I Kž-330/2008-5 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: I Kž 330/08-5

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Vesne Vrbetić, kao predsjednice vijeća, te Dražena Tripala i Žarka Dundovića, kao članova vijeća, i više sudske savjetnice Sanje Katušić-Jergović, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv opt. I. K. i dr. zbog kaznenih djela iz čl. 173. st. 2. KZ u svezi čl. 25. ZIDKZ, odlučujući o žalbama državnog odvjetnika, opt. I. K., opt. T. V., opt. A. V. i opt. V. Š., podnesenima protiv presude Županijskog suda u Zagrebu od 11. siječnja 2008. broj K-34/07, u sjednici održanoj dana 10. studenog 2010., u nazočnosti zamjenika Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske Drage Marincela i odvjetnika D. C., u zamjenu za odvjetnika

V. M., branitelja opt. I. K.,

r i j e š i o j e:

I. Prihvaća se žalba opt. T. V., a po službenoj dužnosti, povodom te žalbe i žalbi državnog odvjetnika, opt. I. K., opt. A. V. i opt. V. Š., ukida se pobijana presuda u cijelosti i predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

II. Uslijed odluke pod I. žalbe državnog odvjetnika, opt. I. K., opt. A. V. i opt. V. Š. su bespredmetne.

Obrazloženje

Prvostupanjskom presudom Županijskog suda u Zagrebu opt. I. K., opt. T. V., opt. A.

V. i opt. V. Š. proglašeni su krivima zbog kaznenih djela 173. st. 2. KZ u svezi čl. 25. ZIDKZ, opisanih pod toč. 1., 2. i 3. izreke te presude, te su na temelju tog zakonskog propisa osuđeni, i to opt. I. K. na kaznu zatvora u trajanju od jedne godine i tri mjeseca, opt. T. V. na kaznu zatvora u trajanju od dvije godine i pet mjeseci, opt. A. V. na kaznu zatvora u trajanju jedne godine i opt. V. Š. na kaznu zatvora u trajanju od jedne godine i pet mjeseci. U izrečene kazne optuženicima je na temelju čl. 63. st. 1. KZ uračunato vrijeme za koje su lišeni slobode, odnosno koje su proveli u pritvoru, i to opt. I. K. od 10. ožujka 2006. do 15. veljače 2007., opt. T. V. od 09. ožujka 2006. do 24. listopada 2007., opt. A. V. od 09. ožujka 2006. do 11. ožujka 2006. i opt. V. Š. od 14. listopada 2006. do 27. lipnja 2007.

I Kž 330/08-5

Na temelju čl. 75. i čl. 80. KZ prema opt. I. K., opt. T. V., opt. A. V., opt. V. Š. i svjedoku D. K. primijenjena je sigurnosna mjera oduzimanja predmeta, pa su oduzeti slijedeći predmeti: od opt. K. platnena torbica i 0,11 g marihuane, od opt. V. 584,51 g marihuane, od opt. V. 74,80 g marihuane, od opt. Š. 689,05 g marihuane i od svjedoka K. 0,5 g marihuane i digitalna vaga marke „P.“ model „P.“ serijskog broja …, te je određeno da će se ti predmeti po pravomoćnosti presude uništiti.

Istom presudom opt. A. V. je na temelju čl. 354. toč. 3. ZKP oslobođen optužbe da bi počinio kazneno djelo zlouporabe opojnih droga iz čl. 173. st. 2. KZ, činjenično i pravno pobliže opisano u toč. 4. izreke te presude.

Na temelju čl. 122. st. 1., 2. i 3. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 110/97, 27/98, 58/99, 112/99, 58/02, 143/02 i 115/06; u nastavku: ZKP) optuženici su obvezani da plate paušalnu svotu iz čl. 119. st. 2. toč. 6. ZKP, i to: opt. I. K. u iznosu od 1.500,00 kn, opt. T. V. u iznosu od 1.000,00 kn, opt. A. V. u iznosu od 1.800,00 kn i opt. V. Š. u iznosu od 1.300,00 kn, a optuženici A. V. i V. Š. obvezani su i da plate nužne izdatke za obranu iz čl. 119. st. 2. toč. 7. ZKP u iznosima čija će visina naknadno, kada ti troškovi budu poznati, biti određena posebnim rješenjem.

