državljaninu. U konkretnom slučaju u podacima spisa (i prema žalbenim prigovorima) nema podataka da bi prijašnja vlasnica pok. K. H. P. rođ. B. bila strana državljanka, a oduzimanje imovine izvršeno je na temelju Zakona o postupanju s imovinom koju su vlasnici morali napustiti u toku okupacije i imovinom koja im je oduzeta od strane okupatora i njegovih pomagača (Službeni list DFJ, broj 36/45.).
Također je pravilno Upravni sud u Zagrebu naveo i da su u ranijem postupku otklonjeni i svi prigovori vezani uz urednost punomoći u upravnom postupku kao i da se radi o nedostatku koji je sukladno odredbama ZUP-a dopušteno otkloniti u tijeku postupka i koji je otklonjen. U odnosu na zastupanje u upravnom sporu, spisu prvostupanjskog suda prileži uredna punomoć od 19. lipnja 2018. kojom Y. G. ovlašćuje odvjetnicu S. A. na zastupanje u ovom sporu.
Zbog svega navedenog, osnovano je Upravni sud u Zagrebu odbio izvođenje daljnjih dokaznih prijedloga, jer su sve relevantne činjenice pravilno i potpuno utvrđene u upravnom postupku, što je upravni sud ovlašten uzeti u obzir na temelju odredbe članka 33. stavka 2. ZUS-a.
Neosnovan je žalbeni navod da je zbog činjenice što je tužiteljica sama pisala tužbu, prvostupanjski sud trebao postupiti po odredbi članka 29. ZUS-a. To iz razloga što je tužba bila podobna za meritorno raspravljanje, a nema zapreke da stranka sama, bez stručne pomoći, nastupa u upravnom sporu i piše podneske.
Neosnovan je žalbeni prigovor da o zahtjevu za izuzeće sutkinje nije riješeno, jer spisu prileži rješenje Zamjenika Predsjednice Upravnog suda u Zagrebu broj: 29Su-120/18-3 od 18. lipnja 2018., kojim je zahtjev odbačen.
U odnosu na žalbu na rješenje o obustavi spora u odnosu na trgovačko društvo P. d.o.o. žaliteljica nije ponudila dokaze koji bi doveli u sumnju činjenicu da je društvo prestalo postojati, koju je prvostupanjski sud utvrdio uvidom u sudski registar i zbog čega je sukladno odredbi članka 46. stavak 1. točke 1. ZUS-a u odnosu na tog tužitelja spor obustavljen. Osnovano žaliteljica navodi da se po svojoj naravi ova upravna stvar može nastaviti, ali niti je navela ni dokazala sljedništvo navedenog društva.
Slijedom izloženog Sud je na temelju odredbe članka 74. stavak 1. i članka 67. stavka 3. ZUS-a žalbe protiv točke I. i II. izreke presude te rješenja prvostupanjskog suda, kao neosnovane odbio.
Odluka o troškovima spora donesena je na temelju odredbe članka 79. stavka 4. ZUS- a kojom je propisano da stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi sve troškove spora. U tom smislu osnovan je žalbeni prigovor da troškove spora trebaju snositi i tužitelji H. k. z. M. i M.
- K. d.o.o. koji su povukli tužbe i u odnosu na koje je upravni spor obustavljen sukladno odredbi članka 41. stavka 3. ZUS-a. Naime, prema odredbi članka 79. stavak 5. ZUS-a stranka koja je povukla tužbu, žalbu ili drugi prijedlog koji je prouzročio troškove drugim strankama snosi troškove i tim strankama. Odluka prvostupanjskog suda sukladno kojoj troškove trebaju naknaditi tužitelji, je u okolnostima konkretnog slučaja nejasna, jer je dio tužitelja izgubio spor, dio je povukao tužbu, a jedan je prestao postojati pa je u odluci o trošku trebalo jasno i nedvosmisleno odrediti tko je u obvezi snositi trošak spora. Pritom je osnovano Upravni sud u Zagrebu odredio da obveznici plaćanja troškova odgovaraju solidarno, s obzirom na odredbu članka 42. u vezi s odredbom članka 20. stavka 2. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine, broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15. i 29/18.). Stoga je na temelju odredbe članka 67. stavka 3. ZUS-a, Sud poništio odluku o troškovima spora (točku III. izreke prvostupanjske presude) pa će u nastavku postupka Upravni sud u Zagrebu novim rješenjem odlučiti o troškovima spora.
Odluka pod točkom II. izreke rješenja donesena je na temelju odredbe članka 65. stavak 1. i 5. ZUS-a.
U Zagrebu 13. studenoga 2019.
Predsjednica vijeća
Lidija Vukičević, v.r.