Legislator Case Law & Legislation
I Kž-344/1995-3 AI generated

Criminal appeal upheld; first instance judgment quashed due to factual error regarding joint criminal intent.

Case Number I Kž-344/1995-3
Court / Authority
Jurisdiction Croatia (HR)
Decision Date
Outcome Partially Allowed

Legislator summary

AI generated

The Supreme Court of Croatia quashed the first-instance judgment against defendants A.D. and L.B. for unauthorized drug production and trafficking. The prosecution argued that evidence proved the defendants acted jointly as accomplices, whereas the lower court failed to recognize this joint intent despite their shared drug addiction and business activities. The court ruled that a temporary agreement between two individuals to commit the crime together satisfies the legal requirements for joint criminal liability under Article 196 of the Criminal Code.

Legislator headnote

AI generated

Article 196 of the Criminal Code; Article 375 of the Criminal Procedure Act: A temporary agreement between two or more persons to jointly commit an offense constitutes joint criminal liability, even without a permanent organization or stable structure.

Keywords

AI generated
joint criminal liability drug trafficking accomplice liability factual error criminal appeal Criminal Code Criminal Procedure Act

Cited Legislation

AI generated
Article 196 of the Criminal Code of the Republic of Croatia (OKZRH)
Article 38 of the Criminal Code of the Republic of Croatia (OKZRH)
Article 39 of the Criminal Code of the Republic of Croatia (OKZRH)
Article 45 of the Criminal Code of the Republic of Croatia (OKZRH)
Article 60 of the Criminal Code of the Republic of Croatia (OKZRH)
Article 90 of the Criminal Procedure Act (ZKP)
Article 360 of the Criminal Procedure Act (ZKP)
Article 375 of the Criminal Procedure Act (ZKP)
Article 182 of the Criminal Procedure Act (ZKP)

Need to analyze how this precedent applies to your matter?

Cross-reference this judgment against statutes, commentaries, and subsequent citing case law inside Legislator AI.

Open in Legislator →

Full text

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: I Kž 344/1995-3

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Ante Potrebice, kao predsjednika vijeća, te Vesne Vrbetić, Neve Šibl, Milana Gudelja i Katice Jelić, kao članova vijeća i savjetnice Ileane Vinja, kao zapisničara, u krivičnom predmetu protiv opt. A. D. i dr., zbog krivičnog djela iz čl. 196. st. 2. KZRH, odlučujući o žalbama državnog odvjetnika i optuženika podnesenim protiv presude Županijskog suda u Gradu Zagrebu od 27. ožujka 1995. godine br. K-200/94, u sjednici održanoj 20. rujna 1995. godine, saslušavši zamjenika državnog odvjetnika Republike Hrvatske Baldu Papca,

r i j e s i o je:

I. Uvažava se žalba državnog odvjetnika, ukida se presuda suda prvog stupnja i predmet vraća tom sudu na ponovno suđenje.

II. Uslijed odluke pod I. žalba opt. A. D. i L. B. je bespredmetna.

III. Protiv opt. A. D. produljuje se pritvor.

Obrazloženje

Županijski sud u Gradu Zagrebu je presudom od 27. ožujka 1995. godine br. K-200/94 oglasio krivim opt. A. D. i L. B. zbog krivičnog djela neovlaštene proizvodnje i stavljanja u promet opojnih droga iz čl. 196. st. 1. OKZRH i temeljem istog zakonskog propisa uz primjenu čl. 38. toč. 1. i čl. 39. st. 1. toč. 3. OKZRH osudio ih na kazne zatvora, prvooptuženika A. D. u trajanju od jedne godine i dva mjeseca, a drugooptuženika L. B. u trajanju od devet mjeseci.

Temeljem čl. 45. st. 1. OKZRH optuženicima je u kaznu zatvora uračunato vrijeme provedeno u pritvoru od 12. listopada 1994. godine, pa nadalje.

Po čl. 60. OKZRH optuženicima je izrečena sigurnosna mjera obaveznog liječenja od narkomanije.

Temeljem čl. 90. st. 4. ZKP optuženici su oslobođeni dužnosti naknade troškova krivičnog postupka iz čl. 87. st. 2. toč. 1. do 6. ZKP u cijelosti i isti padaju na teret

I Kž 344/1995-3

proračunskih sredstava.

Protiv navedene presude žalbu je podnio državni odvjetnik zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog odluke o kazni, te predlaže da se pobijana presuda preinači glede pravne kvalifikacije i optuženicima izreknu strože kazne.

Žalbu su podnijeli i optuženici po branitelju I. K., odvjetniku iz Z., zbog odluke o kazni i predlažu da im se izrekne blaža kazna.