Također je određeno da će se po pravomoćnosti presude pojedinim optuženicima vratiti privremeno oduzeti predmeti, i to: opt. I. K. mobitel marke Samsung, model SGH D- 600 crne boje sa SIM karticom pozivnog broja …, mobitel marke Samsung model SGH X- 450 srebrne boje sa SIM karticom pozivnog broja …; opt. T. V. mobilni telefon marke Motorola L6 sa SIM karticom pozivnog broja …; opt. A. V. mobitel marke Nokia tip 3310 bijele boje sa SIM karticom pozivnog broja … i opt. V. Š. mobitel marke Nokia sa SIM karticom pozivnog broja …, dok će se svjedoku D. K. vratiti: mobitel marke Siemens tip A75 sa SIM karticom pozivnog broja …, kartica serijskog broja … Tele 2 GSM operatera, kartica serijskog broja … Tele 2 GSM operatera, mobitel marke Nokia model 3210 sa SIM karticom VIP GSM mreže, mobitel marke Siemens model MT50 sa SIM karticom Cronet GSM mreže, SIM kartica VIP GSM mreže serijskog broja …, SIM kartica Cronet mreže serijskog broja …, plastični omot VIP start SIM kartice serijskog broja …, plastična kartica VIP super SIM kartice serijskog broja …, plastična kartica Cronet Simpa serijskog broja …, potvrda o uplati poštanske uputnice broj …, Simpa kartica GSM mreže serijskog broja …, SIM kartica T- mobile GSM mreže, serijskog broja …, SIM kartica serijskog broja … Tele 2 GSM operatera.

Protiv te presude žalbe su podnijeli državni odvjetnik, opt. I. K. putem branitelja V. M., odvjetnika iz Z., opt. T. V. putem branitelja J. G., odvjetnika iz Odvjetničkog društva „H. i p.“ iz Z., opt. A. V. putem braniteljice V. D. L., odvjetnice iz Z., i opt. V. Š. putem braniteljice N. D., odvjetnice iz Z..

Državni odvjetnik žalbom pobija oslobađajući dio presude, i to zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, a predlaže da se „pobijana presuda ukine i vrati na ponovno suđenje, a podredno da se preinači u pravcu da se opt. A. V. proglasi krivim i osudi po zakonu za kazneno djelo opisano pod toč. 4. pobijane presude“.

Opt. I. K. žali se zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, povrede kaznenog zakona, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i odluke o kazni, s prijedlogom da

I Kž 330/08-5

se prvostupanjska presuda ukine i predmet vrati na ponovno suđenje, ili da se preinači i žalitelja oslobodi od optužbe.

Opt. T. V. žali se zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i odluke o kazni, s prijedlogom da se „prvostupanjska presuda ukine i predmet uputi prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, a podredno da se uvaži žalba u dijelu odluke o kazni i žalitelju izrekne kazna zatvora u kraćem trajanju“.

Opt. A. V. žali se zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i odluke o kazni i troškovima postupka, s prijedlogom da se prvostupanjska presuda ukine.

Opt. V. Š. žali se zbog odluke suda o kaznenoj sankciji i predlaže da se „žalba uvaži i ublaži, odnosno smanji žalitelju izrečena kazna od jedne godine i pet mjeseci“.

Odgovori na žalbe nisu podneseni.

Nakon što je spis, sukladno čl. 373. st. 1. ZKP, dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske na dužno razgledanje, zamjenik Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske u svom pisanom mišljenju predložio je da se prihvati žalba državnog odvjetnika, a odbiju žalbe optuženika.

Na zahtjev opt. I. K. u žalbi, postupajući u smislu čl. 374. st. 1. ZKP, o sjednici vijeća izviješteni su opt. I. K. i njegov branitelj. Sjednici vijeća bili su nazočni zamjenik Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske Drago Marincel i u zamjenu za branitelja opt. I. K., odvjetnik D. C. iz Z., dok opt. I. K. nije pristupio iako je za njega dostava poziva uredno iskazana, pa je sjednica vijeća održana, prema čl. 374. st. 4. ZKP, u njegovoj odsutnosti.

Žalba opt. T. V. je osnovana, dok su žalbe državnog odvjetnika, opt. I. K., opt. A. V. i opt. V. Š. bespredmetne.

Kao prvo, ispitivanjem pobijane presude povodom žalbi državnog odvjetnika i svih optuženika, a po službenoj dužnosti, na temelju čl. 379. st. 1. toč. 1. ZKP, Vrhovni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, utvrdio je da je počinjena bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz čl. 367. st. 1. toč. 9. ZKP, tj. da je optužba prekoračena.

