Rev-1539/2015-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske
Legislator summary
AI generatedVrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Davorke Lukanović-Ivanišević predsjednice vijeća, Đura Sesse člana vijeća, Mirjane Magud članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Željka Šarića člana vijeća i Ljiljane Hrastinski Jurčec članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice mlt. E. J., OIB: ..., iz S., koju zastupa majka M. G., a koju zastupa punomoćnica S. F., odvjetnica u S., protiv I-tuženika D. K., OIB: ..., iz S., i II- tuženice Z. K., OIB: ..., iz S., radi uzdržavanja, odlučujući o reviziji mlt. tužiteljice protiv presude Županijskog suda u Sisku broj Gž-333/2015 od 26. veljače 2015., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Sisku broj P-1301/2012 od 1. kolovoza 2014., u sjednici održanoj 5. srpnja 2017.,
Legislator headnote
AI generatedRev-1539/2015-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske: Protiv drugostupanjske presude reviziju je podnijela tužiteljica pozivom na odredbu čl. 382. st. 2. toč. 1. i 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13 i 89/14 – dalje: ZPP). Predlaže Vrhovnom sudu Republike Hrvatske prihvatiti reviziju, pobijanu presudu preinačiti na način da se tužbeni zahtjev u cijelosti prihvati uz naknadu parničnog troška. Tužiteljica je popisala trošak revizije.
Full text
REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev 1539/15-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Davorke Lukanović-Ivanišević predsjednice vijeća, Đura Sesse člana vijeća, Mirjane Magud članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Željka Šarića člana vijeća i Ljiljane Hrastinski Jurčec članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice mlt. E. J., OIB: ..., iz S., koju zastupa majka M. G., a koju zastupa punomoćnica S. F., odvjetnica u S., protiv I-tuženika D. K., OIB: ..., iz S., i II- tuženice Z. K., OIB: ..., iz S., radi uzdržavanja, odlučujući o reviziji mlt. tužiteljice protiv presude Županijskog suda u Sisku broj Gž-333/2015 od 26. veljače 2015., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Sisku broj P-1301/2012 od 1. kolovoza 2014., u sjednici održanoj 5. srpnja 2017.,
r i j e š i o j e:
Revizija mlt. tužiteljice odbacuje se kao nedopuštena.
Obrazloženje
Presudom suda prvog stupnja suđeno je:
"Odbija se tužbeni zahtjev mlt. E. J. koji glasi:
"I tuženik K. D. i II tuženica K. Z. oboje iz S., solidarno su dužni tužiteljici J. E. iz S. plaćati za njezino uzdržavanje iznos od 1.000,00 kn (tisućukuna) mjesečno, s dospijećem zadnjeg dana u mjesecu za tekući mjesec, a to počevši od dana podnošenja tužbe, tj. od 6. studenog 2012. godine, sve dok za to budu postojali zakonski uvjeti, s tim da su dospjele a neisplaćene iznose dužni platiti odjednom, a buduće dospijevajuće iznose najkasnije do zadnjeg dana u mjesecu za tekući mjesec, sve na ruke z.z. i majke J. M., sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od dospijeća svakog pojedinog mjesečnog iznosa pa do dana plaćanja, u visini eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, uvećanom za 5% poena, te su joj solidarno dužni platiti trošak ove parnice, sve u roku od 15 dana, pod prijetnjom ovrhe."
Presudom suda drugog stupnja odbijena ja žalba mlt. tužiteljice te je potvrđena prvostupanjska presuda.
Protiv drugostupanjske presude reviziju je podnijela tužiteljica pozivom na odredbu čl. 382. st. 2. toč. 1. i 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13 i 89/14 – dalje: ZPP). Predlaže Vrhovnom sudu Republike Hrvatske prihvatiti reviziju, pobijanu presudu preinačiti na način da se tužbeni zahtjev u cijelosti prihvati uz naknadu parničnog troška. Tužiteljica je popisala trošak revizije.
Odgovor na reviziju nije podnesen.
Revizija nije dopuštena.
Prema odredbi čl. 382. st. 2. ZPP u slučajevima u kojima je ne mogu podnijeti prema odredbi stavka 1. ovog članka, stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude ako odluka u sporu ovisi o rješenju nekog materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni. Prema st. 3. čl. 382. ZPP u reviziji iz stavka 2. ovog članka stranka treba određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg ju je podnijela uz određeno navođenje propisa i drugih važećih izvora prava koji se na njega odnose te izložiti razloge zbog kojih smatra da je ono važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.
Dakle, iz sadržaja naprijed navedenih odredaba ZPP jasno proizlazi da je, da bi se moglo pristupiti ocjeni je li riječ o pravnom pitanju važnom za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni i s time u vezi dopuštenosti revizije, potrebno da revizija sadrži slijedeća tri elementa: određeno pravno pitanje, da je riječ o pitanju o čijem rješenju ovisi odluka u konkretnom sporu i određeno navedeni razlozi zbog kojih revident smatra da je to pitanje važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni. U slučaju da je u reviziji izostao bilo koji od navedenih elemenata, nema pretpostavki za razmatranje takve revizije u smislu čl. 382. st. 2. ZPP. U konkretnom slučaju revidentica u naprijed navedenom pravcu navodi kao postupovnopravno pitanje slijedeće:
"- je li II-stupanjski sud, u slučaju kada odlučuje o žalbi protiv presude I-stupanjskog suda, a prihvaća činjenično stanje koje je utvrdio I-stupanjski sud, te materijalno pravo primjeno po I-stupanjskom sudu, ovlašten temeljem odredbe čl. 375. st. 5. Zakona o parničnom postupku donijeti odluku bez obrazloženja ocjene žalbenih navoda koji su od odlučnog značenja?"
