Gzp-1344/2008-3 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

Broj: Gzp 1344/08-3

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu po sucu Đuri Sessi, u pravnoj stvari predlagatelja P. P. iz S., …, protiv protustranke Republike Hrvatske, koju zastupa Državno odvjetništvo Republike Hrvatske, Građansko-upravni odjel, radi zaštite prava na suđenje u razumnom roku, rješavajući o zahtjevu predlagatelja od 28. veljače 2008., dana 22. ožujka 2010.,

r i j e š i o j e:

I. Predlagatelju P. P. iz S., …, određuje se primjerena naknada zbog povrede prava na suđenje u razumnom roku u iznosu od 12.000,00 kn (dvanaesttisućakuna).

II. Nalaže se Republici Hrvatskoj isplatiti primjerenu naknadu iz stavka I. izreke ovog rješenja u roku od 3 (tri) mjeseca od dana podnošenja zahtjeva predlagatelja Ministarstvu financija Republike Hrvatske za njezinu isplatu, računajući od dana pravomoćnosti ovog rješenja.

Obrazloženje

Predlagatelj je 28. veljače 2008. kod Županijskog suda u Splitu podnio zahtjev za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku, u smislu odredbe članka 27. stavka 1. Zakona o sudovima ("Narodne novine", broj 150/05, 16/07, 113/08 i 153/09 dalje u tekstu: ZS), smatrajući da mu je povrijeđeno ustavno pravo na suđenje u razumnom roku zbog nedonošenja sudske odluke u razumnom roku i dugog trajanja postupka vođenog kod Općinskog suda u Splitu pod poslovnim brojem P-2336/95.

Županijski sud u Splitu se rješenjem poslovni broj Gzp-168/08 od 19. kolovoza 2008. oglasio stvarno nenadležnim s obzirom na okolnost da je pred tim sudom u tijeku žalbeni postupak te je spis ustupio Vrhovnom sudu Republike Hrvatske kao stvarno nadležnom na daljnje postupanje.

Zahtjev je osnovan.

Prema odredbi članka 27. stavka 1. ZS stranka u sudskom postupku koja smatra da nadležni sud nije odlučio u razumnom roku o njezinom pravu ili obvezi ili o sumnji ili o optužbi za kažnjivo djelo, može neposredno višem sudu uputiti zahtjev za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku.

U provedenom postupku Vrhovni sud Republike Hrvatske je na temelju navoda predlagatelja iz zahtjeva, pribavljene preslike spisa Općinskog suda u Splitu poslovni broj P- 2336/95, očitovanja Općinskog suda u Splitu od 27. svibnja 2008., telefonske provjere kod nadležnih sudova te uvida u spis Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Revr- 1734/09, utvrdio slijedeće činjenice odlučne za ocjenu osnovanosti zahtjeva predlagatelja za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku, zajamčenog odredbom članka 29. stavka 1. Ustava Republike Hrvatske ("Narodne novine", broj 41/01 - pročišćeni tekst 55/01-dalje: Ustav):

- da je ovdje predlagatelj kao tužitelj podnio 14. srpnja 1995. tužbu kod Općinskog suda u Splitu protiv I-tuženika „D.-V.“ d.d. S. i II-tuženika „D.“ d.d. S., radi isplate razlike plaće u razdoblju od rujna 1990. do prosinca 1994. te je predmet zaveden pod poslovnim brojem P-2336/95;

- ročište od 13. svibnja 1997. je odgođeno, nakon čega je na ročištu održanom 1. rujna 1997. tužitelj predao u spis preslike osobnog kartona primanja;

- na ročištu održanom 3. svibnja 2007. tuženik je predao u spis primjerak nagodbe s popisom radnika s kojima je sklopljena te je sud odredio rok od 15 dana punomoćniku tužitelja da stupi u vezu s tužiteljem radi dostave eventualnog očitovanja na nagodbu;

- na ročištu održanom 3. srpnja 2007. punomoćnik tužitelja je izjavio da nije stupio u vezu s tužiteljem, pa je sud odredio da će saslušati tužitelja;

- ročište od 7. rujna 2007. je odgođeno povodom prijedloga punomoćnika tužitelja jer ponovno nije mogao stupiti u kontakt s tužiteljem, a ročište od 25. listopada 2007. je odgođeno jer je punomoćnik tužitelja izjavio da se tužitelj drugi tjedan vraća s broda;

- na ročištu održanom 9. studenoga 2007. saslušan je tužitelj, nakon čega mu je sud odredio rok od 8 dana za postavljanje određenog tužbenog zahtjeva u tužbi;

- na ročištu održanom 5. prosinca 2007. tužitelj je predao u spis podnesak u kojem je postavio određen tužbeni zahtjev s prijedlogom za određivanje privremene mjere te je priložio drugu dodatnu dokumentaciju;

- na ročištu održanom 30. siječnja 2008. tuženik je predao podnesak s prilozima te je sud udovoljio prijedlogu tužitelja i odredio mu rok za dostavu očitovanja na istu, po čemu je postupljeno;

- sud je održao ročište 5. ožujka 2008., a na ročištu održanom 18. travnja 2008. donesena je i objavljena presuda i rješenje poslovni broj P-2336/95 kojom je odbijen tužbeni zahtjev u odnosu na II-tuženika D. d.d. S. i riješeno da se odbija prijedlog tužitelja za određivanje privremene mjere;

- rješenjem poslovni broj P-2336/95 od 18. travnja 2008. određen je prekid postupka u odnosu na I-tužitelja D.-V. d.d. S. nad kojom je otvoren stečajni postupak te se istim rješenjem sud oglasio nenadležnim i spis ustupio stvarno nadležnom Trgovačkom sudu u Splitu kod kojeg je zaveden pod poslovnim brojem P-908/08;