Naime, optužnim aktom optuženici su terećeni svaki zbog jednog kaznenog djela zlouporabe opojnih droga iz čl. 173. st. 2. KZ, pri čemu je činjenični opis djela koncipiran tako da je njihovo ukupno postupanje bilo izloženo cjelovito, u istoj točki, a pojedine radnje počinjenja optuženika bile su izložene u šest posebnih alineja. Tako je i opt. A. V. stavljeno na teret jedno kazneno djelo zlouporabe opojnih droga iz čl. 173. st. 2. KZ, pri čemu je način počinjenja uključivao prodaju opojne droge i posjedovanje opojne droge radi daljnje prodaje s tim da je prvospomenuta radnja izvršenja opisana u posljednjoj alineji, a druga, tj. posjedovanje radi prodaje, u četvrtoj alineji. Prvostupanjski sud je u svojoj presudi, međutim, takav činjenični opis „razbio“ na ukupno četiri zasebne cjeline izložene u četiri točke izreke te presude, obrazlažući da time nije narušen ni objektivni ni subjektivni identitet djela. No, takva konstatacija nije opravdana, budući je pobijanom presudom opt. A. V. s jedne strane proglašen krivim zbog kaznenog djela iz čl. 173. st. 2. KZ opisanog pod toč. 3. izreke te

I Kž 330/08-5

presude (u kojoj je precizirana radnja izvršenja tog djela posjedovanjem opojne droge radi daljnje prodaje), za što je i osuđen na kaznu zatvora u trajanju od jedne godine, dok je istodobno, nešto kasnije u istoj presudi na temelju čl. 354. toč. 3. ZKP oslobođen od optužbe za učin kaznenog djela iz čl. 173. st. 2. KZ, ostvarenog prema činjeničnom opisu pod toč. 4. izreke prodajom opojne droge. Ovakvim postupanjem prvostupanjski sud je iz jedinstvenog opisa inkriminacije, kojim se ostvaruje samo jedno, produljeno kazneno djelo zlouporabe opojnih droga iz čl. 173. st. 2. KZ kreirao dva kaznena djela iz čl. 173. st. 2. KZ, čime je optužba prekoračena. Ovdje, dakle, nije riječ o izboru pravne kvalifikacije kaznenog djela utemeljene na činjeničnom stanju iz optužnog akta (tj. nevezanosti suda pravnom ocjenom naznačenom u optužnici), već o tome da je prvostupanjski sud, nalazeći da je samo dio iz ukupnog jedinstvenog optužbom inkriminiranog aktiviteta opt. A. V. dokazan, imenovanog za tu radnju proglasio krivim, dok je pak za drugi vid izvršenja istog djela, nalazeći da nije sa sigurnošću dokazan, optuženika oslobodio od optužbe, čime je optuženika doveo u težu procesnu situaciju, protivno odredbi čl. 350. st. 1. ZKP.

Nadalje, s pravom i opt. T. V. navodi da su počinjene bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz čl. 367. st. 1. toč. 9. i toč. 11. ZKP, tj. da je optužba u odnosu na njega prekoračena, da postoji proturječje između izreke i razloga presude, te da su izloženi razlozi u znatnoj mjeri proturječni, kao i da o odlučnim činjenicama postoji znatna proturječnost između onoga što se navodi u razlozima presude o sadržaju zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih zapisnika.

Jedan dio ove bitne postupovne povrede posredno rezultira iz zahvaćanja prvostupanjskog suda u činjenični opis inkriminacije sadržane u optužbi. U činjeničnom opisu djela pod toč. 3. izreke prvostupanjske presude navedeno je tako da je opt. T. V. „…nakon što je na ilegalnom narko tržištu od nepoznate osobe kupio najmanje 650,08 g droge marihuana…“, dok se iz razloga iznesenih u posljednjem odlomku na str. 18 presude dade razabrati da se radi o opojnoj drogi koju je opt. V. kupio dan ranije od opt. I. K., kako je to i bilo inkriminirano optužbom. Kako je transakcija kupoprodaje opojne droge između opt. I. K. kao prodavatelja i opt. T. V. kao kupca opisana u toč. 1. izreke pobijane presude, to je specificiranjem načina nabave opojne droge opt. T. V. pod toč. 3. izreke (kupovanjem od „nepoznate osobe“) implicirano da je opt. V. raspolagao većom količinom opojne droge od one naznačene u optužnici, a proturječje između izreke i razloga presude o osobi od koje je opt. V. kupio opojnu drogu koja je od njega oduzeta doprinosi ovakvoj nedoumici, te čini razloge presude koji se odnose na identifikaciju osobe od koje je opt. V. kupio opojnu drogu proturječnima, budući se u obrazloženju djela pod toč. 1. argumentira utvrđenje suda da je prodavatelj upravo opt. I. K., da bi se u dijelu izreke u kojem je izložen činjenični opis djela iz toč. 3., kao i u pripadajućem segmentu obrazloženja govorilo o nepoznatoj osobi od koje je opt. V. opojnu drogu kupio. Iste posljedice izaziva i druga uočena nedosljednost: iako se u činjeničnom opisu pod toč. 1. izreke pobijane presude spominje iznos od 2.500,00 kn kao cijena za koju je opt. V. kupio opojnu drogu marihuanu od opt. I. K., u već citiranom posljednjem odlomku na str. 18 prvostupanjske presude višekratno se barata s iznosom od 3.000,00 kn za koji je marihuana kupljena, premda se nesumnjivo aludira upravo na transakciju iz toč. 1. izreke. Na izloženi način, ne samo što je ostvareno proturječje između razloga presude, te izreke i razloga presude, nego je i optužba prekoračena, jer opis inkriminacije pod toč. 1. i 3. izreke pobijane presude u znatnoj mjeri nadilazi kriminalnu količinu sadržanu u činjeničnom opisu jedinstvene inkriminacije sadržane u optužnici.