Pritom, obrazlažući važnost označenog pitanja za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni tužiteljica se poziva na rješenja ovog suda broj Revr 188/09-2 od 12. svibnja 2010. i Revr 183/11-2 od 16. listopada 2013.
Kao materijalnopravno pitanje tužiteljica je u reviziji naznačila slijedeće: "- ima li tužiteljica u ovom slučaju pravo na plaćanje uzdržavanja od strane tuženih bake i djeda, ako je u postupku nesporno utvrđeno da sin tuženih, otac mlt. tužiteljice ne plaća uzdržavanje za mlt. tužiteljicu, a da je, sukladno odredbi čl. 231. st. 3. Obiteljskog zakona, u postupku utvrđeno da I-tuženik živi u stanu kojeg je vlasnik, da ima još jedan stan u suvlasništvu s bratom, da je I-tuženik u periodu od 6.11.2012.g. do 30.11.2012.g. primao mirovinu u mjesečnom iznosu od 2.977,25 kuna, u periodu od 1.12.2012.g. do 31.12.2012.g. u iznosu od 3.572,55 kuna mjesečno, a od 1.1.2013.g. do 31.5.2013.g. u iznosu od 3.616,93 kuna mjesečno, odnosno da je tijekom 2013.g. imao dohodak od nesamostalnog rada u ukupnom iznosu od 43.538,36 kuna, te drugi dohodak u iznosu od 4.386,27 kuna, te da svaka 3 mjeseca kao predstavnik suvlasnika prima novčani iznos od 285,00 kuna (tj. prosječno 3.999,74 kune prihoda mjesečno), da je II-tužena nezaposlena, da ne obavlja ni povremeni posao, da nema nikakvih prihoda, da je suvlasnica 1/6 kuće i da ima obvezu uzdržavanja jednog maloljetnog djeteta?"
Obrazlažući važnost ovog pitanja tužiteljica se poziva na odluku Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-III-3847/2006 od 11. srpnja 2007., na presudu Županijskog suda u Osijeku broj Gž-2247/09-2 od 23. srpnja 2009., te na presude Županijskog suda u Varaždinu broj Gž-1645/05-2 od 29. rujna 2005. i Gž-682/07-2 od 21. kolovoza 2007.
Imajući na umu pitanje koje je tužiteljica u reviziji naznačila kao postupovnopravno pitanje važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, valja reći, da prema shvaćanju ovog suda nije riječ o pitanju koje ima na umu čl. 382. st. 2. ZPP. To prije svega jer odgovor na naznačeno pitanje proizlazi iz čl. 375. st. 1. i 5. ZPP, koje odredbe su jasne i nije ih potrebno posebno tumačiti. Tužiteljica u biti tako naznačenim pitanjem ukazuje na bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi čl. 375. st. 1. i 5. ZPP, a to svakako nije razlog za dopuštenost revizije u smislu čl. 382. st. 2. ZPP.
U takvoj situaciji neodlučno je pozivanje tužiteljice na odluke ovog suda broj Revr 188/09-2 od 12. svibnja 2010. i Revr 183/11-2 od 16. listopada 2013., a u smislu razloga važnosti (st. 3. čl. 382. ZPP). Iako, već zbog naprijed navedenog nije odlučno treba napomenuti da je uvidom u odluke ovog suda na koje se poziva tužiteljica utvrđeno da iz istih proizlazi da drugostupanjski sud u obrazloženju svoje odluke treba ocijeniti žalbene navode koji su od odlučnog značenja i označiti razloge koje je uzeo u obzir po službenoj dužnosti (čl. 375. st. 1. ZPP). U pobijanoj presudi u ovom predmetu i nije izraženo nepodudarno shvaćanje glede ocjene žalbenih navoda koji su od odlučnog značenja.
Niti pitanje koje je tužiteljica u reviziji naznačila kao materijalnopravno pitanje, nije pitanje koje ima na umu čl. 382. st. 2. ZPP. To iz razloga jer se pitanje odnosi samo i isključivo na predmet ovog spora, odnosno vezano je uz činjenična utvrđenja konkretnog slučaja, što znači da nije riječ o pitanju važnom za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.
Već zbog toga, nisu ispunjene pretpostavke za dopuštenost tužiteljičine revizije podnesene na temelju čl. 382. ZPP budući za dopuštenost iste moraju biti kumulativno ispunjene zakonske pretpostavke iz čl. 382. st. 2. i 3. ZPP (određeno navedeno pravno pitanje i navedeni razlozi zbog kojih revident smatra da je to pitanje važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni), a što je u konkretnom slučaju izostalo.
Prema tome, revizija tužiteljice nije dopuštena, pa ju je na temelju čl. 392.b st. 2. ZPP, valjalo odbaciti i riješiti kao u izreci.
Zagreb, 5. srpnja 2017.
Predsjednica vijeća:
Davorka Lukanović-Ivanišević, v. r.