Državni odvjetnik Republike Hrvatske, postupajući po čl. 360. st. 2. ZKP, u pismenom podnesku od 5. srpnja 1995. godine br. Ktž-609/95. predložio je da se žalba državnog odvjetnika uvaži, a žalba optuženika odbije kao neosnovana.

Žalba državnog odvjetnika je osnovana, dok je žalba optuženika za sada, bespredmetna.

U pravu je državni odvjetnik kada navodi da je činjenično stanje, za sada, pogrešno utvrđeno, jer da iz rezultata dokaznog postupka suprotno navodima u presudi suda prvog stupnja proizlazi da su optuženici zajednički i udruženo djelovali, što bi ukazivalo da su u njihovom postupanju ostvareni svi bitni elementi bića krivičnog djela iz čl. 196. st. 2. OKZRH.

Naime, tijekom dokaznog postupka je utvrđeno da su optuženici nabavljali opojnu drogu, na način daju je nabavljao prvooptuženik D., donosio u svoj stan i prepakiravao u male paketiće, telefonski primao narudžbe od uživalaca droge i zatim ju zajedno sa opt. L. B. isporučivao uživateljima.

Dakle, kako to ispravno zaključuje sud prvog stupnja ispunjeni su svi objektivni elementi ovog krivičnog djela budući se radi o dvije osobe koje su izvršile više radnji ovog krivičnog djela.

Međutim, s pravom državni odvjetnik dovodi u pitanje rezoniranje i na njemu izveden zaključak suda prvog stupnja da karakter udruživanja koje traži zakonska odredba ovog članka nije ostvaren, jer da su optuženici u prvo vrijeme momak i djevojka, potom ovisnici, a tek onda izvršitelji krivičnog djela koje proizlazi iz jedne bolesne veze intimne prirode, u kojoj je u to vrijeme kada čine krivična djela spona u biti bila droga.

Naime, nije sporno da su optuženici momak i djevojka, ali koji istovremeno zajedno kupuju, prodaju, rasturaju drogu, a i sami su narkomani. Sve navedeno proizlazi i iz njihovih obrana kada navode da su na taj način pribavljali heptanon koji im je bio neophodan. Već i sam motiv može govoriti u prilog zaključku da je postojao međusobni dogovor, a on ne mora imati karakter trajne ili čvrste organizacije, a niti udruživanje mora imati karakter stalnosti. Prema mišljenju ovog suda dovoljno je da su se dvije ili više osoba dogovorile da zajednički vrše radnje koje predstavljaju neovlašteno stavljanje u promet tvari ili preparata koji su proglašeni opojnim drogama i da su u realizaciji tog dogovora izvršili barem jednu radnju navedenu u st. 1. čl. 196. OKZRH.

Zbog navedenih razloga trebalo je na temelju čl. 375. st. 1. ZKP uvažiti žalbu

I Kž 344/1995-3

državnog odvjetnika, ukinuti pobijanu presudu i predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

U ponovljenom postupku će sud prvog stupnja izvesti sve već izvedene dokaze, po potrebi i druge, te će pažljivo ocijeniti sve izvedene dokaze pojedinačno i u njihovoj ukupnosti, kao i analizirati sve modalitete ponašanja optuženika, ocijeniti kakav je bio njihov subjektivni odnos prema djelu, budući zaključci suda prvog stupnja nisu za sada, prema izloženom, utemeljeni na pravilnoj ocjeni provedenih dokaza.

Uslijed uvaženja žalbe državnog odvjetnika zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, žalbe optuženika i državnog odvjetnika zbog odluke o krivičnoj sankciji nisu razmatrane i postale su bespredmetne.

Obzirom da se prvooptuženik A. D. nalazi u pritvoru, ovaj sud je, kao sud drugog stupnja, u smislu čl. 375. st. 4. ZKP ispitao da li još postoje razlozi za pritvor, te je našao da takvi razlozi i nadalje postoje.

Naime, obzirom da se opt. D. inkriminira krivično djelo iz čl. 196. st. 2. OKZRH, a imajući u vidu način izvršenja djela, iskazanu ustrajnost, činjenicu da se radi o ovisniku o opijatima za kojeg postoji vjerojatnost da će nastaviti s vršenjem istih ili sličnih krivičnih djela, ovaj sud smatra da razlozi zbog kojih je pritvor određen i produljivan postoje, a utemeljenje na čl. 182. st. 2. toč. 3. ZKP, te je stoga odlučeno kao u toč. III. izreke ovog rješenja.

Uslijed navedenog, a temeljem čl. 375. st. 1. ZKP riješeno je kao u izreci.

U Zagrebu, 20. rujna 1995.

Zapisničar:

Predsjednik vijeća:

Ileana Vinja v.r.

Ante Potrebica, v.r.