I Kž 330/08-5

Konačno, osnovano opt. T. V. navodi da razlozi presude koji se pozivaju na sadržaj zapisnika o iskazima u postupku ne odgovaraju tim zapisnicima. Naime, u obrazloženju presude uvodno se ističe da u tom kaznenom postupku „nije bilo sporno… da je opt. V. od opt. V. za 450,00 kn, koji iznos su dogovorili da će platiti kasnije, prodao 74,81 g droge marihuana…“ Prije svega, a na što s pravom ukazuje u žalbi opt. T. V., za napomenuti je da citirana rečenična konstrukcija nije ni gramatički ispravna ni smislena, do čega je došlo uporabom evidentno pogrešnog glagola „prodao“, umjesto logičnog „kupio“. No, iako je riječ o očitoj omaški, koja, promatrana izolirano, možda ne bi rezultirala bitnom povredom odredaba kaznenog postupka, ona to postaje u korelaciji s drugim uočenim nedostacima. Naime, ovdje treba reći da bi ispravno formulirana verzija zbivanja (tj. da je opojnu drogu marihuanu opt. A. V. za iznos od 450,00 kn kupio od opt. T. V.) odgovarala obrani opt. A. V., ali je suprotna iskazu opt. T. V., koji je negirao bilo kakvu prodaju droge opt. V., navodeći da su oni zajedno za 3.000,00 kn, u kojem iznosu je opt. V. participirao sa 500,00 kn, dana 07. ožujka 2006. kupili marihuanu, nakon čega je opt. V. uzeo veći, a opt. V. manji paket oblika cigle. Stoga prvostupanjski sud neutemeljeno govori o nespornim činjenicama, pozivajući se na sadržaj iskaza opt. V. koji je suprotan toj konstataciji.

Nasuprot gore iznesenim utvrđenim bitnim postupovnim povredama, neosnovano u žalbi opt. I. K. smatra da je bitna postupovna povreda iz čl. 367. st. 1. toč. 9. ZKP ostvarena time što je prvostupanjski sud izmijenio činjenični opis inkriminacije koja se odnosi na žalitelja u bitnim dijelovima. Iako žalitelj opširno prepričava preinake optužnice, kojoj zamjera neodređenost u, po njegovom mišljenju, odlučnim elementima (jer je izostala identifikacija osobe od koje je opt. K. nabavljao veće količine marihuane, kao i opis načina na koji je tu drogu prepakiravao), te opterećivanje tog opisa navođenjem materijalnih dokaza kojima se ne ostvaruju bitni elementi inkriminiranog djela (o pretragom stana žalitelja pronađenoj torbici s tragovima marihuane u količini od 0,11 g), nije razvidno u čemu bi se sastojalo takvo prekoračenje optužbe. Ispuštanjem iz teksta inkriminacije nedokazanog dijela aktivnosti opt. I. K., koji se odnosi na identitet samo jednog od dva optužbom naznačena kupca (tj. da je opojnu drogu prodao i opt. A. V.), takva povreda, naime, nije ostvarena, a radnjama opt. I. K. opisanima u izreci pobijane presude pod toč. 1. ostvaruju se sva bitna obilježja kaznenog djela iz čl. 173. st. 2. KZ počinjenog prodajom opojne droge, za koji je dovoljno da je utvrđena jednokratna prodaja samo jednom kupcu.

