Gzp-151/2006-6 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

Broj: Gzp 151/06-6

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu po sutkinji Davorki Lukanović Ivanišević, u pravnoj stvari predlagatelja Z. A. iz K., zastupanog po punomoćniku V. R., odvjetniku iz D., protiv protustranke Republike Hrvatske, koju zastupa Državno odvjetništvo Republike Hrvatske, Građansko-upravni odjel, radi zaštite prava na suđenje u razumnom roku, rješavajući o zahtjevu predlagatelja od 28. travnja 2006. godine, dana 5. ožujka 2007. godine,

r i j e š i o j e:

I. Općinski sud u Vrgorcu dužan je donijeti odluku u predmetu koji se vodi pred tim sudom pod poslovnim brojem P-14/07 (stari poslovni broj P-43/98) u roku od 6 mjeseci računajući od dana dostave ovog rješenja.

II. Određuje se primjerena naknada zbog povrede prava na suđenje u razumnom roku predlagatelju Z. A. u iznosu od 12.000,00 kuna.

III. Nalaže se Republici Hrvatskoj isplatiti primjerenu naknadu iz toč. II. izreke ovog rješenja u roku od tri mjeseca od dana podnošenja zahtjeva podnositelja Ministarstvu financija Republike Hrvatske za njezinu isplatu.

Obrazloženje

Predlagatelj je 28. travnja 2006. godine podnio ovom sudu temeljem odredbe čl. 27. Zakona o sudovima ("Narodne novine", broj 150/05. – dalje: ZS), zahtjev za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku, smatrajući da mu je povrijeđeno ustavno pravo na suđenje u razumnom roku zbog nedonošenja sudke odluke i dugog trajanja postupka koji se u vrijeme podnošenja zahtjeva vodio kod Županijskog suda u Splitu pod poslovnim brojem Gž-1877/03.

Zahtjev je osnovan.

Prema odredbi čl. 27. st. 1. ZS stranka u sudskom postupku koja smatra da nadležni sud nije odlučio u razumnom roku o njezinom pravu ili obvezi ili o sumnji ili optužbi za kažnjivo djelo, može neposredno višem sudu uputiti zahtjev za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku.

U provedenom postupku Vrhovni sud Republike Hrvatske je na temelju navoda predlagatelja iz zahtjeva i pribavljene preslike spisa Općinskog suda u Vrgorcu utvrdio slijedeće pravno relevantne činjenice za odlučivanje o povredi prava predlagatelja na suđenje u razumnom roku, zajamčenog čl. 29. st. 1.Ustava Republike Hrvatske ("Narodne novine", broj 41/01 - pročišćeni tekst 55/91 - dalje: Ustav).

Predmetni postupak pokrenut je 4. kolovoza 1998. pred Općinskim sudom u Vrgorcu tužbom tužitelja L. B., poduzeće za prijevoz putnika, L., protiv tuženika I. J. iz V., C., F. M.

I. H. radi naknade štete.

Podneskom od 22. travnja 1999. III tuženik je dao odgovor na tužbu osporavajući u cijelosti tužbeni zahtjev tužitelja.

Na ročištu od 22. travnja 1999. I i II tuženici su dali odgovor na tužbu te je odbijen prigovor mjesne nenadležnosti II tuženika, a ujedno je rješenjem suda određeno da će se pribaviti kazneni spis Općinskog suda u Gospiću.

Rješenjem suda od 22. travnja 1999. posl. broj P-43/98 odbijen prigovor mjesne nenadležnosti II tuženika na koje rješenje je II tuženik izjavio žalbu 5. svibnja 1999.

Podneskom od 4. prosinca 2000. predlagatelj u ovom postupku Z. A. iz K., zastupan po punomoćniku V. R., odvjetniku iz D., prijavio je miješanje u predmetnom postupku na strani II i III tuženika.

Rješenjem Županijskog suda u Splitu posl. broj Gž-1662/99 od 14. rujna 2001. odbijena je žalba II tuženika i potvrđeno rješenje prvostupanjskog suda od 22. travnja 1999. posl. broj P-43/98 kojim je odbijen prigovor mjesne nenadležnosti II tuženika.

Predmetno rješenje zaprimljeno je u Općinskom sudu u Vrgorcu 17. listopada 2001.

Podneskom od 25. ožujka 2002. umješač je požurivao postupanje suda u konkretnom predmetu.

Podneskom od 29. travnja 2002. umješač se pismeno očitovao na okolnosti tužbe I priložio rješenje o obustavi postupka za okrivljenog I. J., I tuženika u predmetnom parničnom postupku.

Ročište od 9. svibnja 2002. odgođeno je zbog nepristupa punomoćnika III tuženika pa je iduće ročište održano 20. lipnja 2002. na kojem su tuženici istakli prigovor zastare potraživanja te je rješenjem suda određeno da će se pribaviti kazneni spis protiv okrivljenog I. J., I tuženika u predmetnom parničnom postupku.

Podneskom od 26. lipnja 2002. umješač je opširnim navodima potkrepljivao stajalište o zastari predmetnog potraživanja tužitelja.

