Revr-990/2011-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

Broj: Revr 990/11-2

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu po sutkinji Renati Šantek, u pravnoj stvari tužitelja D. I. iz M., kojeg zastupa punomoćnica T. B. T., odvjetnica u Z., protiv tuženice Republike Hrvatske, koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo u Sisku, radi utvrđivanja i ispravljanja podataka zaštite prava iz radnog odnosa i ispravljanja podataka, odlučujući o reviziji tužitelja protiv rješenja Županijskog suda u Sisku, broj Gž-1873/10 od 11. studenoga 2010., kojim je potvrđeno rješenje Općinskog suda u Sisku, broj P-836/08-18 od 26. svibnja 2010., 28. veljače 2013.,

r i j e š i o j e:

Revizija tužitelja odbacuje se kao nedopuštena.

Obrazloženje

Drugostupanjskim rješenjem odbijena je žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđeno je prvostupanjsko rješenje kojim je odlučeno:

"I. Odbacuje se tužba tužitelja D. I. u dijelu koji glasi:

"Utvrđuje se da je tužena Republika Hrvatska, Ministarstvo unutarnjih poslova, Policijska uprava … povrijedila tužitelju D. I. iz M. temeljna prava po osnovi rada upisavši u osobni očevidnik netočne podatke o ukupnom radnom stažu tužitelja ostvarenom prije stupanja u državnu službu kao i koristeći se tim netočnim podacima prilikom obračuna plaće i svim drugim postupcima u kojima je za rješavanje o pravima tužitelja bilo potrebno koristiti iste podatke, a isto tako i odbivši tužitelju zahtjev za ispravak tih podataka sukladno podacima koji su evidentirani u radnoj knjižici, te nastavljajući na isti način koristiti se netočnim podacima sve do prestanka državne službe tužitelja tj. do 31. 08. 2009. godine."

II. Ovaj sud se proglašava nenadležnim, ukidaju se provedene radnje u postupku i odbacuje tužba u dijelu koji glasi:

"Nalaže se tuženoj Republici Hrvatskoj ispraviti podatke o ukupnom radnom stažu ostvarenom prije stupanja u državnu službu u osobnom očevidniku tužitelja koji vodi Ministarstvo unutarnjih poslova, Policijska uprava …, i u svim povezanim evidencijama koje su ustrojene kod tuženika vezano za rad u državnoj službi, a koje se vode kod istog ili nekog drugog državnog tijela.

Navedene podatke tužena je dužna ispraviti na način da se podaci o ukupno ostvarenom radnom stažu prije stupanja u državnu službu upišu u osobni očevidnik tužitelja sukladno podacima upisanim u radnoj knjižici tužitelja tj. da je na dan 18. 11. 2002. godine tužitelj imao ostvaren radni staž u ukupnom trajanju od 15 godina, 7 mjeseci i 18 dana, kao i tužitelju izdati pisanu potvrdu o upisu točnim podataka u osobni očevidnik, sve u roku od 8 dana jer će u protivnom ova presuda zamijeniti takvu potvrdu."

II/ Nalaže se tužitelju D. I. da tuženici Republici Hrvatskoj naknadi parnični trošak u iznosu od 2.000,00 kuna, u roku od 8 dana."

Protiv drugostupanjskog rješenja reviziju je podnio tužitelj zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. Predložio je reviziju prihvatiti, pobijano rješenje ukinuti i predmet vratiti drugostupanjskom sudu na ponovan postupak.

Odgovor na reviziju nije podnesen.

Revizija tužitelja nije dopuštena.

Odredbom čl. 400. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08 i 123/08 – dalje: ZPP), koji se u ovom postupku primjenjuje na temelju čl. 53. st. 4. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 57/11), propisano je da stranke mogu izjaviti reviziju i protiv rješenja drugostupanjskog suda kojim je postupak pravomoćno završen u sporovima u kojima bi revizija bila dopuštena protiv drugostupanjske presude (članak 382.).

Prema odredbi čl. 382. st. 1. ZPP stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude ako vrijednost pobijanog dijela presude prelazi 100.000,00 kuna (točka 1.), ako je presuda donesena u sporu koji je pokrenuo radnik protiv odluke o postojanju ugovora o radu, odnosno prestanku radnog odnosa ili radi utvrđenja postojanja radnog odnosa (točka 2.) ili ako je drugostupanjska presuda donesena prema odredbama članka 373.a i 373.b ZPP (točka 3.).

Tužbenim zahtjevom tužitelj je zahtijevao utvrđenje da je tuženica povrijedila tužitelju temeljna prava po osnovi rada upisavši mu u osobni očevidenik netočne podatke o ukupnom stažu, kako je to pobliže navedeno u st. I. izreke prvostupanjskog rješenja i da sud tuženici naloži ispravak podataka o ukupnom radnom stažu tužitelja ostvarenom prije stupanja u državnu tužbu u osobnom očevidniku tužitelja koji vodi Ministarstvo unutarnjih poslova, Policijska uprava … i u svim povezanim evidencijama ustrojenim kod tuženice, koje se vode kod istog ili nekog drugog tijela, kako je to pobliže navedeno u st. II. izreke prvostupanjskog rješenja.

Dakle, u ovom parničnom postupku nije riječ o sporu koji je pokrenuo radnik protiv odluke o prestanku radnog odnosa. Zbog toga se o dopuštenosti revizije prosuđuje po vrijednosnom kriteriju iz čl. 382. st. 1. točka 1. ZPP, kojim je propisano da stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude ako vrijednost predmeta spora pobijanog dijela presude prelazi iznos od 100.000,00 kuna.

