Rev-2372/1997-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 2372/1997-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A I R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca dr. Ive Grbina kao predsjednika vijeća, te Miroslave Vekić, Miljenke Vraničar, Tome Gložinića i Ljubice Munić kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja A. D. iz S., koga zastupa B. V., odvjetnik u S., protiv tuženika S. d.d. V., koga zastupa Z. M., odvjetnik u S., radi isplate, rješavajući revizije stranaka protiv pravomoćne presude Županijskog suda u Splitu od 5. lipnja 1997. godine, br. Gž 911/97, kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Splitu od 5. veljače 1997. godine, br. P 1965/95, u sjednici održanoj dana 25. svibnja 2000. godine,

presudio i riješio je:

Djelomično se prihvaća revizija tuženika, ukida se presuda Županijskog suda u Splitu od 5. lipnja 1997. godine, br. Gž 911/97 i presuda Općinskog suda u Splitu od 5. veljače 1997. godine, br. P 1965/95, u odluci o naknadi nematerijalne štete za pretrpljene fizičke boli u iznosu od 12.000,00 kn, pa se u tom dijelu predmet vraća sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

U ostalom dijelu revizija tuženika, te revizija tužitelja u cijelosti, odbijaju se kao neosnovane.

Obrazloženje

Presudom suda prvoga stupnja obvezan je tuženik platiti tužitelju na ime naknade nematerijalne štete ukupno iznos od 50.000,00 kn, od čega iznos od 12.000,00 kn kao satisfakciju za pretrpljene fizičke boli.

Istom presudom odbijen je zahtjev tužitelja za naknadu štete zbog izgubljene zarade za proteklo razdoblje, kao i za buduće u obliku rente.

Tužitelj je dužan tuženiku naknaditi parnični trošak.

Sud drugog stupnja presudom je potvrdio presudu suda prvoga stupnja glede odluke o naknadi nematerijalne štete, dok je ostalom dijelu tu presudu rješenjem ukinuo i predmet vratio sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

Protiv presude suda drugoga stupnja stranke su izjavile reviziju zbog pogrešne primjene materijalnog prava, a tuženik još i zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka s prijedlogom da ovaj sud pobijanu presudu preinači u smislu navoda revizije, ili da ukine presude obaju sudova nižega stupnja i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

Na revizije nije odgovoreno, a ni Državni odvjetnik Republike Hrvatske se o njima nije izjasnio.

Revizije su djelomično osnovane.

Sud prvog stupnja je utvrdio, da je tužitelj radeći kod tuženika dugi niz godina bio izložen azbestnoj prašini zbog čega je obolio od profesionalne bolesti (azbestoze).

Nije u vezi s tim osnovan prigovor tuženika u reviziji da u dosadašnjem postupku nisu provedeni svi potrebni dokazi, posebno da sud prvoga stupnja nije prihvatio njegov prijedlog za provođenje daljnjeg vještačenja, jer se taj prigovor odnosi na pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje iz kojeg razloga revizija nije dopuštena (čl. 385. st. 3. Zakona o parničnom postupku - ZPP).

U vezi s tim nisu ostvarene ni druge bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje ukazuje tuženik u reviziji.

Za vođenje naime ovoga spora i odlučivanje o tužbenom zahtjevu nije bilo neophodno da prethodno Republički fond MIORH-a odluči da li postoji profesionalno oboljenje tužitelja i o kojem oboljenju se radi.

Ovaj spor se naime vodi o naknadi materijalne i nematerijalne štete tužitelju, za koje je nadležan redovni sud, i to kako za odlučivanje da li je nastupilo profesionalno oboljenje i koje vrste, kao i o visini štete koju tužitelj zbog toga trpi.

Daljnji prigovor tuženika u reviziji da sud nije utvrdio da li se tužitelj pridržavao mjera zaštite na radu također se svodi na prigovor pogrešno i nepotpuno utvrđenom činjeničnom stanju.

Glede visine naknade dosuđene nematerijalne štete zbog duševnih boli radi smanjenja životne aktivnosti i straha, ovaj sud smatra da su sudovi nižega stupnja na temelju svih odlučnih okolnosti u smislu odredbe čl. 200. Zakona o obveznim odnosima (dalje: ZOO) odredili pravične novčane naknade temeljem navedenih pravnih osnova, nepodcjenivši ni ne precjenivši značaj navedenih okolnosti kod dosuđenja spomenutih oblika naknade štete.

Osnovano, međutim, stranke prigovaraju odluci o naknadi štete za pretrpljene fizičke bolove.

Sudovi nižega stupnja nisu naime utvrdili kakve je bolove tužitelj trpio, ni kolika je bila njihova jačina i trajanje, što je bilo potrebno kako bi sud mogao pravilno primijeniti materijalno pravo (čl. 200. ZOO).

Iz utvrđenja, naime, suda prvoga stupnja na temelju mišljenja vještaka zaključuje se da se to mišljenje odnosi na bolove koji se očekuju u budućnosti. Takvi bolovi naime dovode do smanjenja životne aktivnosti tužitelja i nisu temelj za dosuđenje naknade za fizičke bolove.

Iz tih razloga je revizije stranaka u tom dijelu kao osnovane trebalo prihvatiti, ukinuti presude obaju sudova nižega stupnja i predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovno suđenje (čl. 395. st. 2. Zakona o parničnom postupku - ZPP), dok je u ostalom dijelu iz prije navedenih razloga revizije kao neosnovane trebalo odbiti.

U ponovljenom postupku sud prvog stupnja će utvrditi okolnosti o kojima ovisi dosuđenje pravične novčane naknade za fizičke boli, te o tom dijelu tužbenog zahtjeva donijeti novu presudu.

Ponovno odlučujući o parničnom trošku, sud prvog stupnja će odlučiti i o trošku revizijskog postupka.

U Zagrebu, 25. svibnja 2000. godine

Predsjednik vijeća:

dr. Ivo Grbin, v.r.