Jednako tako, tvrdnja opt. I. K. da je iz zapisnika o ispitivanju opt. A. V. iz policijske postaje trebalo izdvojiti određene dijelove tog iskaza, jer da oni proizlaze iz nezakonito obavljenog prepoznavanja, pa su i sami nezakoniti dokaz, nije osnovana. Prvostupanjski sud je u tom pravcu dao uvjerljive i prihvatljive razloge, na koje se žalitelj, radi izbjegavanja nepotrebnog ponavljanja, i upućuje.

Ni navodi opt. A. V. o načinu na koji je ostvarena bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz čl. 367. st. 1. toč. 11. ZKP nisu utemeljeni, jer je većina nedostataka na koje on u žalbi upire otklonjena rješenjem prvostupanjskog suda o ispravku prvostupanjske presude od 25. siječnja 2008. (l. 736 i 737), a koje je strankama i dostavljeno. Netočno je, nadalje, da je izostalo obrazloženje suda o troškovima postupka, vezano na osuđujući dio presude. Istina je da je prvostupanjski sud razloge za takvu odluku iznio tek iza segmenta obrazloženja koji se odnosi na oslobađajući dio presude (predzadnji odlomak na str. 24 presude), no time nije ostvarena bitna postupovna povreda na koju se žalitelj poziva. Konačno, tvrdnja da presuda nema sve potrebne razloge o odlučnim činjenicama na koje se žalitelj referira, a da su u njoj

I Kž 330/08-5

navedeni razlozi manjkavi i kontradiktorni paušalna je i proizlazi, kako to sam žalitelj priznaje, iz istaknute osnove pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, pa sama za sebe ne egzistira.

Uslijed gore iznesenih i nabrojenih utvrđenih bitnih povreda odredaba kaznenog postupka nije bilo moguće ispitati pobijanu presudu po ostalim žalbenim navodima i osnovama istaknutima u žalbi opt. T. V., kao ni po žalbama državnog odvjetnika i optuženih I. K., A. V. i V. Š., tim više što je inkriminirano postupanje svih optuženika jedna životna cjelina i povezani događaj, pri kojem se aktivnosti pojedinih optuženika protežu u nekoliko alineja i povezane su s kriminalnim djelovanjem drugih optuženika, pa ih nije moguće odvojeno razmatrati. Zbog toga je pobijanu presudu u cijelosti trebalo ukinuti, i predmet vratiti na ponovno suđenje, sukladno odredbi čl. 388. st. 1. ZKP, što je i učinjeno pod toč. I. ove odluke. S obzirom na takvu odluku, žalbe državnog odvjetnika, opt. I. K., opt. A. V. i opt.

V. Š. su bespredmetne.

U ponovljenom postupku prvostupanjski će sud, nakon što provede iznova sve dokaze (što uključuje i nastojanje da se osigura prisutnost svjedoka B. M. radi njegovog neposrednog ispitivanje, kao i po potrebi izvršenje uvida u ispise telefonskih poziva koji se u spisu nalaze), detaljno i sveobuhvatno iste analizirati, te će potom, a ovisno i o intervencijama državnog odvjetnika u činjenični opis inkriminacija, izvesti zaključke o bitnim činjenicama, vodeći računa o propustima na koje je ukazano ovom odlukom, nakon čega će donijeti novu, na zakonu osnovanu odluku, koju treba obrazložiti u skladu s odredbom čl. 359. st. 7. ZKP. Zaključi li, da su sve ili neke od radnji optuženika obuhvaćenih činjeničnim opisom iz optužnice dokazane, pažljivo će uskladiti količine opojne droge koje su predmetom transakcija i manipulacija, jer je i u tom dijelu uočeno da naznačene težine pojedinih paketića ne odgovaraju podacima iz nalaza i mišljenja provedenog vještačenja. Pod istim uvjetima će preinačavanje činjeničnog opisa inkriminacije svesti na najmanju i najnužniju mjeru, imajući na umu sve što je ovim rješenjem navedeno. Zaključi li, pak, da samo neka od više aktivnosti kojom se pojedini optuženik tereti nije dokazana, ispustit će istu iz činjeničnog opisa inkriminacije, a neće donositi posebnu oslobađajuću odluku za tu radnju.

U Zagrebu, 10. studenog 2010.

Zapisničar:

Predsjednica vijeća:

Sanja Katušić-Jergović, v.r.

Vesna Vrbetić, v.r.