Podneskom od 26. lipnja 2002. umješač je dostavio primjerke sudske prakse kao dokaz svojih navoda.

Dopisom od 24. lipnja 2002. sud je zatražio od Općinskog suda u Metkoviću kazneni spis protiv okrivljenog I. J., koji spis je dostavljen 10. srpnja 2002.

Podneskom od 16. srpnja 2002. umješač je pismeno obrazlagao razloge miješanja na strani II i III tuženika u predmetnom postupku te je podneskom od 18. srpnja 2002. dostavio dokaze u prilog tih navoda.

Ročište od 30. prosinca 2002. odgođeno je zbog nepristupa punomoćnika III tuženika pa je iduće ročište održano 12. veljače 2003. na kojem su stranke ostale kod dotadašnjih navoda te je ujedno na tom ročištu i zaključena glavna rasprava.

Općinski sud u Vrgorcu je presudom pod posl.br. P-43/98 od 12. veljače 2003. odbio tužbeni zahtjev tužitelja.

Protiv navedene prvostupanjske presude žalbu je izjavo tužitelj 30. travnja 2003., a odgovor na žalbu tužitelja podnijeli su II tuženika i umješač pa je spis zajedno sa izjavljenom žalbom zaprimljen je kod Županijskog suda u Splitu 26. svibnja 2003.

Županijski sud u Splitu na sjednici vijeća održanoj 20. prosinca 2006. presudom i rješenjem posl. broja Gž-1877/03 djelomično je potvrdio, a djelomično ukinuo prvostupanjsku presudu i predmet u tom dijelu vratio sudu prvog stupnja na ponovno suđenje tako da se ovaj predmet na Općinskom sudu u Vrgorcu u trenutku odlučivanja o zahtjevu za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku vodi pod poslovnim brojem P-14/07.

Pravno relevantno razdoblje razmatranja odlučno za ocjenu pripada li predlagatelju pravo na zaštitu prava na suđenje u razumnom roku, počinje s danom podnošenja tužbe Općinskom sudu u Vrgorcu, a završava danom donošenja odluke o predlagateljevu zahtjevu za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku, slijedom čega razdoblje razmatranja aktivnosti suda teče od 4. kolovoza 1998. do 5. ožujka 2007., tako da je predmetni parnični postupak u pravno relevantnom razdoblju trajao 8 godina, 7 mjeseci i 1 dan.

Prema ocjeni ovog suda, iako je prvostupanjski sud tijekom postupka poduzimao ene procesne aktivnosti koje su rezultirale donošenjem meritorne odluke u tom određ

predmetu, činjenica da je predmetna odluka ukinuta rješenjem drugostupanjskog suda i predmet vraćen prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje te činjenica da u skoro devetogodišnjem trajanju predmetni parnični postupak još nije pravomoćno okončan, daju osnova za zaključak da je ovaj postupak dugotrajno vođen; usto, da nije vođen s potrebnom učinkovitošću u postupanju.

Naime, da nije bilo potrebne ažurnosti i učinkovitosti u postupanju sudova vidljivo je iz stanja spisa, prema kojem prvostupanjski sud, u pravilu, odgađao ročišta zbog nepristupa III tuženika, ali u najvećoj mjeri dugotrajnosti predmetnog postupka doprinio je Županijski sud u Splitu, jer je žalbeni postupak pri tom sudu (po žalbi II tuženika protiv rješenja od 22. travnja 1999. posl. broj P-43/98 kojim je odbijen prigovor mjesne nenadležnosti te protiv prvostupanjske presude posl. br. P-43/98 od 12. veljače 2003.) trajao više od 5 i pol godina.

S obzirom na navedena utvrđenja, Vrhovni sud Republike Hrvatske ocjenjuje da je trajanjem i duljinom sudskog postupka u navedenom pravno relevantnom razdoblju, koje je posljedica neučinkovitog i nežurnog postupanja sudova, povrijeđeno pravo predlagatelja na suđenje u razumnom roku zajamčeno odredbom čl. 29 st. 1 Ustava Republike Hrvatske.

Ovo tim više što se u konkretnom slučaju, prema ocjeni ovog suda, nije radilo o činjenično niti pravno složenijem predmetu što bi eventualno opravdavalo duljinu trajanja postupka u navedenom vremenskom razdoblju, a niti je sam predlagatelj svojim procesnim držanjem doprinio duljini trajanja sudskog postupka.

Visinu naknade zbog povrede prava na suđenje u razumnom roku ovaj sud je utvrdio imajući u vidu sve relevantne okolnosti konkretnog slučaja, uz istodobno uvažavanje gospodarskih prilika u Republici Hrvatskoj.

Stoga je temeljem odredbe čl. 28 st. 1. ZS odlučeno kao u izreci ovog rješenja.

U Zagrebu, 5. ožujka 2007.

Sutkinja:

Davorka Lukanović Ivanišević, v.r.

Pouka o pravnom lijeku:

Protiv ovog rješenja žalba nije dopuštena, ali se može pokrenuti ustavna tužba.