- s obzirom da je tužitelj podneskom od 13. siječnja 2009. obavijestio sud da povlači tužbu, Trgovački sud u Splitu je rješenjem poslovni broj P-908/08 od 15. siječnja 2009. utvrdio da je tužba povučena;

- povodom žalbe tužitelja protiv presude i rješenja Općinskog suda u Splitu poslovni broj P-2336/95 od 18. travnja 2008. cijeli spis je dostavljen 16. lipnja 2008. Županijskom sudu u Splitu radi donošenja odluke o žalbi;

- presudom i rješenjem Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž-3544/08 i Gžx- 21/08 od 14. svibnja 2009. potvrđena je presuda i rješenje Općinskog suda u Splitu poslovni broj P-2336/95 od 18. travnja 2008;

- protiv navedene drugostupanjske presude i rješenja tužitelj je podnio reviziju 12. kolovoza 2009. te je cijeli spis 12. studenoga 2009. dostavljen Vrhovnom sudu Republike Hrvatske kod kojeg je zaveden pod poslovnim brojem Revr-1734/09;

- presudom i rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Revr- 1734/09-2 od 25. studenoga 2009. revizija protiv presude je odbijena kao neosnovana, a protiv rješenja je odbačena kao nedopuštena;

- navedena presuda i rješenje Vrhovnog suda Republike Hrvatske je otpremljena 19. ožujka 2010.

Pravno relevantno razdoblje odlučno kod ocjene pripada li predlagatelju pravo na zaštitu prava na suđenje u razumnom roku, u pravilu je razdoblje od podnošenja tužbe do donošenja odluke o zahtjevu predlagatelja.

Međutim, tužitelj je podnio tužbu 14. srpnja 1995. pa u konkretnom slučaju pravno relevantno razdoblje za ocjenu osnovanosti zahtjeva predlagatelja teče tek od 6. studenoga 1997. (od kada se primjenjuje Zakon o potvrđivanju Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda koji je stupio na snagu 5. studenoga 1997.- NN Međunarodni ugovori, broj 18/97, 6/99 – pročišćeni tekst, 8/99-ispr., 14/02) i traje do dana donošenja odluke o predmetnom zahtjevu 22. ožujka 2010. (s obzirom da presuda i rješenje Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Revr-1734/09-2 još nisu dostavljene predlagatelju). Dakle, predmetni parnični postupak je trajao 12 (dvanaest) godina, 4 (četiri) mjeseca i 16 (šesnaest) dana.

Prema ocjeni Vrhovnog suda Republike Hrvatske nadležni Općinski sud u Splitu nije ostvario ciljeve načela ekonomičnosti iz odredbe članka 10. stavka 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08 i 123/08 dalje u tekstu: ZPP), jer se postupak, samo u prvostupanjskom stadiju od podnošenja tužbe (14. srpnja 1995.) do donošenja presude nalazio preko dvanaest godina, s time da je sud imao dugi zastoj u trajanju preko devet godina. Opisanim postupanjem sud je zanemario činjenicu da je u konkretnom slučaju riječ o radnom sporu za kojeg je zakonom propisana hitnost u postupanju suda. Predmet se nakon donošenja prvostupanjske odluke nalazio u žalbenom stadiju (manje od godinu dana) i revizijskom stadiju (oko četiri mjeseca) te je postupak pravomoćno dovršen. Međutim, ažurnost Vrhovnog suda Republike Hrvatske ne može opravdati tako dugo trajanje cjelokupnog postupka.

Stoga, Vrhovni sud Republike Hrvatske ocjenjuje da trajanje sudskog postupka u pravno relevantnom razdoblju predstavlja povredu prava na suđenje u razumnom roku zajamčenog odredbom članka 29. stavka 1. Ustava Republike Hrvatske.

Prema ocjeni Vrhovnog suda Republike Hrvatske, u konkretnom slučaju predmet je činjenično i pravno složen, jer je tužba podnesena protiv dvoje tuženika, radi isplate razlike plaće u razdoblju od rujna 1990. do prosinca 1994. U odnosu na I-tuženika utvrđen je prekid postupka (članak 212. stavak 1. točka 5. ZPP), a u odnosu na II-tuženika bilo je potrebno ocijeniti je li on pravni sljednik poslodavca tužitelja. Međutim, složenost predmeta, ne može opravdati trajanje postupka.

Predlagatelj je kao tužitelj doprinio trajanju postupka svojim ponašanjem i to izrazitom nezainteresiranošću za njegovo dovršenje.

Imajući na umu ukupno trajanje parničnog postupka, postupanje suda, ovaj sud ocjenjuje osnovanim zahtjev za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku.

Visinu naknade u iznosu od 12.000,00 kn (dvanaesttisućakuna) je Vrhovni sud Republike Hrvatske odmjerio uzimajući u obzir sve navedene okolnosti, kao i činjenicu da je postupak pravomoćno dovršen čime je u jednom dijelu ustavno pravo predlagatelja dovršeno, uz uvažavanje općepoznatih socijalnih i složenih te otežanih ukupnih gospodarskih prilika u Republici Hrvatskoj.

Slijedom navedenog, valjalo je na temelju odredbe članka 28. stavaka 1. i 2. ZS prihvatiti zahtjev i riješiti kao u izreci ovog rješenja.

U Zagrebu, 22. ožujka 2010.

S U D A C

Đuro Sessa, v.r.

Pouka o pravnom lijeku:

Protiv ovog rješenja može se u roku od 15 dana od dana dostave prijepisa rješenja podnijeti žalba Vrhovnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi u tri primjerka.