Iz spisa proizlazi da tužitelj u tužbi nije naznačio vrijednost predmeta spora, a da sud tijekom prvostupanjskog postupka, do zaključenja glavne rasprave, nije utvrdio vrijednost predmeta spora pa se, na temelju čl. 40. st. 5. ZPP, smatra da vrijednost predmeta spora u ovom postupku iznosi 50.000,00 kuna.

Budući da vrijednost predmeta spora u ovom postupku, u kojem je doneseno pobijano drugostupanjsko rješenje, ne prelazi propisani iznos od 100.000,00 kuna, revizija tužitelja nije dopuštena u smislu odredbe čl. 382. st. 1. točka 1. ZPP.

Nadalje, u ovom postupku nisu ispunjene pretpostavke niti za podnošenje redovne revizije na temelju čl. 382. st. 1. točka 3. ZPP jer pobijano drugostupanjsko rješenje nije doneseno prema odredbama članka 373.a i 373.b ZPP.

S obzirom da je tužitelj je u reviziji naveo da reviziju podnosi i na temelju odredbe čl. 382. st. 2. ZPP ovaj sud je ispitivao jesu li ispunjene zakonske pretpostavke za dopuštenost izvanredne revizije.

Prema čl. 382. st. 2. ZPP u vezi s čl. 400. st. 3. ZPP stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude, odnosno rješenja, u slučajevima u kojima je ne mogu podnijeti prema odredbi čl. 382. st. 1. ZPP, ako odluka u sporu ovisi o rješenju nekoga materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana.

U smislu odredbi čl. 382. st. 2. i 3. ZPP za dopuštenost izvanredne revizije potrebno je da su kumulativno ostvarene slijedeće pretpostavke:

1. da je određeno naznačeno pravno pitanje zbog kojeg se revizija podnosi,

2. da je riječ o pravnom pitanju o čijem rješenju ovisi odluka u konkretnom sporu,

3. da su u reviziji određeno navedeni razlozi zbog kojih revident smatra da je to pitanje važno za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana.

U slučaju kad u reviziji izostane bilo koja od tih pretpostavki nisu ispunjeni uvjeti za dopuštenost i razmatranje izvanredne revizije u smislu odredbi čl. 382. st. 2. i st. 3. ZPP. To tim više što je odredbom čl. 392.a st. 2. ZPP propisano da u povodu revizije iz čl. 382. st. 2. ZPP revizijski sud ispituje pobijanu odluku samo u dijelu u kojem se pobija revizijom i samo zbog pitanja koje je važno za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana zbog kojeg je podnesena.

U predmetnoj reviziji tužitelj je naveo da reviziju podnosi zbog dva pravna pitanja i to:

1. „Jesu li su redovni sudovi nadležni za suđenje u sporovima državnih službenika protiv Republike Hrvatske zbog povrede prava iz radnog odnosa?

2. Na temelju koje ovlasti je prvostupanjski sud, pored jasnih odredaba relevantnih zakona iz kojih nedvosmisleno proizlazi stvarna nadležnost redovnog suda nižeg stupnja u ovom radnopravnom sporu, može i smije tužbu odbaciti nakon provedene i zaključene glavne rasprave na kojoj je izveo sve dokaze isključivo vezane za materijalnopravnu utemeljenost tužbe te svoju odluku o apsolutnoj nenadležnosti suda utemeljiti isključivo na jednoj jedinoj odredbi Uredbe o sadržaju i načinu vođenja osobnih očevidnika i središnjeg popisa državnih službenika i namještenika („Narodne novine“, broj 113/06), kojom ni indirektno nije određeno da se radi vođenja osobnih očevidnika (a isto tako i radi ispravljanja netočnih podataka u njima) treba provesti upravni postupak?“.

Odlučujući o dopuštenosti predmetne revizije ovaj sud je ocijenio da tužitelj u reviziji nije naveo niti izložio razloge zbog kojih smatra da bi se postavljena pravna pitanja trebalo smatrati važnim u smislu odredbi čl. 382. st. 2. i 3. ZPP. Naprotiv, tužitelj je izvanrednu reviziju sastavio kao da podnosi redovnu reviziju zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava.

Prema odredbama čl. 382. st. 2. i 3. ZPP revizijski sud u postupku u kojem odlučuje o izvanrednoj reviziji podnesenoj na temelju čl. 382. st. 2. ZPP nije ovlašten ispitivati jesu li sudovi počinili bitnu povredu odredaba parničnog postupka i jesu li pravilno primijenili materijalno pravo ili nisu u slučaju kad nisu ispunjene procesne pretpostavke iz čl. 382. st. 2. i 3. ZPP za dopuštenost izvanredne revizije, odnosno kad revident jasno ne formulira pravno pitanje zbog kojeg je revizija podnesena i/ili ne izloži razloge zbog kojih smatra da je postavljeno pravno pitanje važno za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana.

Budući da u predmetnoj izvanrednoj reviziji tužitelj nije naveo razloge zbog kojih smatra da su postavljena pravna pitanja važna za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana revizija nije dopuštena u smislu odredbi čl. 382. st. 2. i 3. ZPP.

Zbog navedenog je na temelju čl. 392. st. 1. ZPP u vezi s čl. 400. st. 3. ZPP odlučeno kao u izreci ovog rješenja.

U Zagrebu, 28. veljače 2013.

S U T K I N J A

Renata Šantek, v. r.